Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini

Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini autor: Franjo Tuđman

Izvješće Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini na zajedničkoj sjednici oba doma hrvatskog Sabora (15. siječnja 1996.) Izvor: http://www.predsjednik.hr/Zagreb15.Sijecnja1996 Dopuštenje: http://www.predsjednik.hr/Impresum "Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora."

Stovani predsjednice Zastupnickog doma i Sabora Republike Hrvatske,

Stovana predsjednice Zupanijskog doma,

Dame i gospodo, zastupnici oba Doma hrvatskog drzavnog Sabora,

Stovani clanovi hrvatske Vlade, i svi predstavnici izvrsne i sudbene vlasti,

Cijenjeni gosti, uzvanici i svi nazocnici!

1995. GODINA NA KRAJU PETOGODISNJEG RAZDOBLJA SUVERENE HRVATSKE

U 1995. godini proslavili smo petu obljetnicu uspostave samostalne i nezavisne, suverene i demokratske hrvatske drzave.

Vec zbog te cinjenice, a pogotovo zbog nacina na koji smo to obiljezili - svecana sjednica hrvatskog drzavnog Sabora, prvi vojni mimohod i svecane proslave u citavoj Hrvatskoj - prosla bi godina bila iznimno zapamcena.

Medjutim, u njoj se zbilo toliko dogadjaja, i od takvoga sudbonosnoga znacenja, da je mozemo nazvati godinom dovrsenja uspostave samostalne Hrvatske, i njezine potpune, pa i izvanredne, medjunarodne afirmacije.

Bila je to godina napregnutih politickih i diplomatskih pregovora, i takvih za mnoge iznenadjujucih, velikih politickih i vojnih pobjeda Hrvatske, koje su stubokom izmijenile: i njezin polozaj, i medjunarodne okolnosti.

Munjevitim, velikim i slozenim ratnim pothvatima oslobodjena su podrucja sredisnje Hrvatske i zapadne Bosne.

Time je za buduca stoljeca osigurana opstojnost, ali i strateski interesi hrvatske drzave.

Hrvatska je nanijela potpun poraz velikosrpskom imperijalizmu, i njegovim dvostoljetnim planovima za osvajanje hrvatskih krajeva i hrvatskoga mora.

Ti uspjesi bili su najbolji, krunski, dokaz ispravnosti hrvatske drzavne politike u proteklih pet godina. S njima je obnovljena i ucvrscena samosvijest hrvatskih ljudi da mogu ostvariti svoju samostalnu, za zivot sposobnu drzavu, usprkos nesklonosti svijeta. Valja, naime, imati na umu da je dio medjunarodne javnosti, kao i domaci jugokomunisticki nostalgicari, s nezadovoljstvom docekao uspjehe hrvatske vojske u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, dozivljavajuci ih kao "elementarnu nepogodu".

Svojim pobjedama Hrvatska je promijenila strateske odnose snaga, te kao regionalna sila postala uvazeni medjunarodni cimbenik.

To je omogucilo: uspjeh mirovne inicijative medjunarodne zajednice, pod vodstvom SAD, postizanje Daytonskih sporazuma i njihovo potpisivanje u Parizu.

U okviru Daytonskih sporazuma, postignut je i sporazum o mirnom vracanju okupiranih podrucja hrvatskog Podunavlja, pod hrvatski suverenitet.

U tom sklopu, od posebne je vaznosti i potpisivanje sporazuma o stvaranju Zajednickog vijeca za suradnju Hrvatske s BiH i Federacijom bosnjacko-hrvatskom, u duhu Washingtonskog sporazuma, koje je svoju prvu sjednicu odrzalo u Sarajevu 4. sijecnja ove godine.

Sve tjesnje i svrhovitije povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske, doslo je, osobito, do izrazaja u prigodi moga drzavnog posjeta Australiji i Novom Zelandu.

Ozracje opceg politickog raspolozenja hrvatskog naroda, njegova zanosa i ponosa zbog postignutih rezultata, ocitovalo se posebno na primjeru "Vlaka slobode", u kojem je s drzavnim vodstvom simbolicno bila citava Hrvatska. Njegovim prolazom, od Zagreba preko Knina do Splita, zorno je potvrdjena cinjenica, da su zauvijek uklonjene sve zapreke, koje su sprecavale ne tek prometno jedinstvo sjeverne i juzne Hrvatske.

U prosloj su godini odrzani i parlamentarni izbori, za Zastupnicki dom Sabora, koji su oznacili dalji korak u ucvrscivanju demokratskog poretka. Nakon njih doslo je do stanovitog preoblikovanja vlade, u smislu njenog smanjivanja i osposobljavanja za ucinkovitiju operativnu djelatnost osloncem na solidnu radnu vecinu u Saboru. Nikica Valentic otisao je po dogovoru, za novog premijera imenovao sam Zlatka Matesu, a vecina ministara ostala je i u sastavu nove vlade.

U gospodarskom zivotu, usprkos povecanim izdacima za vojne potrebe, uzrokovanim velikom mobilizacijom i ratnim operacijama, uspjeli smo sacuvati stabilnost nacionalne valute - kune, i stovise povecati kredibilitet zemlje u svijetu, a doslo je - prvi put u odnosu na predratno razdoblje - i do stanovitog gospodarskog rasta.

Sve u svemu, 1995. godina bila je godina burnih zbivanja, i vaznih dogadjaja od najveceg povijesnog znacenja.

Godina najvecih uspjeha od dana uspostave samostalne i demokratske hrvatske drzave!

Stoga je vise no zacudjujuce, sto smo suoceni s pojavama koje sve te uspjehe negiraju, s otvoreno izrazenim nakanama da kompromitiraju i destabiliziraju postojecu demokratski uspostavljenu vlast, bez koje svih tih zadivljujucih uspjeha uopce ne bi bilo.

Takve su pojavnosti stetne po hrvatsku drzavnu politiku, kako s obzirom na rjesavanje glavnih unutarnjih, tako i medjunarodnih problema.

Bez obzira na svu razlicitost njihovih izvora i nakana, one mogu sluziti, i biti sredstvo, samo onim snagama koje su zainteresirane za povratak na staro stanje, bez suverene Hrvatske.

Ni jednog momenta, ne smije se smetnuti s uma, da se sustavni napori za obaranje demokratske vlasti, koja je dovela do uspostavljanja samostalne hrvatske drzave, odigravaju u sjeni, pace i u okviru planova, neprestano prisutnih, itekako, utjecajnih medjunarodnih cimbenika i silnica, o potrebi vracanja Hrvatske u nekakve jugoslavenske, pa i sire balkanske zajednice, kojima se daju i primamljiviji nazivi: Euroslavija, Jadranska konfederacija, Unija Jugoistocne Europe.

Samo stabilna i snazna Hrvatska moze se othrvati novim povijesnim zamkama.

Rezultati koje smo dosada postigli, posebno u protekloj (1995.) godini, jamstvo su - na osnovama nacionalne sazrelosti hrvatskog naroda - i opstojnosti i buducnosti samostalne i suverene hrvatske drzave.

DOMOVINSKI RAT, OSLOBODJENJE OKUPIRANIH PODRUCJA I ORUZANE SNAGE

Na pocetku 1995. godine bilo je jos pod okupacijom srpskih pobunjenika, odnosno jugosrpske vojske 11.051 ckm hrvatskog teritorija, ili 19,6% kopnenog, odnosno 12,3% ukupnog drzavnog teritorija.

Nakon sto su srpski odmetnici (nocu 28./29. travnja 1995.) teroristickim napadom na civilne putnike na autocesti kod Okucana (bila su 3 mrtva i 15 ranjenih) demonstrativno odbacili postignut sporazum, o postupnom prometnom i gospodarskom ukljucivanju okupiranih podrucja u ustavnopravni poredak hrvatske drzave, donio sam odluku da se pravni poredak u zapadnoj Slavoniji uspostavi vojno - redarstvenim snagama.

Okupirano podrucje zapadne Slavonije (Pakrac, Bogicevci, Medari, Okucani, Stara Gradiska, Jasenovac) oslobodjeno je pothvatom "Bljesak" (1. i 2. svibnja 1995.) za svega 36 sati. Na tom podrucju (pod UNPROFOR-om "Sektor Zapad"), pobunjeni Srbi imali su vojnu snagu jacine 4.000 ljudi u sastavu 18. zapadnoslavonskog korpusa, i osim toga dobrovoljno ili prisilno naoruzano citavo stanovnistvo (oko 12.000), s dobro utvrdjenim polozajima, i u sumama s pripremljenim skladistima streljiva za dugotrajnu borbu.

S nase strane sudjelovale su postrojbe 1., 2., 3. i 5. gardijske brigade, 1. hrvatskog gardijskog zdruga, 81. gardijske bojne, pricuvne i domobranske postrojbe zbornih podrucja Bjelovar, Osijek i Zagreb, posebne redarstvene postrojbe i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. O zestini neprijateljskog otpora govore nasi gubici: 60 poginulih i 186 ranjenih.

Srpske odmetnicke snage bile su razbijene u cijelosti, dio ih se predao, a s ostacima otisla je i vecina civilnog pucanstva u Bosnu.

Strani vojni promatraci, i analiticari, bili su iznenadjeni uspjehom i profesionalnom ucinkovitosti hrvatskih oruzanih snaga, ali su jos uvijek izrazavali sumnje da bi Hrvatska mogla takvo sto ponoviti u kninskoj krajini.

Kao osvetu za dozivljeni poraz u zapadnoj Slavoniji, te da bi nas zastrasili sa svojom raspolozivom raketnom tehnikom, srpski su pobunjenici, po nalogu Milana Martica, izvrsili teroristicki napadaj raketama "Orkan" na grad Zagreb (2. i 3. svibnja 1995.g.). Posljedice: 5 poginulih i 203 ranjenih (od kojih 19 djece).

I nakon sto smo munjevitim "Bljeskom" oslobodili zapadnu Slavoniju, predlagali smo Beogradu i Kninu mirno ukljucenje okupiranih podrucja na osnovi jamstva etnickih i ljudskih prava.

Istodobno smo, za 5. obljetnicu Dana drzavnosti, 30. svibnja 1995., pripremili vojni mimohod na Jarunu, da bi hrvatskoj i svjetskoj javnosti pokazali sto smo stvorili, u uvjetima potpunog embarga na naoruzavanje, i s kakvom oruzanom silom raspolazemo. Sudjelovale su postrojbe svih grana oruzanih snaga: kopnene vojske, ratne mornarice i zrakoplovstva, opremljene najmodernijom ratnom tehnikom.

Hrvatski se narod prvi puta mogao uvjeriti da njegova drzava raspolaze sa suvremenom oruzanom silom, a strani vojni promatraci bili su zacudjeni, koliko tehnikom, toliko jos i vise izvjezbanoscu i dojmom koji je ostavio casnicki i vojnicki sastav.

Bez obzira na sve, kninski pobunjenici ne odustaju od svojih nakana da i pod cijenu rata provedu otcjepljenje od hrvatske drzave, i ujedinjenje s bosanskim Srbima. U tom cilju, zajedno s bosanskim Srbima, napadaju zasticenu zonu Bihaca. Pad Bihaca prijetio je humanitarnom katastrofom (poput Srebrenice i Zepe), i ugrozom strateskih interesa Hrvatske. Stoga smo na sastanku drzavnih vodstava Hrvatske i Republike i Federacije BiH, u Splitu 22. srpnja 1995., prihvatili poziv za pruzanje vojne pomoci Bosni. U vojnoj operaciji u jugozapadnom podrucju BiH, u srpnju i kolovozu 1995. (pod nazivom "Ljeto '95"), oslobodjeni su Bosansko Grahovo i Glamoc, cime je prekinuta glavna prometnica koja je spajala Knin s ostalim Srbima. Osim odterecenja pritiska na bihacko podrucje ti su vojni uspjesi bili priprema za oslobodjenje kninskog podrucja. U operaciji su sudjelovale postrojbe 1., 4., 5. i 7. gardijske brigade, 1. hrvatskog gardijskog zdruga, 81. gardijske bojne, pricuvne i domobranske postrojbe zbornog podrucja Split, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i postrojbe HVO (ukupno 12.400 pripadnika HV i 11.500 HVO). Nasi gubici bili su 23 poginula i 180 ranjenih, dok su srpskim snagama naneseni golemi gubici u ljudstvu i tehnici.

Posto su me, predstojnik moga Ureda Hrvoje Sarinic i savjetnik Ivic Pasalic, izvijestili da na pregovorima, koji su nakon Beograda vodjeni i u Zenevi, pobunjeni Srbi ne prihvacaju nase uvjete, donio sam odluku da oruzane snage obave oslobadjanje okupiranoga teritorija Banije, Korduna, Like i Dalmacije s Kninom. Operacija "Oluja" pocela je 4. kolovoza (u 05.00 sati) i zavrsila potpunim porazom pobunjenika 7. kolovoza (u 18.00 sati), nakon svega 84 sati. Hrvatski se barjak zavijorio na kninskoj tvrdjavi 5. kolovoza, a vec 6. kolovoza, kao drzavni poglavar posjetio sam Knin, nekadasnji prijestolni grad hrvatskog kralja Zvonimira, koji su jugokomunisticka armija i srpski ekstremisti pretvorili u glavni grad tzv. Srpske republike Krajine. Na taj se nacin zorno ocitovala cinjenica, da je za svagda rijesen glavni unutarnji problem hrvatske drzave.

Tim, dotada najvecim, pothvatom hrvatskih oruzanih snaga, operacijom "Oluja", oslobodjeno je 7.940 ckm okupiranog teritorija (14% kopnenog ili 8,8% cijelog hrvatskog teritorija).

U to vrijeme imali smo pod oruzjem oko 200.000 ljudi, a izravno je u operaciji sudjelovalo 138.500 pripadnika HV, MUP-a i HVO (116.900 pripadnika Hrvatske vojske, 14.500 pripadnika redarstvenih snaga i 7.400 pripadnika HVO) sljedecih postrojbi: 1., 2., 4., 7. i 9. gardijska brigada, 81. gardijska bojna, 1. hrvatski gardijski zdrug, 28 pricuvnih brigada i 18 domobranskih pukovnija iz svih 6 zbornih podrucja i sastavi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Njima su, na bojisnici dugoj 630 kilometara, bile suprotstavljene jake srpske snage, koje su cinili: 7. kninski, 39. banijski, 21. kordunski, 15. licki korpus, te korpus specijalnih snaga, ukupne jacine oko 31.000 vojnika. Srpske snage imale su oko 300 tenkova, 425 topova i minobacaca, 170 oklopnih transportera i 230 protuzracnih orudja.

O zestini borbi i otpora govori podatak da su nase zrtve iznosile 228 poginulih, 15 nestalih i 1.205 ranjenih boraca.

Iz oslobodjenog podrucja otislo je u svemu oko 90.000 srpskog stanovnistva, usprkos pozivima - mojim i hrvatske Vlade - da se svima, osim ratnim zlocincima, jamce sva gradjanska i manjinska prava.

Ukupna jacina i prednost Hrvatske vojske, prije operacije, u odnosu na srpske snage procijenjena je, od stranih vojnih analiticara, nedovoljnom za takvu ofenzivnu operaciju, kad se protivnik nalazi u dobro uredjenim polozajima za obranu, i kada moze racunati sa citavim, naoruzanim, stanovnistvom.

Oslobadjanje sredisnjih dijelova Hrvatske sa Kninom, imalo je za Hrvatsku politicko, stratesko i gospodarsko znacenje od neprocjenjive, i dalekosezne sudbonosne vaznosti.

Nakon tocno 4 godine, 1 mjesec i 2 dana, 26. kolovoza 1995. ponovno je uspostavljen redovni zeljeznicki promet izmedju sjeverne i dalmatinske Hrvatske. Taj povijesni cin obiljezili smo, "Vlakom slobode", u kojem je na putu od Zagreba do Splita preko Knina bilo gotovo svo hrvatsko drzavno vodstvo i simbolicno, prisutnoscu brojnih predstavnika, sva domovinska i iseljena Hrvatska.

Nacin na koji je narod docekivao "Vlak slobode" na svim usputnim postajama, i cijelim putem uz prugu, govorio je o svijesti i ponosu hrvatskih ljudi zbog napokon slobodne zemlje.

Neposredno nakon operacije "Oluja", u skladu sa sporazumom s vodstvom Republike i Federacije BiH, hrvatske vojne snage nastavile su tijekom kolovoza i rujna, zajedno s HVO i u suradnji s Armijom BiH, operacije (pod nazivom "Maestral") u jugozapadnoj Bosni. U toj su operaciji oslobodjena sira podrucja Bosanskog Grahova, Bosanskog Petrovca, Glamoca, Drvara, Kljuca, Mrkonjic Grada, Sipova i Jajca.

Istovremeno postrojbe BiH oslobodile su Sanski Most i Donji Vakuf, pa je tada pod nadzorom hrvatskih i bosanskih snaga bilo vise od 54% teritorija BiH.

U oslobadjanju jugozapadne Bosne sudjelovale su postrojbe 1., 2. i 3. gardijske brigade HVO, druge postrojbe HVO, te postrojbe 4. i 7. gardijske brigade HV, i 1. hrvatskog gardijskog zdruga.

Tijekom operacije "Maestral" hrvatske snage imale su 74 poginula i 226 ranjenih.

U svim vojno - redarstvenim pothvatima u 1995. godini hrvatske oruzane snage imale su 473 poginulih, 24 nestalih i 2.017 ranjenih (poginuli i nestali cine 0,3%, a ranjeni 1,1% gledano u odnosu na ukupni broj sudionika), sto je srazmjerno znatno manje negoli u ratnim primjerima drugih vojski.

Vojnim operacijama hrvatskih oruzanih snaga u tijeku 1995. godine oslobodjeno je 77% okupiranog teritorija Hrvatske.

Oslobodjenjem sredisnjih hrvatskih podrucja, od zapadne Slavonije do Knina i Benkovca, omogucen je povratak: nakon "Bljeska" za 49.000 prognanika, a nakon "Oluje" za jos 130.000 hrvatskih ljudi. Pod hrvatski suverenitet vraceno je vise od 10% nacionalnog bogatstva, dok su troskovi prometnih usluga smanjeni za 20 do 30%; proradio je naftovod; otvorena je auto-cesta Zagreb-Lipovac (Bajakovo), a u elektroenergetski sustav ukljucene su 4 hidrocentrale, snaga kojih je jednaka hrvatskom dijelu nuklearke u Krskom.

Oslobodjenjem 8.500 ckm privremeno okupiranog podrucja, Hrvatska je zadobila vojnu materijalnu vrijednost od priblizno 2 milijarde kuna (9 vojarni, 27 skladista, 4 vojna vjezbalista, 8 ostalih vojnih objekata, 2 zracne luke), te golem ratni plijen: preko 400 tenkova, oklopnih i drugih namjenskih vozila, 10 zrakoplova, preko 350 komada teskog topnickog i protuzracnog orudja, te vise od 12 milijuna komada raznog streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava).

Kao drzavni poglavar, i vrhovni zapovjednik oruzanih snaga Hrvatske dodijelio sam, u ime Domovine, priznanja u obliku odlikovanja zasluznim sudionicima Domovinskog rata. U prvom redu palim, nestalim i ranjenim vitezovima, medju kojima su se osobito isticali: generali Blago Zadro i Andrija Matijas, brigadiri Ivan Canic, Ivan Rebrina, Predrag Matanovic, Stjepan Grgac, Ante Saskor, pukovnici Tvrtko Milos, Branimir Anic, Damir Tomljanovic, Ludvig Pavlovic, pilot brigadir Antun Rados, piloti pukovnici Mirko Vukusic, Marko Zivkovic, Miroslav Peris, letaci porucnici Ante Plazibat i Rade Griva, pilot pukovnik Rudolf Peresin, koji je nestao tijekom operacije "Bljesak", iz HRM bojnik Denis Spika i docasnici Nikola Perleta, Miodrag Perkusic i Sinisa Tkalec, ali i mnogi drugi ne manje zasluzni junaci.

Kao znak priznanja i pocasti za sudjelovanje u operacijama "Bljesak", "Ljeto '95", "Oluja", i u "Iznimnim pothvatima", ustanovio sam posebne medalje kojima su odlikovani svi sudionici.

Za istaknute ratne zasluge u citavom Domovinskom ratu, i posebno u 1995. godini, najzasluznijima je dodijeljeno 4.774 visokih vojnih odlikovanja.

Pri kraju je i dodjela Spomenice domovinskog rata, koja se dodjeljuje svim vojnim i civilnim sudionicima. (Dosada ih je dodijeljeno 337.579).

Veliki broj vojnika, docasnika i casnika promaknut je u vise cinove.

U citavom Domovinskom ratu, od 1991.-1995. hrvatski narod imao je sljedece ljudske zrtve: u Republici Hrvatskoj 10.668 poginulih i 2.915 nestalih (ukupno 13.583 poginulih i nestalih), te 37.180 ranjenih.

U BiH Hrvati su imali 9.909 poginulih i nestalih i 20.649 ranjenih.

Prema tome, ukupni hrvatski gubici iznose 23.492 poginulih i nestalih (20.577 poginulih i 2.915 nestalih) te 57.289 ranjenih osoba, sto sveukupno cini 81.321 stradalih osoba. Od toga u Republici Hrvatskoj 50.763 ili 62%, a u BiH 30.588 ili 38%. To je 1,8% od ukupnog broja Hrvata u RH i BiH, ali broj zrtava (poginulih i ranjenih) u RH cini 1,4% od ukupnog hrvatskog stanovnistva u RH, a u BiH 4% od hrvatskog stanovnistva u BiH. U odnosu na ukupne zrtve, od 1,8% u Domovinskom ratu, hrvatske zrtve u II. svjetskom ratu iznosile su 5,9% od ukupnog hrvatskog pucanstva.

Ukupne materijalne zrtve Hrvatske iznose oko 145 milijardi kuna (oko 27 milijardi US$), prema dosada utvrdjenim, izravnim ratnim stetama.

Osteceno je, ili unisteno, oko 25% proizvodnih gospodarskih kapaciteta, 9% stambenog fonda, sto cini oko 145.000 stambenih jedinica, osteceni su, ili potpuno unisteni, brojni nepokretni spomenici kulture, oteta je golema hrvatska imovina u zemljama bivse zajednice. U navedeni iznos jos nisu ukljucene vrijednosti oduzete vojne imovine, stete na podrucju ekologije, stete na pokretnoj spomenickoj bastini, gubici u prometnoj i gospodarskoj strukturi, te sve posredne stete.

Potpisivanjem Temeljnog sporazuma o mirnom vracanju hrvatskog Podunavlja, te Daytonskog sporazuma o miru u BiH, stvorene su pretpostavke za demobilizaciju i prijelaz na mirnodopski ustroj hrvatskih oruzanih snaga.

U prosloj 1995. godini velicina Hrvatske vojske kretala se od 96.800 do 205.397 ljudi, a od tog broja bilo je 158.412 mobiliziranih vojnih obveznika.

U Domovinskom ratu sudjelovalo je i 38.350 pripadnika redarstvenih snaga Ministarstva unutarnjih poslova.

Odmah po zavrsetku borbenih operacija proveli smo djelomicnu demobilizaciju, a nakon spomenutih sporazuma donio sam odluku o potpunoj demobilizaciji. Do kraja prosinca demobilizirano je 123.236 vojnih obveznika, a daljih 14.000 bit ce otpusteno do kraja sijecnja 1996..

Osim vojnih obveznika, demobilizirat ce se i sva tehnicka sredstva i motorna vozila, koja su bila mobilizirana za ratne potrebe Hrvatske vojske.

Koliki je ratni napor Hrvatska morala podnositi proizlazi iz cinjenice da je u vremenu od 1991. do 1995. mobilizacijom bilo obuhvaceno 360.070 vojnih obveznika, koji su 92,1% bili hrvatske nacionalnosti, 2,40% srpske, 1,18% muslimanske, a udio svake od desetak drugih manjina bio je ispod 1%.

Demobilizacijom se oslobadja znatan ljudski i tehnicki potencijal za potrebe gospodarstva i obnove. Izravna usteda u proracunu Ministarstva obrane zbog provedene demobilizacije procjenjuje se na oko 168 milijuna kuna mjesecno. Medjutim, valja imati na umu da je pred nama zadaca dalje izgradnje i mirnodopskog ustroja Hrvatske vojske opremanjem najsuvremenijim tehnickim sredstvima, sukladno i primjereno nasim potrebama, s obzirom na relativno najduze granice u Europi (2.958 km), te na poseban geostrateski polozaj zemlje.

Moderne i jake hrvatske oruzane snage jamstvo su mira i sigurnosti, stovise i same opstojnosti suverene hrvatske drzave, pa i njenog svekolikog gospodarskog napretka.

Za normalizaciju sveukupnog zivota na oslobodjenim podrucjima poseban je problem uklanjanje mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava.

Prosudjuje se, da je u tijeku Domovinskog rata s obje strane bojisnice, postavljeno oko dva milijuna protuoklopnih i protupjesackih mina, te da je ispaljeno vise od milijun razlicitih topnickih projektila, od kojih najmanje 10% nije eksplodiralo. Zamasnost ciscenja proizlazi iz cinjenice, da su rasporedjene na prostoru u duzini 1.180 km i u sirini od 4-10 km, i jos k tome u okviru mnogih gospodarskih objekata.

Trenutno je na deminiranju angazirano 1.100 vojnika, redarstvenika i pripadnika Civilne zastite, ali na toj zadaci mora se naci i civilna vlast.

Od trenutka oslobadjanja podrucja, vojnici su zajedno s djelatnicima Civilne zastite, razminirali veliki dio puteva, pruga, trasa dalekovoda, gospodarskih objekata i stambenih jedinica, a dosada je razminirano oko dvjesta tisuca mina i neeksplodiranih projektila.

Problem razminiravanja je izuzetno velik, zahtijeva velike troskove (od oko 2,5 milijarde kuna ili oko pola milijarde americkih dolara) i visegodisnji neprekidan rad tisuca strucnjaka. Racuna se, da bi 2.000 strucnjaka moralo raditi 8-10 godina na ciscenju mina.

Pri Ministarstvu obnove i razvitka osniva se posebno tijelo za organizaciju i provedbu razminiranja na cjelokupnom podrucju Republike Hrvatske, a posebna vladina komisija priprema potpuni plan za razminiranje. Na tim poslovima moci ce se zaposliti znatan broj demobiliziranih strucnih pripadnika HV, ali veci broj trebat ce i posebno obuciti.

Zbog velicine i vaznosti, problem smo internacionalizirali, upoznavsi tijela UN, a i druge medjunarodne cimbenike, pa i od medjunarodne zajednice mozemo ocekivati odredjenu pomoc.

Hrvatska drzava mora osigurati trajnu skrb za sve ratne zrtve: za obitelji poginulih i nestalih, za invalide i ranjene. Ta obveza i formalno je utvrdjena "Zakonom o pravima branitelja iz Domovinskog rata".

Do sada je stambeno zbrinuto 1.110 obitelji poginulih branitelja, 223 invalida sa 100% tjelesnim ostecenjem, 92 obitelji nestalih i zatocenih hrvatskih branitelja, te 372 invalida s postotkom tjelesnog ostecenja od 70-90%.

U 1995. godini Ministarstvo obrane je za rjesavanje stambenih problema odvojilo 392.382.000 kuna, a za 1996. godinu predvidja se za izgradnju stanova iznos od 434.302.000 kuna, a dodatna sredstva osigurat ce se prodajom vojnih stanova.

Nadalje, iz lisnice Hrvatskog fonda za privatizaciju, invalidima Domovinskog rata i obiteljima poginulih branitelja, dodijeljeno je ukupno 833 milijuna kuna u dionicama.

Po odluci Vlade zapocela je izgradnja kuca s posebnom prilagodbom za 105 najtezih invalida koji se krecu u invalidskim kolicima.

Do sada je sto postotnim invalidima dato na koristenje 100 automobila, a u tijeku je nabavka jos 150 automobila.

Trenutno se u rehabilitacijskim centrima na lijecenju nalazi 596 ranjenika.

Za sveukupne potrebe obrane - ukljucujuci i spomenutu socijalnu skrb za ratne stradalnike - u 1995. godini izdvojeno je vise od trecine drzavnog proracuna, sto je vise od desetine bruto domaceg proizvoda.

Valja spomenuti da smo za opremu oruzanih snaga, osim uvoza, cinili posebne napore za poticanje domace proizvodnje vojne opreme i tehnike, sto ostaje strategijsko opredjeljenje, sa zadacom osiguranja kvalitete i ekonomske opravdanosti. Razvojem vlastite vojne tehnologije smanjujemo ovisnost o uvozu, i zaposljavamo nase gospodarske i ljudske potencijale. Vec danas je nasa vojna industrija osposobljena, ne samo za remont postojece ratne tehnike, vec i za proizvodnju najslozenijih tehnickih sredstava, pa i tenkova i ratnih brodova, i sve to na temelju vlastitog, domaceg znanja. (Primjerice, prvi hrvatski pistolj, snajperska puska, raketni sustav, bacac lakih granata i dr., a medju konstruktorima valja spomenuti Ratka Jankovica).

U vojnu proizvodnju ukljuceno je, u vecem ili manjem opsegu, oko 300 gospodarskih subjekata, i vise od 15.000 izravnih izvrsitelja, a za namjensku proizvodnju, Ministarstvo obrane trenutno ima sklopljene ugovore s 51 domacom tvrtkom. Od vecih industrijskih poduzeca koja su se istakla u podmirivanju vojnih potreba treba spomenuti: Specijalna vozila "Djuro Djakovic", KONCAR Zagreb, TORPEDO Rijeka, ZIS Krapina (udruga vojnih proizvodjaca), TANKER-COMMERCE Zadar, IMOSTROJ Imotski, RAPID Virovitica, ARMA Zagreb, TESLA-ERICSON Zagreb, ACM Zagreb, HEMERSON Zagreb, "Rikard Bencic" Rijeka, IM-Metal Ozalj, Metalna industrija Varazdin, "Petrac" Zagreb, pored mnogih drugih.

U izgradnji hrvatskih oruzanih snaga i u iznimno teskim uvjetima Domovinskog rata, posebnu vaznost posvecivali smo skolovanju kadrova, koji su svoje borbeno iskustvo i ratno umijece dokazali na bojistima, u "Bljesku", "Oluji" i u drugim pothvatima.

U nasim vojnim skolama do danas je uspjesno zavrsilo skolovanje oko 6.800 casnika i docasnika, od kojih su oko 10% svih polaznika pripadnici HVO.

U okviru medjunarodne vojne suradnje valja spomenuti tecajeve organizacije MPRI, koje je u 1995. godini zavrsilo oko 150 casnika i docasnika.

Ministarstvo obrane skoluje u civilnom visokom skolstvu: 37 polaznika na magistarskom stupnju, 715 polaznika na visokoskolskim ustanovama i 1.230 u srednjim skolama, a stipendira i 150 redovitih studenata fakulteta od interesa za HV.

U okviru profesionalne rehabilitacije skoluje se 206 invalida Domovinskog rata.

U skladu sa svojom drzavnom politikom, a i prema medjunarodnim obvezama Hrvatska odrzava i medjunarodnu vojnu suradnju s pojedinim drzavama i s OESS, UN i NATO, radi stvaranja potrebnih pretpostavki za "Partnerstvo za mir".

U ovoj godini predstoji nam provedba sporazuma o mirnoj reintegraciji okupiranog hrvatskog Podunavlja (Istocna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem) koje cini 4,5% kopna ili 2,8% ukupnog teritorija.

Prije rata (po popisu 1991.) na podrucju hrvatskog Podunavlja zivjelo je ukupno 194.809 osoba, i to: 87.051 Hrvata (ili 44,7%), 39.880 Madjara i ostalih (20,5%) te 67.878 Srba (34,8%). Hrvati i ostale nesrpske manjine cinili su, dakle, 65,2% od ukupnog stanovnistva.

Prognanika iz okupiranog podrucja hrvatskog Podunavlja ima oko 100.000, od kojih je trenutno u Hrvatskoj 76.669.

Kontrolu okupiranog teritorija drze srpske snage tzv. 11. istocnoslavonskog korpusa, ali ima i dijelova 12. novosadskog korpusa jugoslavenske vojske, a i dobar dio stanovnistva je naoruzan.

U okviru daytonskih pregovora pristali smo na potpisivanje Temeljnog sporazuma o podrucju Istocne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema (potpisan 12. studenoga 1995.), da bismo izbjegli nove ljudske i materijalne zrtve.

S obzirom na to da smo u prosloj (1995.) godini zavrsili ratno razdoblje za oslobadjanje okupiranih podrucja, moguce je i potrebno uciniti sazeti osvrt na Domovinski rat.

Prije svega treba se podsjetiti na tisuce i tisuce onih kojima u ime Domovine treba izraziti zahvalnost za njihov udjel u Domovinskom ratu. Bilo je vec rijeci o promaknucima u vise cinove i odlikovanjima, pa bi na ovom mjestu bilo uputno spomenuti barem neke od zapovjednika Hrvatske vojske koji su se posebno istakli u spomenutim pothvatima Domovinskog rata. To su: general-pukovnici Ante Gotovina, Josip Lucic i Djuro Decak, general-bojnici Marijan Marekovic, Miljenko Crnjac, Ivan Korade, Mirko Norac, Damir Krsticevic, Ljubo Cesic, Ivan Kapular, Milenko Filipovic, Mile Cuk, Nojko Marinovic, Mate Sarlija-Daidza, stozerni brigadiri Mladen Kruljac, Zvonko Peternel, Renato Romic, Jozo Milicevic, Stanko Sopta, Zeljko Glasnovic, Mijo Jelic, brigadir Ante Kotromanovic, pukovnici Mario Sunjic, Danijel Kotlar, i mnogi drugi. Istaknimo pritom, da je trecina ovdje nabrojanih dosla iz iseljenistva, sto je najbolji dokaz o velicini udjela hrvatskog iseljenistva u Domovinskom ratu.

Medju pripadnicima Hrvatske ratne mornarice, pod zapovjednistvom admirala Svete Letice, u Domovinskom ratu posebno su se istakli: kapetan bojnog broda Kuzma Pecotic, pukovnik Zdravko Zuvela, kapetan korvete Mile Catlak, pripadnici "Odreda naoruzanih brodova - Dubrovnik", a od pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, pod zapovjednistvom general-pukovnika Imre Agotica, posebno su se istakli general-bojnik Josip Culetic, stozerni brigadir Zdenko Radulj, brigadir Matko Raos, pukovnici Josip Hrgovic i Vladimir Rajtar, Goran Pauk i Neven Livajic, itd..

Zasluge u planiranju, pripremi i vodjenju operacija, tijekom Domovinskog rata, imaju prethodni i sadasnji nacelnik Glavnog stozera Hrvatske vojske, stozerni general Janko Bobetko i general zbora Zvonimir Cervenko, te duznosnici Glavnog stozera, general-pukovnik Petar Stipetic, kontraadmiral Davor Domazet, general-bojnik Pavao Miljavac, a iz djelatnosti Ministarstva obrane iz podrucja opskrbe i politicko-psiholoske djelatnosti general-bojnici Vladimir Zagorec i Ivan Tolj, te brigadir Markica Rebic.

Ministar obrane Gojko Susak osim uspjesnog vodjenja Ministarstva imao je posebnu ulogu u stvaranju hrvatskih snaga Herceg - Bosne i u ostvarivanju suradnje u ratnim operacijama oruzanih snaga Hrvatske i Federacije.

U Domovinskom ratu, istaknutu ulogu imale su redarstvene snage Ministarstva unutarnjih poslova, a ministar Ivan Jarnjak osim opceg vodjenja Ministarstva, i u ustroju redarstvenih snaga HR Herceg - Bosne i Federacije. U posebnim postrojbama redarstvenih snaga osobito su se istakli general-pukovnik Mladen Markac, i duznosnici Drazen Curkovic, Mladen Leovac, Milan Asic, Zlatko Felja, Ivo Loborec itd..

Posebno valja istaknuti ulogu hrvatskog zdravstva, koje je od samog pocetka Domovinskog rata zapocelo ustroj citavog zdravstvenog sustava prema potrebama ratnih okolnosti. U pripremi prvog ustroja hrvatskog ratnog saniteta sudjelovali su lijecnici i nastavnici Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a posebne zasluge pripadaju prvom i sadasnjem ministru zdravstva, dr. Andriji Hebrangu, zatim dr. Ivici Kostovicu, dr. Mati Granicu i dr. Zdenku Skrabalu. Ministar Hebrang bio je i predsjednik Kriznog stozera zdravstva clanovi kojega su bili dr. Ivo Prodan, dr. Slobodan Deskovic, dr. Mate Ljubicic, dr. Miljenko Plavsic i Ivan Medved. U taj sustav tijekom 1991. i 1992. dobrovoljno se ukljucilo oko dvije tisuce lijecnika iz cijele Hrvatske te iz Herceg-Bosne. Posebno treba spomenuti one koji su u obavljanju svoje plemenite duznosti smrtno stradali: Andjelko Visic, Branko Guvac, Dragutin Krusic, te Ivan Sreter koji se vodi kao nestao.

Od lijecnika koji su se osobito istakli u ratnim bolnicama bili su, medju ostalima, Juraj Njavro, Kresimir Glavina, Miroslav Kincl, Josip Husar, Velimir Simunic, Goran Dodig i Mihovil Biocic.

Hrvatsko zdravstvo preuzelo je i brigu o ustroju opce zdravstvene zastite u Herceg-Bosni, u njihovu ratnu sanitetu posebno su se istakli Vlado Tabak, Kornelije Brkic, Tugomir Gveric, Toni Kolak, Jadranko Barisic, Ivan Sarac, Ivan Bagaric, Zeljko Busic, te osnivaci zdravstvene sluzbe u Franjevackoj bolnici Nova Bila, Branimir Kulis i Tihomir Peric.

Uz vec spomenute doprinose hrvatskih poduzeca u razvoju vojne proizvodnje, treba spomenuti i poduzeca koja su zasluzna redovitu i kvalitetnu opskrbu postrojbi Hrvatske vojske za sve vrijeme Domovinskog rata.

To su u prvom redu bila: PODRAVKA, PIK VRBOVEC, RAZVITAK (Metkovic), PIK KARLOVAC, ZAGREPCANKA, IPK OSIJEK, VINDIJA, ali i mnogi drugi proizvodjaci prehrambenih proizvoda. Medju brojnim opskrbljivacima odjecom posebno treba istaci: CATEKS Cakovec, Tekstilni kombinat Zagreb, VARTEKS, VIS Varazdin, Pamucna industrija Duga Resa, LIO Osijek, "Viroviticanka" Virovitica, ZIVT Zabok.

Pri tome mnoga poduzeca uopce i nisu naplacivala svoje proizvode, a i onda kada jesu tada su ili isli s nizom cijenom, ili pak strpljivo cekali, buduci da Ministarstvo obrane jednostavno nije imalo sredstava za podmirenje svojih obveza.

U tom sklopu treba spomenuti Privrednu banku Zagreb pod vodstvom pokojnog Joze Martinovica (kasnije i ministra financija), i Martina Katicica kao pouzdanu financijsku potporu ukupnim ratnim naporima, te INU pod vodstvom Nikice Valentica, Franje Gregurica i Hrvoja Sarinica, kao pouzdanog dobavljaca naftnih derivata za potrebe oruzanih snaga.

U ovom sazetku valja spomenuti i brojne znanstvene i kulturne institucije, umjetnicke i sportske skupine i djelatnike, koji su se na svoj nacin djelatno ukljucivali u obrambene napore: ukljucujuci odlascima i djelatnoscu na samom bojistu, ili pak svjedocenjem istine o Hrvatskoj pred svijetom.

Prisjetimo se Tomislava Ivcica i njegova STOP THE WAR IN CROATIA, zatim npr. CROATIAN ART FORCES: poznate "Cete hrvatskih umjetnika" na celu s knjizevnicima Josipom Paladom i Hrvojem Hitrecom, zatim druzine Ad HOC, pa umjetnicke skupine MOJA DOMOVINA, itd.itd.

Mnogi kulturni i znanstveni djelatnici izravno su kao dobrovoljci, s oruzjem u ruci sudjelovali u Domovinskom ratu: primjerice, prvak HNK Sven Lasta koji je od samog pocetka rata kao obicni vojnik bio na prvoj crti bojista, a danas je pricuvni pukovnik HV, onda redatelj Slobodan Praljak, danas pricuvni general-pukovnik, redatelj Miro Medjimorec, danas stozerni brigadir.

Treba se podsjetiti i brojnih domovinskih i iseljenickih udruga, pokreta i akcija koje su sirom Hrvatske, Europe i svijeta pridonosile ukupnom obrambenom naporu.

Tijekom Domovinskog rata, Hrvatska radio i televizija, te ostala sredstva javnog priopcavanja dali su golem prilog sirenju istine o jugokomunistickoj i srpskoj agresiji. Svojim udjelom u Domovinskom ratu neki su polozili i zivote: Zvonimir Devernaj, Zarko Kaic, Gordan Lederer, Nikola Stojanac, Ivo Sipek, Gorki Zivkovic, Djuro Podboj, Stjepan Penic, Zdenko Purgar, Pavo Urban, Zivko Krsticevic, Tihomir Tunukovic, Tomica Belavic, Zeljko Ruzicic, Ivan Marsic, a spomenimo i Sinisu Glavasevica cija je sudbina jos uvijek nazalost neizvjesna.

Na kraju ovog osvrta valja podsjetiti da smo pune cetiri godine vodili rat, a da formalno nismo mogli navijestiti ratno stanje. Nakon izbijanja srpske pobune, kolovoza 1990., na prijedlog Vlade i Predsjednistva Sabora, donio sam Odluku o uvodjenju mjera pripravnosti.

Temeljem svojih ustavnih ovlasti, tijekom 1991. i 1992., donio sam i niz potrebnih naredbi i uredbi sa zakonskom snagom. One od njih koje su jos uvijek na snazi u mirnodopskim uvjetima treba ukinuti, a neke od njihovih odredbi ugraditi u odgovarajuce zakone.

Kao drzavni poglavar, i vrhovni zapovjednik oruzanih snaga mogu s punim pravom ustvrditi da smo u Domovinskom ratu izvojevali punu vojnu pobjedu. To smo postigli izgradivsi hrvatsku oruzanu silu u izvanredno nepovoljnim i teskim ratnim okolnostima. Zadivljujucom pobjedom u Domovinskom ratu Hrvatska je postala respektabilna regionalna sila i bitan stabilizacijski cimbenik o ovom dijelu Europe.

VANJSKA POLITIKA I MEDJUNARODNI POLOZAJ HRVATSKE

1. Odrednice hrvatske vanjske politike
2. Ostvarenje suverene vlasti na drzavnom podrucju
3. Okoncanje krize u Bosni i Hercegovini
4. Normalizacija odnosa sa SR Jugoslavijom (Srbijom i Crnom Gorom)
5. Hrvatska i europske integracije
6. Druge vanjskopoliticke aktivnosti

Odrednice hrvatske vanjske politike

U svom Izvijescu hrvatskom drzavnom Saboru, na kraju 1994. godine, kao osnovne zadace hrvatske vanjske politike naznacio sam:

1. ostvarenje suverene vlasti hrvatske drzave na cijelom drzavnom podrucju, s tim da se ima na umu i strateska vaznost razrjesenja krize u Bosni i Hercegovini;
2. promicanje dobrih odnosa i suradnje Hrvatske s onim zemljama koje u svjetskoj i europskoj politici imaju najvazniju ulogu;
3. poticanje i unapredjenje medjunarodne (politicke, gospodarske, kulturne i svake druge) suradnje, u skladu s nacelima Ujedinjenih naroda i Organizacije o europskoj sigurnosti i suradnji sa svim zemljama, na ravnopravnim osnovama, ali uz cvrstu i dosljednu obranu vlastitih nacionalno-drzavnih interesa; i
4. usmjerenje Hrvatske prema europskoj gospodarsko-sigurnosnoj integraciji.

Sada, nakon godine dana, mogu se - jamacno - donijeti ocjene kako su i u kojoj mjeri ostvarene te bitne zadace hrvatske vanjske politike.

Ostvarenje suverene vlasti na drzavnom podrucju

Pocetak 1995. godine docekali smo s mandatom UNPROFOR-a, koji je neuspjesno provodio tzv. Vance-ov plan prema kojem su na podrucju Hrvatske postojala 4 podrucja pod zastitom UN.

Mirovne su snage svojim "neutralnim" i "nepristranim" odnosom prema neprestanom protivljenju pobunjenih Srba za ponovno uspostavljanje hrvatske vlasti, u stvari pomagale odrzanje okupacije.

S obzirom na to, da su takvo stanje pobunjeni Srbi koristili za sve cvrsce povezivanje tzv. srpske krajinske republike s "ostalim srpskim zemljama", tj. s bosanskim Srbima i sa Srbijom, igrajuci se drzave s predsjednikom, vladom, vojskom i posebnom valutom - na pocetku 1995. godine donijeli smo odluku o otkazu mandata mirovnih snaga. Na uporno zauzimanje medjunarodnih cimbenika - koji su se uplasili da bi to moglo dovesti do prosirenja, pa i opceg ratnog sukoba - pristali smo, nakon mog susreta i dogovora sa potpredsjednikom SAD Al Gorom, na novi, promijenjeni mandat mirovnih snaga pod imenom UNCRO (Rezolucija 981 Vijeca sigurnosti od 31. ozujka 1995. kojom je ukinut mandat UNPROFOR-u). Dobili smo cvrsta uvjeravanja da ce se tijekom novog, promijenjenog mandata ostvariti mirna reintegracija.

Medjutim, ni UNCRO snage nisu bile sposobne provesti reintegraciju okupiranih podrucja u cjelokupni drzavni sustav Hrvatske, jer su pobunjeni Srbi i dalje izigravali ozivotvorenje rezolucija Vijeca sigurnosti, i konkretne dogovore o prekidu vatre i o postupnoj reintegraciji uspostavom gospodarskih i prometnih veza. Nakon sto se ocitovalo da srpski pobunjenici ne pristaju na mirnu reintegraciju, donio sam odluku da se vojno-redarstvenim pothvatom onemoguci teroristicko ometanje prometa i uvede pravni poredak na dotada okupirano podrucje zapadne Slavonije.

Velike ratne pobjede Hrvatske vojske promijenile su strateske odnose, i omogucile mirovnu inicijativu drzava tzv. Kontaktne skupine pod vodstvom SAD. Hrvatske pobjede konacno su srusile mit o srpskoj vojnoj snazi i premoci, mit u koji su vjerovali ne samo Srbi, nego i veliki dio zapadnih vojnih strucnjaka i politicara.

Tim smo pobjedama osigurali strateske interese, stovise i samu buducnost samostalne i suverene hrvatske drzave, jer vise ne moze biti ugrozena iz samog njezinog sredista. Ucvrstili smo medjunarodni polozaj Hrvatske, postigavsi da ona postane, kao glavna regionalna sila, strateski partner Sjedinjenih Americkih Drzava na ovom prostoru, i nezamjenjiv cimbenik u stvaranju novog medjunarodnog poretka u ovom dijelu Europe.

Okoncanje krize u Bosni i Hercegovini

Od pocetka agresije, na Hrvatsku i BiH, bilo je ocito da je kriza u BiH jedna od najzamrsenijih kriza u danasnjem svijetu, zbog dubokih uzroka civilizacijsko-vjerskih, kulturnih i nacionalnih ili politickih suprotnosti, uvjetovanih ne samo naslijedjem povijesti. Na osnovi tih spoznaja osobno sam jos na pocetku 1993. predlagao da se SAD odlucnije ukljuce u rjesavanje te krize i da jedino NATO, kao vjerodostojna vojna sila, moze osigurati mir, koji treba i nametnuti onima koji ne prihvate politicko rjesenje. No, tek su promijenjenom strateskom situacijom, do koje je doslo nakon hrvatskih vojnih uspjeha, stvorene pretpostavke za mirovnu inicijativu drzava Kontaktne skupine - SAD, Njemacke, Francuske, Velike Britanije i Rusije - pod vodstvom SAD, stocereci i pretpostavke za postizanje daytonskih sporazuma i za njihovo potpisivanje u Parizu (14. prosinca 95.).

Nakon "Oluje" Hrvatska je sa svojim snagama bila u mogucnosti da nastavi operacije za oslobodjenje Banja Luke i hrvatskog Podunavlja. To, medjutim, medjunarodni cimbenici nisu htjeli prihvatiti, zbog procjena da bi novih 300-500.000 izbjeglica, iz tih podrucja, neizbjezno dovelo do izravnog ukljucivanja SRJ u sukob, i tako do opasnosti prosirivanja rata, sto bi onemogucilo zapocete mirovne napore.

Posto smo postigli cvrsta jamstva za mirno vracanje okupiranih podrucja, na konferenciji u Daytonu Hrvatska je bila najuvazeniji konstruktivni cimbenik.

Uspjesan zavrsetak te konferencije znacio je kraj rata, dolazak mira i pocetak stvaranja novog medjunarodnog poretka na ovom podrucju.

Sporazumom u Daytonu dogovoreno je ustavno uredjenje BiH, po kojem ona ostaje slozena drzava - pod nazivom Bosna i Hercegovina - koju cine dva ravnopravna entiteta, Federacija BiH i Srpska Republika.

Zajamcena je ravnopravnost hrvatskog naroda, kao konstitutivnog naroda i u Bosni i Hercegovini i u Federaciji bosnjacko-hrvatskoj. Da medjunarodni cimbenici u svojoj zamisli stvaranja mira, i novog poretka na ovom prostoru, pridaju posebnu vaznost Federaciji, svjedoci cinjenica da je Sporazum o ozivotvorenju Federacije BiH, koji su potpisali predstavnici hrvatskog i bosnjacko-muslimanskog naroda, ovjerovljen potpisima svjedocenja predstavnika SAD, Europske Unije i Njemacke. Sporazum su potpisali: Alija Izetbegovic, Predsjednik Predsjednistva Republike Bosne i Hercegovine; Kresimir Zubak, Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine; dr. Haris Silajdzic, predsjednik Vlade Bosne i Hercegovine; Jadranko Prlic, dopredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine; dr. Franjo Tudjman, Predsjednik Republike Hrvatske, uz tekst: "Predsjednik Republike Hrvatske podrzava odredbu ovog sporazuma i pomagat ce u njegovoj punoj primjeni".

Isticuci tu cinjenicu, ne smijemo, medjutim, zaboraviti da o buducnosti BiH, i uopce citavog prostora bivse Jugoslavije, ocito ima razlicitih primisli. O njihovu postojanju ocito svjedoci i jedno usputno pismo uz daytonski sporazum u kojem se predlaze, medju inima, razmatranje carinske unije izmedju BiH i sadasnje Jugoslavije.

Kao dodatak sporazuma o Federaciji, potpisan je i Prijelazni statut Mostara, prema kojem ce Mostar biti jedinstven grad s nekoliko opcina. Takodjer su potpisani sporazumi, o povratku hrvatskih i bosnjacko-muslimanskih izbjeglica, u pojedine gradove u Federaciji, te muslimanskih izbjeglica s podrucja Velike Kladuse i Cazina, koji su (njih oko 30.000) izbjegli u Hrvatsku pred muslimanskom vlascu, nakon slamanja srpske opsade Bihaca.

U svezi s ovim sporazumom, treba spomenuti da su te izbjeglice pristale samo dijelom na povratak, tek kad je s vladom predsjednika Izetbegovica dogovoreno da im se zajamci sigurnost prisutnoscu posebnog hrvatsko-tursko-sarajevskog redarstvenog odreda.

Ujedno treba odati priznanje predsjedniku Turske Süleymanu Demirelu, koji je pristao da Turska posalje redarstvenu postrojbu, koja ce zajedno s postrojbama MUP-a Hrvatske i Federacije, jamciti sigurnost povratnicima, koji se, iako usporeno, ipak vracaju svojim kucama.

Opstojnost i ravnopravnost hrvatskog naroda u Federaciji BiH, na osnovi njegove trajne povezanosti s Hrvatskom, osigurana je Sporazumom o uspostavi Zajednickog vijeca za suradnju Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom i Federacijom Bosne i Hercegovine. Taj su sporazum u Daytonu pripremili, a u Parizu potpisali Predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovic i predsjednik Federacije Kresimir Zubak.

Zajednicko vijece bavit ce se: poticanjem, strateskim planiranjem i uskladjivanjem suradnje na svim podrucjima gospodarskog, kulturnog i znanstvenog zivota, uskladjivanjem vanjske i obrambene politike, te svim pitanjima od obostranog interesa.

Zajednicko vijece ima cetrnaest clanova s tim da je predsjednik Vijeca Predsjednik Republike Hrvatske, a potpredsjednik Predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine.

Sporazum o rjesenju krize u Bosni i Hercegovini postignut je pod vodstvom SAD, uz sudjelovanje ostalih drzava tzv. Kontaktne skupine: Njemacke, Francuske, Velike Britanije i Rusije. Tim glavnim medjunarodnim cimbenicima bilo je najvaznije postici mirno rjesenje krize, trajanje koje bi moglo dovesti inace ne samo do jos vecih ratnih strahota, nego i do prosirenja sukoba, s mozebitnim civilizacijskim posljedicama.

U rjesavanju bosanske krize, glavni medjunarodni cimbenici polazili su od stanja nastalog cetverogodisnjim ratom, s tim da se ono, u razgranicenju izmedju Federacije i Srpske Republike, uoblici prema ranije predvidjenoj osnovi 51:49%.

Da bi se to postiglo, hrvatska delegacija morala je pristati na odstupanje podrucja Mrkonjicgrad-Sipovo, ali joj je za uzvrat srpska strana na nase uporno zahtijevanje morala ustupiti podrucje Odzaka u Bosanskoj Posavini.

Prema tome, Hrvatska nije izgubila Bosansku Posavinu u Daytonu, vec ju je tu dijelom vratila, na podlozi svojih pobjeda i svoje politike.

Bosansku Posavinu izgubila je Republika Bosna i Hercegovina u ratu, usprkos tomu sto smo za njezinu obranu slali i postrojbe Hrvatske vojske, za sto smo bili optuzivani pred svijetom gotovo kao agresori.

Uz izravnu hrvatsku pomoc odrzalo se jedino podrucje Orasja, ali unatoc izravnog sudjelovanja Hrvatske vojske i zapovjedi za obranu, pao je Bosanski Brod, zbog cega sam imenovao dvije komisije (listopada 1992.).

Uzroci gubitka tog podrucja bili su u nesrazmjeru snaga, ali i zbog izbjeglistva posavskog pucanstva u Slavoniju, te zbog velikog stradanja slavonskih gradova i velikih zrtava koje smo imali zbog rata u Posavini. (Samo kroz bolnicu u Slavonskom Brodu proslo je vise od sedam tisuca ranjenih u Bosanskoj Posavini).

Svojim udjelom u ratu u Bosni i Hercegovini, Hrvatska je u najvecoj mogucoj mjeri zastitila tamosnji hrvatski narod, pruzila pomoc bosnjacko-muslimanskom narodu, a vojnim pobjedama u zapadnoj Bosni i Sporazumom o Federaciji osigurala i strateske interese hrvatske drzave.

U cjelini, ulogu Hrvatske u mirovnom procesu pozitivno je ocijenila citava svjetska javnost, a vecina politicara i ozbiljnih svjetskih komentatora ocjenjuju da je iz rata i mirovnih pregovora jedino Hrvatska izasla kao stvarni, veliki, pobjednik.

Unatoc tome, takav ishod glede bosanske Posavine bolan je za cijeli hrvatski narod, a posebno je tezak Hrvatima s tog podrucja. Koliko god treba s njima suosjecati, toliko treba razumjeti nuznost prihvacanja daytonskog sporazuma, jer je on u interesu hrvatskog naroda u cjelini. Izostanak podrucja, koje je izgubljeno ratom, bit ce nadoknadjeno podrucjem koje je hrvatski narod dobio u zapadnoj Bosni, gdje ce - kao i u zapadnoj i istocnoj Slavoniji - Hrvati iz Posavine moci naci novi miran i siguran dom, ako se ne stvore uvjeti za povratak.

Normalizacija odnosa sa SR Jugoslavijom (Srbijom i Crnom Gorom)

Jedan od najbitnijih rezultata Daytonske mirovne konferencije, od dalekosezne vaznosti, jest sporazum, izmedju hrvatskog i srpskog izaslanstva, o mirnom vracanju jos okupiranih podrucja hrvatskog Podunavlja, u ustavnopravni poredak Hrvatske.

Hrvatska drzavna politika izjasnila se od samog pocetka krize za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa na osnovama medjusobnog priznanja, tj. nakon sto Srbija odustane od okupacije hrvatskih podrucja i prizna teritorijalni integritet hrvatske drzave. Normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa smatrali smo nuznom pretpostavkom, kako za rjesenje srpske pobune u Hrvatskoj, tako i za postizanje mira, i za stvaranje novog medjunarodnog poretka na tlu bivse Jugoslavije, stocereci i na citavom podrucju Balkana i jugoistocne Europe. Osobno sam, jos prije dvadesetak godina, pisao o potrebi "skandinavizacije" ovog podrucja, na osnovama medjusobnog priznanja samostalnih drzava.

Sporazum o mirnom vracanju jos okupiranih podrucja znaci da ce taj, za Hrvatsku danas najvazniji cilj, biti ostvaren bez podnosenja novih ljudskih zrtava i razaranja.

Pod nadzorom Privremene uprave, koju ce ciniti predstavnik SAD (odredjen general Jacques Klein), predstavnik hrvatske Vlade (odredjen potpredsjednik dr. I. Kostovic), i po jedan predstavnik hrvatskih prognanika i manjina, te tamosnjeg srpskog puka, okupirana podrucja moraju biti razvojacena, razoruzanjem srpskih pobunjenickih paravojnih i redarstvenih postrojbi, u roku od mjesec dana nakon uspostave Uprave. Nakon toga prognanici se mogu poceti vracati svojim domovima. Njihovu sigurnost jamcit ce redarstvene snage, koje ce ustrojiti Privremena uprava, a sveukupni pravni i gospodarski sustav hrvatske drzave treba postupno i potpuno uspostaviti u prijelaznom razdoblju od godine dana, u sklopu kojeg treba provesti i izbore za lokalnu samoupravu. Iako je predvidjena mogucnost produzenja za jos jednu godinu realno je pretpostaviti da za to necemo dopustiti nikakve razloge.

Provedba temeljnog sporazuma omogucit ce istovremeno dolazak hrvatskog pogranicnog redarstva i carine na granicu sa SRJ. Uvodjenje hrvatske vlasti, i povratak prognanika, izazvat ce, jamacno, problem ostanka srpskog pucanstva. Suglasni smo da tamo mogu ostati svi starosjedioci, koji nisu pocinili ratne zlocine, a problem novodoseljenih treba rjesavati na sto normalniji, humani nacin, dajuci im mogucnost izbora.

Sa srpskom i crnogorskom delegacijom postigli smo i sporazum o neodloznom rjesavanju problema nestalih i zatocenih osoba.

Postignut je i nacelni sporazum o normalizaciji odnosa izmedju Hrvatske i Srbije (odnosno SRJ), na svim podrucjima, prije svega uspostavom prometnih i gospodarskih veza i normalnih diplomatskih odnosa. Normalizacija sveukupnih odnosa jamcila bi mirnu reintegraciju okupiranih podrucja, a bila bi od velike gospodarske vaznosti i koristi, ne samo za Hrvatsku i Srbiju, nego i za druge drzave, prije svega zbog prometnog povezivanja jugoistocne i srednje Europe.

Hrvatska i europske integracije

Kao sto sam vec spomenuo, jedna od zadaca hrvatske vanjske politike jest ukljucenje u srednje-europski civilizacijski i gospodarski prostor, odnosno usmjerenje prema ciljevima europske integracije.

Premda se moze reci, da smo s najvaznijim europskim zemljama ostvarili bitan napredak u medjusobnim odnosima, ne mozemo biti zadovoljni napretkom naseg ukljucivanja u europske integracije. Usprkos tome sto smo ispunili sve bitne uvjete za ulazak u Vijece Europe i za zakljucenje sporazuma o suradnji s Europskom Unijom, te da je vec nacelno, i u potankostima, dovrsen sporazum o ukljucenju u PHARE-program, jos uvijek se odlazu konacne odluke o tim pitanjima. Ima mnogo osnova za pretpostavku, da se odluka o hrvatskom sudjelovanju i clanstvu odgadja zbog toga, da se i nadalje zadrzi mogucnost pritiska na Hrvatsku, koja - zbog svojeg sadasnjeg polozaja i utjecaja u ovom dijelu Europe - nije potpuno po volji nekim europskim cimbenicima, jer cini smetnju nekim njihovim politickim ciljevima.

Nije slucajno, da se u posljednje vrijeme, u pojedinim krugovima, pojavljuju ideje o potrebi neke nove jugoslavenske, ili balkanske, ili jadransko-crnomorske zajednice drzava, neke Euroslavije ili Unije Jugoistocne Europe. A sve se to obrazlaze potrebom toboznjeg boljeg gospodarskog, carinskog i prometnog povezivanja ovog podrucja s Europskom Unijom.

Takve zamisli vuku korijen iz uvjerenja da je raspad bivse Jugoslavije bio nepotreban, jer se taj prostor mogao odrzati cjelovitim poticanjem demokracije i trzisnog gospodarstva. One su ne samo pogresne, zbog nepoznavanja povijesnih prilika, i stecenih iskustava civilizacijski razlicitih naroda, nego su u suprotnosti sa stvarnoscu, a za Hrvatsku su potpuno neprihvatljive.

Hrvatska je spremna na odrzavanje normalnih i ravnopravnih odnosa, i na siroku suradnju sa svim susjednim zemljama, i sa svim drzavama Europe ili Europske Unije, ali se nece odreci svoje samobitnosti i samostalnosti. S obzirom na svoja povijesna iskustva, Hrvatska, koja je, htio to netko ili ne, sastavni dio srednjo-europske civilizacije, moze uci samo u one integracijske odnose, koji joj jamce pripadnost toj civilizaciji, i - u prvom redu - njezinu neovisnost kao drzavnog subjekta. Kad je rijec o europskim integracijama, mozemo istaci da sa zemljama Europske Unije, a i s NATO-om imamo uspjesnu suradnju i bez formalne pridruzenosti tim savezima.

Druge vanjskopoliticke aktivnosti

Glavni pravci djelovanja hrvatske vanjske politike, u prethodnom razdoblju, bili su usmjereni na promicanje hrvatskih interesa kod najvaznijih medjunarodnih cimbenika - Vijeca sigurnosti UN, SAD i ostalih sila Kontaktne skupine, te Europske Unije. Sa zadovoljstvom mozemo ustvrditi da su takvi napori urodili svrhovitim rezultatima.

Hrvatska je, zbog svoje principijelne politike, i osvjedocene drzavne cvrstine, postala oslonac i partner i SAD i zapadnom svijetu u nastojanjima za postizanje trajne stabilnosti u ovom podrucju.

O razvitku svestrano dobrih odnosa sa SAD govore i visekratni moji susreti s predsjednikom Clinton-om, potpredsjednikom Gore-om, drzavnim tajnikom Christopher-om i podtajnikom Holbrooke-om, te brojni susreti ministara Granica i Suska, i drugih civilnih i vojnih hrvatskih duznosnika s americkim.

Takvim svojim djelovanjem, i suradnjom sa SAD, a medju europskim drzavama posebno s Njemackom, Hrvatska stjece uvjete za pristupanje programu Partnerstva za mir i za ukljucenje u cjelokupni integracijski i sigurnosni zapadni sustav.

U prosloj godini doslo je i do bitnog poboljsanja medjusobnih odnosa s Francuskom. To se posebno ocitovalo u prigodi mog posjeta predsjedniku Chiracu, kad su dogovoreni dalji pomaci na podrucju politicke i gospodarske suradnje Hrvatske i Francuske.

Za medjunarodnu afirmaciju Hrvatske, od osobitog znacenja bila su sudjelovanja na svim najvaznijim medjunarodnim sastancima: sastanak na vrhu u povodu 50-te obljetnice UN; o drustvenom razvitku u Kopenhagenu; na proslavama obiljezavanja 50-te obljetnice pobjede nad fasizmom i okoncanja drugog svjetskog rata u Parizu, Londonu i Moskvi; na vrhu nesvrstanih zemalja; na skupovima Srednjoeuropske inicijative, Podunavskih zemalja i Zajednice Alpe-Jadran.

Svi ti brojni skupovi i susreti s mnogim svjetskim drzavnicima dali su dobre prilike za afirmaciju Hrvatske kao srednjoeuropske, sredozemne i podunavske zemlje, za objasnjavanje i promicanje osnovnih odrednica hrvatske vanjske politike.

Drzavni posjeti Australiji i Novom Zelandu (od 18.-28. lipnja 1995.) imali su veliko znacenje za razvitak i produbljenje odnosa s tim zemljama, a posebno za jacanje veza Domovinske i iseljene Hrvatske. S osobitim zadovoljstvom isticem da sam tom prigodom u Canberri otvorio novu velebnu zgradu hrvatskog veleposlanstva koju su svojim sredstvima izgradili nasi ljudi u Australiji.

U proteklom razdoblju doslo je do daljnjeg razvitka dobrih odnosa s mnogim azijskim zemljama. Osim dobrih, prijateljskih odnosa s Narodnom Republikom Kinom, doslo je do napretka u odnosima s drugim azijskim zemljama, npr. s Indonezijom, Malezijom i Republikom Korejom. Moze se ocekivati da ce u nastupajucem razdoblju doci do plodonosnih gospodarskih odnosa i s drugim zemljama tog najveceg kontinenta.

Veoma se dobro razvijaju odnosi, osobito poslije uloge Hrvatske u razrjesenju krize u BiH, s drzavama clanicama Konferencije islamskih zemalja. S obzirom na velike mogucnosti gospodarske suradnje s tim zemljama, bit ce uputno promicanje dobrih medjusobnih odnosa s tim zemljama i u okviru Zajednickog vijeca s BiH.

Treba spomenuti da se vec dosad uspostavljeni prijateljski odnosi s Argentinom (koju sam posjetio od 30.11.-02.12.1994.) i sa Cileom (od 27.-29.11.1994.), i dalje dobro razvijaju, a valja posvetiti vecu paznju daljnjem promicanju odnosa i s ostalim drzavama Latinske Amerike.

Za 1996. godinu imam pozive za 12 drzavnih posjeta, cetrnaestorici drzavnih poglavara i predsjednika vlada upucen je poziv za posjet Hrvatskoj, sto se razumljivo zbog vremenskih i financijskih mogucnosti nece moci sve ostvariti.

Na kraju treba istaknuti da Hrvatska ima dobre odnose s gotovo svim zemljama clanicama UN, o cemu najbolje govori sklapanje vise od 50 medjunarodnih ugovora, koji uredjuju medjudrzavne odnose na svim podrucjima, od gospodarske do znanstvene i kulturne suradnje, sve do ukidanja viza.

DRZAVNA UPRAVA I DEMOKRATSKI POREDAK

1. Djelovanje vrhovnih tijela drzavne vlasti
2. Drzavna uprava i lokalna samouprava
3. Demokracija i ljudska prava
4. Stanje sigurnosti i zastite ljudi i imovine

Djelovanje vrhovnih tijela drzavne vlasti

Stovani zastupnici hrvatskoga drzavnog Sabora!

I u protekloj godini, kao i tijekom svih godina od uspostave suverene i demokratske drzave Hrvatske, najvisa tijela drzavne vlasti djelovala su sukladno ustavnim i zakonskim ovlastima.

Uz puno postivanje nacela diobe vlasti, cinili smo napore da se uskladjuje djelatnost tijela drzavne vlasti, shodno ustavnom nacelu neotudjivosti, nedjeljivosti i neprenosivosti drzavnog suvereniteta, kako bi se osigurala provedba sredisnje drzavne politike na svim razinama. To je, smatram, bio jedan od vaznih cimbenika sve vece ucinkovitosti hrvatskog drzavnog, i svekolikog politickog sustava, uz istodobno razvijanje i daljnje jacanje njegove demokraticnosti.

Ovo temeljno obiljezje ustroja i djelovanja hrvatske drzavne vlasti zbiljski je osnazeno, te pravno i politicki potvrdjeno, na listopadskim izborima za Zastupnicki dom Hrvatskog Sabora. Cvrsta radna vecina sto ju je na izborima ponovno zadobila vecinska stranka (Hrvatska demokratska zajednica), omogucuje i nadalje u potpunosti uskladjeno i ucinkovito djelovanje zakonodavne i izvrsne vlasti.

Kao drzavni poglavar, sukladno Ustavu i izbornim rezultatima, imenovao sam novu hrvatsku Vladu, koja ce u promijenjenim okolnostima provoditi hrvatsku drzavnu politiku. To ce reci da Vlada, koja sukladno volji velike vecine izbornog tijela tezi provedbi izbornog programa HDZ-a mora provoditi politiku opcehrvatskih interesa, odgovarajuci za to Predsjedniku Republike i Zastupnickom domu Hrvatskog Sabora.

U svezi s tim, potrebno je osvrnuti se na neka kriva shvacanja, koja se izrazavaju u neutemeljenim kritikama, kako ovlasti Predsjednika Republike, tako i nedvojbene cinjenice da je Hrvatska u punom i pravom smislu drzava parlamentarne demokracije, s jasno odredjenim ovlastima Predsjednika Republike.

Pritom se, uz ostalo, zaboravlja cinjenica da Predsjednik Republike, kao drzavni poglavar, nije samo nositelj formalne izvrsne vlasti, vec je temeljem neposrednog izbora i predstavnik narodnog suvereniteta, koji ima - jednako kao primjerice i predsjednik Francuske Republike - prema clanku 94. stavak 2. Ustava, duznost brinuti se za postivanje ustavnog poretka, za osiguranje opstojnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, i za redovno djelovanje svekolike drzavne vlasti, sastavnice koje su i zakonodavna i izvrsna i sudska vlast.

Ovo temeljno obiljezje ustavnog polozaja, ovlasti i duznosti predsjednika republike, u svim drzavama u kojima se on bira neposredno od naroda, i gdje nije samo drzavni poglavar s reprezentativnim funkcijama, najpotpunije je izrazio De Gaulle sljedecim rijecima: "Neposredno izabrani drzavni poglavar mora raspolagati svim ovlastima koje mu omogucuju da bude nacionalni arbitar. On mora osigurati, izvan i iznad igre politickih stranaka, redovito obavljanje duznosti svih drzavnih vlasti, a takodjer i temeljne i vjecne drzavne interese, unatoc svim politickim razlicitostima i sukobljavanjima." (Govor u Bayeuxu 16. lipnja 1946.)

Hrvatski Sabor, tijekom protekle godine, u potpunosti je ostvarivao svoju ustavnu zadacu nositelja zakonodavne vlasti, i predstavnickog tijela gradjana. Sabor je djelovao kao suvremeni, demokratski, visestranacki, dvodomni parlament, sa svim pravnim i stvarnim obiljezjima parlamenata razvijenih demokracija, u kojima - kao primjerice u Velikoj Britaniji - jedna stranka ima cvrstu radnu vecinu.

U protekloj godini doneseni su novi poslovnici Zastupnickog i Zupanijskog doma, temeljem kojih ce rad Domova, s obzirom na njihove zakonodavne i politicko-predstavnicke zadace, biti uskladjeniji i djelotvorniji. Posebno bih istaknuo da je novim Poslovnikom Zupanijskog doma, na potrebu cega sam ukazao u proslogodisnjem Izvjescu, dosljedno izrazena izvorna ustavna zamisao tog Doma. Zupanijski dom, naime, jest drugi dom Sabora, unutar kojeg se uskladjuju interesi zupanija, i razmatraju drugi lokalni interesi, u sklopu osiguranja jedinstvenog hrvatskog drzavnog interesa.

Ubuduce stoga treba izbjeci preklapanja u djelokrugu rada saborskih Domova, a Zupanijski se dom treba baviti svojim izvornim nadleznostima, a ne pretezito djelovati kao svojevrsni opci odbor Zastupnickog doma.

Na osnovi vec navedenih odredbi clanka 94., a sukladno clanku 106. Ustava, osnovao sam Predsjednicko vijece, kao savjetodavno tijelo Predsjednika Republike. To je Vijece sastavljeno od duznosnika najvisih tijela drzavne vlasti (zakonodavne, izvrsne i sudbene) i predstavnika svih hrvatskih stalisa i njihovih udruga, te istaknutih znanstvenika i drugih strucnjaka iz svih podrucja hrvatskog drzavno-upravnog, gospodarskog i drustvenog zivota.

Tako sastavljeno Predsjednicko vijece ima zadacu da na povremenim sjednicama razmatra pitanja iz ustavnih ovlasti Predsjednika Republike, s ciljem uskladjivanja djelatnosti i odluka vrhovnih drzavnih tijela o aktualnim i dugorocnim pitanjima drzavne politike, radi osiguranja postivanja Ustava, cuvanja demokratskog poretka i jacanja medjunarodnog polozaja, te gospodarskog, kulturnog i drustvenog razvitka Republike Hrvatske.

Sadrzaj rasprave i stanovista koja je to Vijece zauzelo vec na svojoj 1. sjednici 22. prosinca 1995., razmatrajuci temu: "Funkcioniranje pravne drzave u borbi protiv svih oblika kriminala, s posebnim osvrtom na stanje u pravosudju", a pogotovo odjeci medju hrvatskim ljudima, pokazali su i opravdanost, i nuznost tako osmisljenog savjetodavnog tijela Predsjednika Republike s ciljem uskladjivanja djelatnosti vrhovnih drzavnih tijela.

U proslogodisnjem Izvjescu istaknuo sam da su se donosenjem Zakona o sudovima, i Zakona o Drzavnom sudbenom vijecu, te izborom clanova i pocetkom rada Drzavnog sudbenog vijeca, stvorile temeljne pretpostavke, i normalni uvjeti, za djelovanje sudbene vlasti sukladno Ustavu, kao samostalne i neovisne sastavnice drzavne vlasti.

Ostajuci pri toj ocjeni, upozorio bih da, unatoc pravno-teorijski gotovo idealnoj osnovi ustroja i djelovanja sudbene vlasti, najvisa tijela ove vlasti nisu jos uspjela u potpunosti ozivotvoriti ustavno i zakonski razradjen sustav niti dovoljnu ucinkovitost svih sastavnica sudbene vlasti. Osim objektivnih razloga, uzroci su tome dijelom i u razlicitim pristupima u tumacenju i primjeni zakonskih rjesenja, a dijelom i u osobnim razlikama, pa i suprotstavljanjima u shvacanju potrebe uskladjenog djelovanja u cilju ostvarenja jedinstva drzavne vlasti.

Jedan od glavnih razloga slabosti sudbene vlasti jest nepopunjenost sudova odgovarajucim brojem sudaca. Od 1.497 sudackih mjesta popunjeno je tek 928 mjesta (ili 62%).

Nedostatak sudaca i administrativnog osoblja glavni je uzrok golemom zaostajanju u radu sudova (vise od milijun predmeta stoji nerijeseno u djelokrugu opcinskih sudova). To se narocito negativno odrazava u cinjenici nerjesavanja, ili velikog kasnjenja, u kaznenim predmetima, posebno onih iz podrucja gospodarskog kriminala. Tako je npr., od pocetka 1993., do sredine 1995. godine, iz podrucja gospodarskog kriminala podignuto 6.272 optuzbi protiv pocinitelja kaznenih djela, a sudovi su u tom razdoblju, za ta djela, donijeli tek 2.089 presuda.

Isto tako Drzavno odvjetnistvo je do sada podiglo 123 optuzbe radi ponistenja neregularnih menadzerskih kredita, a sudovi su donijeli samo 51 presudu, s kojom je u 47 slucajeva sudski ponisten menadzerski kredit.

Zbog takva stanja, treba ubrzati postupke imenovanja predsjednika i clanova sudova, te drzavnih odvjetnika, u kojem postupku je potrebno osigurati ucinkovitiju suradnju Ministarstva pravosudja, Drzavnog sudbenog vijeca, Vrhovnog suda i Drzavnog odvjetnistva. Potrebno je ubrzati ustroj preostalih sest novih zupanijskih sudova i drzavnih odvjetnistava, i predvidjenih opcinskih sudova, pri cemu su zupanijska, gradska i opcinska poglavarstva duzna pruziti potrebnu pomoc za osiguranje radnih uvjeta.

Kao jedna od prvenstvenih zadaca namece se i poduzimanje koraka, kako bi se sudbena vlast, na svim razinama njezina ustroja, osposobila da - sukladno Ustavu i zakonima - ucinkovito obavlja svoje zadace radi osiguranja vladavine prava, zastite sloboda i prava hrvatskih gradjana, te zastite interesa hrvatske drzave, njenog pravnog poretka i ustavnih demokratskih vrednota.

U cilju sustavne i ucinkovitije borbe protiv svih oblika kriminala, potrebno je donijeti i novi Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, a i druge zakone vazne za cjelovitu reformu kaznenog zakonodavstva.

Nadalje treba izmijeniti, doticno dopuniti sve propise koji su zapreka ucinkovitijem radu drzavnih tijela zaduzenih za prijavljivanje i otkrivanje kaznjivih dijela.

Drzavna uprava i lokalna samouprava

U proslogodisnjem Izvjescu posebno sam upozorio na potrebu sto vece ucinkovitosti drzavne uprave, jacanjem odgovornosti kako ministarstava i drzavnih upravnih organizacija, tako i zupana i gradonacelnika Grada Zagreba, za obavljanje poslova drzavne uprave u zupanijskim i gradskim uredima.

Postignut je stanovit napredak u sustavnom nadzoru i javnosti rada tijela drzavne uprave, no jos uvijek ima brojnih primjera samovolje i birokratizma, korupcije i drugih zloporaba, u radu drzavnih sluzbenika, navlastito u odnosu prema gradjanima.

Sveukupni drzavni ustroj, a time i drzavna uprava, ostvarivani su na temeljima svehrvatske pomirbe, kojoj je bio stran svaki revansizam. Na tim zasadama u izgradnju svoje drzave iskreno se ukljucila velika vecina hrvatskih ljudi. Hrvatska demokratska vlast nikoga nije prozivala, ili pozivala na odgovornost, zbog sudjelovanja u protunarodnom komunistickom rezimu. No danas, nakon definitivne pobjede i ustroja hrvatske drzave, ne mogu se tolerirati pojave da ostaci starog jugokomunistickog birokratskog ustroja, zlorabeci demokraciju, postaju kocnicom i osloncem opstrukcije na pojedinim podrucjima provedbe drzavne politike, stovise, otvorenim poticateljima za kompromitaciju i destabilizaciju, cak i za obaranje demokratski izabrane vlasti.

Hrvatski ljudi, koji su ocitovali spremnost na mnoge zrtve da bi imali svoju hrvatsku vlast, s pravom negoduju na svaki nehumani i birokratski postupak; njih boli i vrijedja svaki nerazborit i nedjelotvoran cin njihove vlasti, koja mora u svemu biti drugacija od one prosle birokratske i korumpirane, nenarodne i tudjinske vlasti. Hrvatski covjek ocekuje da njegova demokratska vlast bude uljudna, ucinkovita i nepodmitljiva u zastiti drzavnih interesa i u sluzbi gradjana kao pojedinca.

Upravo iz tih razloga, potaknuo sam i raspravu na Prvoj sjednici Predsjednickog vijeca i o stanju u drzavnoj upravi, kako bi se u sklopu svekolike rasprave o djelovanju pravne drzave, utvrdilo stanje i sada u mirnodopskim uvjetima odlucno i sustavno krenulo u obracun sa svim pojavnostima kriminala i svim vrstama zloporaba vlasti.

U svezi s tim vrijedno je podsjetiti i na prijedlog Predsjednickog vijeca da je: "... kao jednu od prvenstvenih zadaca, potrebno dovrsiti ustroj drzavne uprave s ciljem njenog smanjenja, debirokratizacije, informatizacije i profesionalizacije, uz osiguranje boljih uvjeta rada i placa. Istodobno valja odlucno razotkrivati i uklanjati sve oblike korupcije. Sukladno iskustvima drzava s razvijenim demokratskim poretkom, potrebno je pravno urediti podrucje sukoba javnih i privatnih interesa u vrijeme i neposredno po prestanku obnasanja drzavnih duznosti." Isto tako, unutar drzavne uprave, "... posebnu pozornost treba posvetiti poboljsanju rada, i suradnje svih nadzornih sluzbi drzave, zaduzenih za otkrivanje i prijavljivanje pocinitelja kaznenih dijela (Ministarstvo unutarnjih poslova, Drzavna revizija, Carina, Financijska policija, druge inspekcijske sluzbe)."

I u ratnim okolnostima prosle godine, hrvatski sustav lokalne samouprave i uprave u potpunosti se potvrdio. Male opcine, koje zajedno s gradovima cine cjeloviti demokratski sustav samoupravne decentralizacije, pokazale su se sposobnima da rjesavaju interese gradjana i svojih zajednica, ali i drzavne uprave, ukljucujuci i one vojne naravi.

Glede zupanija i Grada Zagreba valja upozoriti da njihove skupstine i poglavarstva nisu samo, pa ni prvenstveno, tijela sa zadacama iz podrucja lokalne samouprave, kao sto to osobito ovih dana isticu neki, poglavito zbog svojih uskih i posebnih stranackih interesa, vec i ta tijela ponajprije moraju obavljati i upravne zadace.

Sukladno tome zupani - i gradonacelnik Grada Zagreba - u prvom su redu predstavnici sredisnje drzavne vlasti na lokalnoj razini, koji su odgovorni ne samo za ustavnost i zakonitost rada svih zupanijskih tijela - kao i poglavarstva Grada Zagreba - vec i za svrhovito i zakonito ostvarivanje poslova drzavne uprave na njihovom podrucju.

Zbog toga je, sukladno Ustavu, Zakonom o lokalnoj samoupravi, i Zakonom o Gradu Zagrebu, propisana potvrda izbora zupana i gradonacelnika Grada Zagreba od Predsjednika Republike, a isto tako i pravo i zadaca Vlade da nadzire njihov rad, da im daje obvezatne naredbe i naputke, te da ih moze i smijeniti ukoliko ne bi stitili drzavne interese, ustavnost i zakonitost.

Takodjer, valja imati na umu da hrvatski Ustav, kao i citav sustav lokalne samouprave, od opcine i grada do zupanije, po svojoj zamisli i po svim svojim ustavnim i zakonskim rjesenjima, i navlastito zbog okolnosti stvaranja samostalne Hrvatske, ne dopusta autonomastvo, sa svim, bilo otvorenim, bilo prikrivenim pokusajima federalistickog regionalizma, pa i secesionizma pod vidom transregionalizma.

Prema clanku 1. Ustava, drzava Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva drzavna cjelina, suverenitet koje je takodjer, prema clanku 2., neotudjiv, nedjeljiv i neprenosiv. Protuustavni su, prema tome, svi pokusaji, ma od koga dolazili, za ustrojavanjem tzv. transgranicnih regija, bez obzira u kakve se europske krinke maskirali.

S obzirom na promjene koje su nastale - u prometnom, gospodarskom i demografskom smislu - posebice oslobadjanjem okupiranih hrvatskih podrucja, potrebno je sto prije, a najkasnije do lipnja 1996. godine, razmotriti i djelomicno preustrojiti podrucnu diobu zupanija.

Isto tako, imajuci u vidu prije svega izrazene prijedloge gradjana, potrebno je preispitati i ustroj opcina i gradova, gdje god to nalazu logika i potrebe svakodnevnog zivota.

Demokracija i ljudska prava

U protekloj godini postignuti su znatni rezultati u demokratskom razvitku drustva, te u postivanju ljudskih prava, usprkos jos uvijek teskom bremenu komunistickog nasljedja i veoma nepovoljnim pace i ratnim prilikama u kojima se stvarala samostalna hrvatska drzava.

Na pravnoj, ustavno-zakonskoj razini hrvatska se demokracija, sa svojim sustavom jamstva i zastite ljudskih prava, moze bez ikakvog pretjerivanja usporediti s najrazvijenijim demokratskim drzavama. No, kao i u svim novim demokracijama u Srednjoj i Istocnoj Europi, u ozbiljenju i postivanju ljudskih prava, bilo je i ima nerazumijevanja i samovoljnih protuzakonitih pojava, pa i krsenja pojedinih prava. Vecim dijelom to je uvjetovano posljedicama jugokomunisticke i srpske agresije, strahotama stradalnistva hrvatskih ljudi iz okupiranih podrucja, ali dijelom i neobuzdanim nasilnickim i nedopustivim osvetnickim porivima pojedinaca.

Uvjeren sam, medjutim, da ce u novim mirnodopskim uvjetima toga biti sve manje, a hrvatske vlasti moraju biti djelotvornije u sprecavanju takvih pojavnosti. Sva tijela hrvatske drzavne, izvrsne i sudske vlasti odgovorna su, u okviru svog djelokruga, za zastitu i postivanje svih pravno zajamcenih ljudskih prava. Demokratska hrvatska vlast mora osigurati punu zastitu prava gradjana i nacionalnih manjina, sukladno svom Ustavu i Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina.

Radi boljeg uvida u realno stanje stvari, ovom prigodom, moram ukazati i na one koji se u proteklih pet godina predstavljaju kao "dezurni borci za demokraciju". I u najtezim vremenima i okolnostima po sudbinu hrvatske drzave, oni su i na najbezocnije nacine, u ponekim javnim glasilima u zemlji, i u inozemstvu, sustavno blatili i dovodili u pitanje temeljne odrednice i vrijednosti hrvatskog demokratskog poretka. Posebnu tezinu te su aktivnosti imale stoga sto su, svjesno ili nesvjesno, bile u funkciji destabilizacije i obaranja demokratske vlasti, u okolnostima kada samostalna, samosvjesna, jaka i neovisna hrvatska drzava nije bila pozeljna brojnim medjunarodnim cimbenicima.

Ciljevi takvog proizvoljnog, politikantskog poigravanja s demokracijom, protiv interesa vlastite drzave, uvjetovani su njihovim ishodistem, to su ponajcesce pojave iz onih krugova koji su na razlicite nacine bili itekako vazni dijelovi, cak i najrepresivnijih sastavnica, proslog jugokomunistickog rezima.

U razdoblju koje slijedi, sva tijela hrvatske drzavne vlasti duzna su uciniti vece napore da bi se sto potpunije ostvarila ustavna nacela, po kojima je Hrvatska demokratska drzava slobodnog trzista, ali i socijalna drzava, a socijalna pravda jedna od temeljnih ustavnih vrednota. Pritom posebnu pozornost treba usmjeriti na socijalni polozaj umirovljenika, invalida, prognanika i svih stradalnika rata.

Za daljnje ozbiljenje demokracije, ljudskih prava, i svih temeljnih vrednota demokratskog poretka, a takodjer i za bolji zivot svih gradjana, u cjelovitoj, suverenoj i demokratskoj hrvatskoj drzavi, potrebno je do kraja sljedece godine dovrsiti uskladjivanje hrvatskog zakonodavstva i sveukupnog pravnog sustava s Ustavom. Premda je dosada oko 85% zakona vec uskladjeno s Ustavom, jos uvijek nisu doneseni neki vrlo vazni, pa i temeljni, zakoni kao sto su npr. Zakon o vlasnistvu i Zakon o denacionalizaciji. Osim toga, tijekom ove godine valja ispraviti sve neuskladjenosti izmedju pojedinih zakona, kako bi sveukupan hrvatski pravni sustav bio svrhovit i ucinkovit, na razini pravnih sustava razvijenih demokratskih drzava, ponajprije zemalja Europske Unije.

Stanje sigurnosti i zastite ljudi i imovine

Polazeci od ukupne sigurnosne situacije, i svih cimbenika koji odredjuju opce stanje sigurnosti, u protekloj je godini, u usporedbi s prethodnom, zabiljezeno znatno bolje stanje sigurnosti.

Najvaznije aktivnosti svih tijela drzavne vlasti, osobito Ministarstva unutarnjih poslova, u ovoj su godini bile usmjerene na uspostavu pravne drzave i sigurnosti na novooslobodjenim podrucjima.

Odmah nakon oslobadjanja, u ta je podrucja rasporedjeno oko 3.500 pripadnika temeljne policije, radi obavljanja redovnih poslova osiguranja javnog reda i mira.

Medjutim, i usprkos tome neposredno nakon zavrsetka vojnoredarstvenih operacija, zabiljezen je stanovit broj slucajeva palezi kuca, razbojnistava, kradja, pa i ubojstava. U svezi s tim kriminalnim radnjama, redarstvo je poduzimalo sustavne mjere radi otkrivanja pocinitelja.

Od 26 ubojstava u 16 slucajeva otkriveni su pocinitelji; od 1.331 kaznenog djela teskih kradja razrijesen je 961 slucaj i sudskim vlastima prijavljeno 1.514 osoba. Pripadnici MUP-a utvrdili su 2.829 pozarom unistenih, ili djelomicno ostecenih obiteljskih kuca i zgrada; s tim da je utvrdjeno da su 2.072 objekta stradala od posljedica ratnog djelovanja, a 757 objekata unisteno je djelomicno ili potpuno namjernim paljenjem.

Sto se tice opceg stanja sigurnosti u citavoj drzavi, u tijeku prosle godine, ocitovalo se znatno poboljsanje kako u tendencijama pada ukupnog kriminaliteta, tako i u istodobnom povecanju ucinkovitosti u otkrivanju pocinitelja.

Usporedbom razine opterecenosti kaznenim djelima prema broju stanovnika, moze se zakljuciti da Hrvatska ima povoljnije stanje od vecine europskih zemalja.

U prosloj 1995. godini zabiljezeno je 56.607 kaznenih djela, sto je za 2,7% manje od prethodne godine. Tendencija smanjenja zabiljezena je i u podrucju opceg kriminaliteta, posebno imovinskih (i to za 10,1%), te delikata protiv opce sigurnosti ljudi i imovine (za 9,3%).

Ucinkovitost ukupnog otkrivanja kaznenih djela dosegla je cak 72,0%, sto je iznad razine vecine europskih zemalja.

Smanjen je za 8,1% broj slucajeva ugrozavanja sigurnosti ljudi i imovine podmetanjem eksploziva i pozara, (u 11 mjeseci zabiljezeno 516 takvih slucajeva).

Zabiljezen je porast otkrivanja kaznenih djela s podrucja gospodarskog i organiziranog kriminala za 16%, te s podrucja raspacavanja i konzumiranja droga za 7,6%. Ti podaci ukazuju na stalnu prisutnost raznih zloporaba u gospodarstvu, ali i na preusmjeravanje medjunarodnog kriminala, ukljucujuci i krijumcarenja droga i oruzja, zbog mnogih razloga, na podrucje nase zemlje. Oni govore i o vecoj ucinkovitosti svih cimbenika sigurnosnog sustava u suzbijanju spomenutih oblika kriminaliteta.

U 1995. godini, u odnosu na proslu, doslo je do neznatnog smanjenja ukupnog broja prometnih nezgoda sa 56.309 na 55.793 tj. za 0,9%. Nazalost, broj smrtno stradalih - 750 - zadrzao se na priblizno istoj razini kao i prosle godine. Radi poboljsanja ukupnog stanja, odnosno smanjenja zrtava, u cestovnom prometu, osim pojacanih operativnih mjera u smislu rigoroznog kaznjavanja za prekrsaje, potrebno je svestrano osmisliti provedbu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa.

GOSPODARSTVO

Gospodje i gospodo saborski zastupnici,

Politika gospodarskog preporoda u uvjetima valutne stabilnosti, koja je zapoceta koncem 1993. godine, u potpunosti se potvrdila i opravdala u 1995. godini. Prosle je godine zabiljezena inflacija od samo 3,7%. To je najniza stopa inflacije u prijelaznim zemljama. Jamacno, stabilnost nije niti moze biti sama sebi svrhom. Ali, ona je nuzan preduvjet cjelovitih, uspjesnih i pogotovo brzih gospodarskih reformi; preduvjet porasta kredibiliteta zemlje u svijetu, i, dakako, sveukupnog gospodarskog razvitka.

Treba istaci da je uspjesna provedba hrvatskog stabilizacijskog programa naisla u svijetu ne samo na pozornost nego i priznanje najvisih strucnjaka.

Valja reci da je provedba reformi u 1995. godini bila nesto sporija od naseg predvidjanja. Prvenstveni razlog bio je u tome, sto je djelatnost cijele Hrvatske bila podredjena zadacama oslobadjanja jos okupiranih podrucja.

Kao jedna od najvaznijih kratkorocnih gospodarskih posljedica ratnih okolnosti, bili su slabiji rezultati u proizvodnji, zbog ukupnih troskova mobilizacije i rata, te podbacaj turizma u odnosu na ocekivanja.

No, oslobadjanjem svojih okupiranih teritorija, Hrvatska je stvorila cvrste temelje brzeg razvitka u buducnosti, te je bitno ojacan medjunarodni polozaj i sigurnost cijele zemlje i u gospodarskom smislu. Time je omoguceno normalno prometno i sveukupno infrastrukturno povezivanje zemlje. Stvoreni su svekoliki uvjeti za puni razvitak gospodarstva. Zbog toga moze se ocekivati veliki porast izravnih privatnih stranih ulaganja. Demobilizacijom velikog broja vojnika oslobadjaju se ljudski potencijali neophodno potrebni za razvitak gospodarskog zivota. Povratkom prognanika, smanjuju se, s jedne strane, troskovi za njihovu skrb, a s druge strane, do sada okupirana podrucja ukljucuju se u gospodarski sustav.

Visi stupanj sigurnosti omogucit ce i drugaciji raspored proracunskih rashoda, odnosno veca ulaganja drzave u obnovu i razvitak gospodarstva. Sve u svemu, oslobadjanjem okupiranih podrucja, zemlja je dobila sve pretpostavke za snazan poticaj gospodarskom razvitku.

Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika dosegao je razinu od najmanje 7.000 dolara, mjereno prema medjunarodnoj kupovnoj moci. Time se Hrvatska svrstala u vrh prijelaznih, tj. bivsih socijalistickih zemalja. Struktura bruto domaceg proizvoda, s 30 postotnim udjelom industrije i rudarstva, 12 postotnim udjelom poljoprivrede i ribarstva, te udjelom usluznih djelatnosti vise od polovine, odgovara razvijenijim zemljama.

Prema razvitku telekomunikacijskog sustava Hrvatska je dosla na celo prijelaznih zemalja. Sa 30 telefonskih prikljucaka na 100 stanovnika, Hrvatska se nasla ispred Slovenije (26), Ceske (19) i Madjarske (16), a dosegla je razinu Portugala. Na novooslobodjenim je podrucjima ulozeno u obnovu i razvitak telekomunikacijskog sustava oko 350 milijuna kuna.

U ratnim pothvatima "Bljesak" i "Oluja", oslobodjeno je ukupno 4.859 km cesta, sto je gotovo 20% ukupne cestovne mreze. Za sanaciju cesta i mostova na tim podrucjima ulozeno je 27 milijuna kuna. Po gustoci cestovne mreze, i po njezinoj kvaliteti zaostajemo ne samo za razvijenim zemljama (Austrija, Nizozemska), vec i za nekim prijelaznim zemljama.

Tijekom 1995. godine ucinjena su znatna ulaganja u povecanje sigurnosti zracnog i pomorskog prijevoza.

U prosloj godini, nakon "Oluje", mogao se konacno ostvariti projekt popravka i povezivanja 400 kV (kilovoltnog) dalekovoda Melina-Obrovac-Konjsko, kojim je, prvi put u povijesti Hrvatske, u elektroenergetski sustav spojen sjever i jug Domovine. Nakon slamanja kninskog odmetnistva, Hrvatska je ponovno dosla u posjed vaznih hidroelektrana (Peruca, Obrovac, Miljacka, Golubic i Krcic), s ukupno instaliranim snagama jednakim najvecim elektroenergetskim objektima kojima raspolazemo. Treba spomenuti i to da je, nakon oslobodjenja okupiranih podrucja, ponovno elektrificirano 351 naselje, te da je 20.000 domacinstava prikljuceno na elektroenergetsku mrezu.

Kada se govori o ukupnim gospodarskim prilikama u prosloj godini, od najvece je vaznosti bilo sto je ocuvana stabilnost kune, i ucinkovitost financijskog sustava u cjelini. Medjunarodne (devizne) pricuve, u Narodnoj banci Hrvatske, tijekom su godine povecane za dodatnih 500 milijuna dolara i na kraju 1995. godine iznose 1,9 milijardi dolara. Osim toga, operativna devizna sredstva poslovnih banaka premasila su 1,2 milijarde dolara.

Znatno je porasla kunska, i pogotovo devizna, stednja domacinstava. Tijekom 1995. godine, nova devizna stednja povecana je cak za 54%, i dosegla je razinu od 1,7 milijardi dolara. U odnosu na konac 1993. godine, nova je devizna stednja utrostrucena. Ti su podaci najbolji pokazatelji rasta povjerenja gradjana u financijski sustav svoje drzave.

Podsjetimo se da je zbog raspada bivse jugoslavenske drzave, oko tri milijarde americkih dolara stare devizne stednje gradjana moralo biti pretvoreno u javni dug. Do sada je obveza hrvatske drzave, odnosno poslovnih banaka, po toj osnovi, prema gradjanima smanjena za vise od trecine.

U 1995. godini zapocela je nuzna i dugo ocekivana sanacija bankarskog sustava. Pod kraj godine krenulo se i s preustrojstvom i sanacijom velikih poduzeca-gubitasa. To su sve teski, ali nuzni koraci na putu osposobljavanja za trzisno gospodarstvo.

Samo je na taj nacin, pod uvjetima dugorocne stabilnosti, i odgovarajuce zastite vjerovnika, moguce ostvariti znatnije smanjenje vrlo visokih kamatnih stopa, koje su danas objektivna zapreka povecanju investicija, otvaranju novih radnih mjesta, ukratko brzem razvitku.

U uvjetima preustrojstva broj nezaposlenih se nije povecavao, a odrzan je i socijalni mir. Bez socijalnog mira, i drustvenog povjerenja, nije moguce ostvariti gospodarski napredak. No, nema dvojbe da je potrebno ubrzati osposobljavanje banaka i za slobodno trziste nesposobnih poduzeca.

U prosloj godini znatno su povecane prosjecne mirovine i place, ali su jos daleko od toga da budu zadovoljavajuce.

Osnovni uzroci nepovoljnog socijalnog polozaja umirovljenika jesu, prije svega, u visokim izdacima za obranu i nuznu skrb za stradalnike Domovinskog rata, u nepovoljnom odnosu broja aktivnih osiguranika prema broju umirovljenika i ostalih korisnika (u deset godina taj se odnos smanjio s 3 na samo 1,5), te u padu proizvodnje do kojeg je doslo, kako zbog agresije na Hrvatsku, tako i zbog posljedica naslijedjenog dugogodisnjeg kriznog stanja. Uzroci su takodjer u dobnom nesrazmjeru stanovnistva, u financijskoj nedisciplini, a i u neprimjerenom naslijedjenom mirovinskom sustavu.

Osim stanovitog porasta prosjecnih mirovina, u zadnje dvije godine za 44%, a u zadnjoj godini za 24% (listopad 1995. prema listopadu 1994. godine), umirovljenicima su omogucene i neke druge olaksice, npr. u gradskom i zeljeznickom prometu. Bitnije poboljsanje njihova polozaja moguce je ostvariti samo trajnijim gospodarskim rastom, ali je to potrebno uciniti i sto hitnijim okoncanjem zapocete reforme ukupnog mirovinskog sustava.

Place zaposlenih takodjer biljeze znatan rast. U listopadu 1995. godine (u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine) prosjecne neto place bile su vise za 13%, a u usporedbi s listopadom 1993. godine cak za 66%. Valja istaknuti da su, usprkos svim (ratnim) poteskocama, prosjecne mjesecne neto place u Hrvatskoj medju najvisima od svih prijelaznih zemalja, iako su medjunarodni uvjeti u tim zemljama znatno povoljniji od nasih. Na kraju 1995. godine prosjecna mjesecna neto placa iznosila je 1.850 kuna, sto je doduse nesto nize od susjedne nam Slovenije, ali vise od cesto isticane uspjesne Ceske, Madjarske pa cak i tri puta vise od Rumunjske, da ne spominjemo Srbiju, odnosno Jugoslaviju.

Unatoc tome opca razina mirovina i placa jos je uvijek vrlo niska, i za mnoge nedostatna za primjeren zivot. Socijalno ugrozenim slojevima nastojalo se pomoci koliko je to bilo moguce.

Tako su u 1995. godini izdaci za socijalnu skrb iz drzavnog proracuna u uzem smislu (bez obrazovanja, zdravstva i slicno) povecani na 811 milijuna kuna, sto iznosi 0,9% bruto domaceg proizvoda, pa smo u tome dosegli udio gospodarski razvijene i socijalno svjesne Francuske.

No, bitnije poboljsanje polozaja socijalno najugrozenijih moze se ostvariti i racionalizacijom izdataka na tom podrucju, sto predmjeva pomaganje samo onima kojima je najpotrebnije, i razumije se brzim i trajnim gospodarskim napretkom.

Za postizanje gospodarskog boljitka nuzno je pojacati urednost placanja i postivanje financijskih ugovora. To moraju postati temeljna pravila ponasanja svih gospodarskih subjekata, pocam od sredisnje drzavne uprave, preko zupanijskih do gradskih i opcinskih uprava, pa i do svakog domacinstva.

Zastita vjerovnika mora se zakonski jos uspjesnije i odredjenije utvrditi, te dosljedno i ucinkovito primjenjivati. Samo na taj nacin mogu se stvarati solidne osnove razvijenog, demokratskog trzisnog gospodarstva.

Prijedlog Drzavnog proracuna za 1996. godinu, koji je Vlada uputila Saboru, sadrzi znatnu razvojnu odrednicu. Prema tom prijedlogu, dolazi do vecih promjena u strukturi rashoda. Kao prvo, ulaganja u razvoj ce se povecati za 62% u odnosu na proslu godinu. Izlazak iz ratnih okolnosti odrazava se u cinjenici da se ukupni vojni izdaci smanjuju za 15%. Za program obnove izdvojit ce se 162% vise sredstava nego 1995. godine. Time se ukupna ulaganja u tu namjenu povecavaju na 4,5% ukupnih proracunskih izdataka. Znatno se povecavaju, gotovo sedam puta, i sredstva Hrvatske garancijske agencije, koje je temeljna zadaca potpora osnivanju i razvitku malih i srednjih privatnih poduzeca i obrtnika. Osim toga, znatno su povecana i sredstva za ozdravljenje banaka. Za ulaganja u cestovnu infrastrukturu iz Drzavnog proracuna se predvidja udvostrucenje izdataka, na 1,3 milijarde kuna.

Prijedlog proracuna pripremljen je sa stanovista potrebe osiguranja stednje na svim podrucjima. Iz proracuna treba financirati samo najnuznije, a do krajnosti zaostriti potrebu maksimalne racionalizacije na svim razinama drzavne uprave.

Za poticanje proizvodnje i zaposljavanja, nuzno je smanjenje poreznih opterecenja. Usprkos objektivno velikih potreba za proracunskim sredstvima, vec su donijete odluke o smanjenju nekih davanja. Tako je stopa poreza na promet sa 20% smanjena na 15%, a razmatraju se i dalja rasterecenja gospodarstva. I to zbog toga sto je sadasnji udio javnih rashoda, u bruto domacem proizvodu, koji iznosi vise od 50%, suprotan potrebama rasta domace stednje i investicija u svrhu preustrojstva i tehnoloske modernizacije gospodarstva.

Sve bi te mjere trebale pridonijeti smanjenju udjela sive ekonomije koja je poprimila velike razmjere. Prema nekim prosudbama u sivoj ekonomiji sudjeluje izmedju 17 do 27% ukupnog stanovnistva, a ostvaruje se dodatnih 16 do 21% od zabiljezenog bruto domaceg proizvoda. Zbog neregistriranja takve gospodarske djelatnosti, porezni su prihodi manji za barem petinu, sto znaci da bi se za toliko mogao smanjiti porezni teret urednim platisama, odnosno svim gradjanima!

Uloga drzave u gospodarskom razvitku ne moze se odmijeniti, ali mora biti pazljivo odmjerena. Njezina najvaznija zadaca mora biti u odlucivanju o strateskim gospodarskim pitanjima kao sto su: ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i prekvalifikacija nezaposlenih, stvaranje institucija za razvitak i istrazivanja, zatim zastita okoline, sustav informacija o mogucnostima ulaganja, osiguranje sto jednostavnijih, poticajnih i stabilnih zakonskih okvira, te pravna sigurnost za slobodno poduzetnistvo i trzisnu utakmicu.

Hrvatski porezni sustav gotovo je u cijelosti reformiran prema suvremenim nacelima, a uskoro ce (uvodjenjem poreza na dodatnu vrijednost i jedinstvenog racuna drzave) biti zavrsena glavnina potrebnih reformi. Ucinjeni su vazni pomaci u vodjenju suvremene monetarne politike i nadzora nad financijskim institucijama. Koncem 1995. godine zavrseno je stvaranje pravnog okvira za razvitak suvremenih financijskih trzista, te za zastitu trzisne utakmice.

Od posebne je vaznosti poticanje ubrzane privatizacije i stvaranja jasnih vlasnickih odnosa. U privatizaciji su, usprkos vrlo nepovoljnih okolnosti, ostvareni znatni rezultati. Do konca 1995. godine postupak pretvorbe vlasnistva zavrsen je u 2.560 poduzeca. Od tog broja 46% je potpuno privatizirano, 44% je u vecinskom privatnom vlasnistvu, a samo 10% je pod vecinskom kontrolom Hrvatskog fonda za privatizaciju i mirovinskih fondova.

U pretvorbi je prodano dionica u vrijednosti 38 milijardi kuna. Tijekom privatizacije ukupan broj dionicara se popeo na 600.000. U prosloj godini uplacene dividende u Hrvatski fond za privatizaciju iznose 127 milijuna kuna.

Privatni je sektor postao okosnica hrvatskog gospodarstva. U njemu je danas zaposleno vise od 50% radne snage, a place su u prosjeku 30 do 40% vise nego u drzavnom sektoru.

Za nastavak privatizacije nuzno je slamati birokratske otpore brzoj privatizaciji, sprecavati i kaznjavati nezakonite pretvorbe i provesti denacionalizaciju na primjeren nacin. Nadalje, valja stvoriti jasna pravila odnosa drzavnog i privatnog, posebno kod velikih javnih i drzavnih poduzeca. Nedovoljno uredjeni vlasnicki odnosi omogucavali su brojne nezakonite djelatnosti, i formalno-pravno prikriveni kriminal.

Za brzi razvitak potrebna je povecana domaca i inozemna stednja. Naime, u posljednjih se je desetak godina udio domace stednje, u bruto domacem proizvodu, smanjio s vise od 20% na oko 5%. Stoga su inozemna sredstva dobrodosla, ali mora se voditi racuna da se ulazu u razvojne projekte. Od posebne vaznosti su izravna strana ulaganja, jer ona sa sobom donose i uvodjenje novih tehnologija.

Hrvatsko je gospodarstvo otvoreno. Hrvatska je prihvatila potpunu konvertibilnost na racunima tekucih placanja, a razmatra se uvodjenje konvertibilnosti i na kapitalnom racunu bilance placanja. Moramo pratiti suvremena kretanja, sve vecu uzajamnost i medjuovisnost svjetskog gospodarstva, pri ukljucivanju u sto veci broj medjunarodnih integracija i ugovora, valja cuvati gospodarsku i politicku suverenost. Posebno treba istaci potrebu sto skorijeg pristupa Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

Zbog sveukupnih politickih i gospodarskih uspjeha Hrvatska je postigla izvrsne odnose s medjunarodnim financijskim institucijama. Upravo se vode pregovori s Medjunarodnim monetarnim fondom o buducoj trogodisnjoj suradnji, a uspjesno se nastavlja suradnja s grupacijom Svjetske banke. Za Europsku banku za obnovu i razvoj znakovito je, da je svoju politiku preusmjerila od davanja kredita prema izravnim ulaganjima.

U zadnje vrijeme s Europskom unijom razmjenjujemo vise od 60% naseg trgovinskog uvoza i izvoza, a samo u Italiju, koja je u 1995. godini najveci vanjskotrgovinski partner, izvozimo 23% ukupnog izvoza. Uskoro bi se udio razmjene s Europskom unijom mogao popeti i na cetiri petine ukupne trgovinske razmjene. Europa je nase prirodno zaledje i nuzna usmjerenost Hrvatske.

Za Hrvatsku je od najvece strateske vaznosti povezivanje, odnosno sto jace ukljucivanje gospodarstva u obnovu i razvitak Federacije BiH. Prirodne spone tih dvaju podrucja, te ocekivani veliki investicijski ciklus u obnovi, zahtijevaju svestranu suradnju na gospodarskom podrucju svih subjekata gospodarskog zivota.

Zakljucno, u ovom dijelu samo jos nekoliko napomena o obnovi i razvitku.

Obnova u ratu unistenih ili ostecenih naselja, gospodarskih i drugih objekata, provodjena je sustavno tijekom 1995. s ciljem povratka prognanika i izbjeglica, i sto brze uspostave normalnih zivotnih uvjeta.

Tijekom prosle godine, obnovljeno je, ili je pred dovrsenjem, obnova vise od pet tisuca najteze ostecenih stambenih jedinica na oslobodjenim podrucjima zapadne Slavonije. Nastavkom radova unutarnjega uredjenja objekata, do razine useljivosti, stvaraju se uvjeti za povratak u to podrucje do 1. svibnja 1996. godine, oko 40.000 prognanika i izbjeglica. Pod kraj 1995. godine, nakon "Oluje", provedene su pripreme i zapoceta je obnova jos oko 20.000 stambenih jedinica na novooslobodjenim podrucjima Banovine, Korduna, srednje i istocne Like, sjeverne Dalmacije i dalmatinske Zagore.

Ovime ce se stvoriti uvjeti za povratak jos oko 70.000 prognanika i izbjeglica.

Ukupna sredstva koje je Ministarstvo razvitka i obnove utrosilo, u programe i poslove obnove, u 1995. godini iznose 540 milijuna kuna, a u ovogodisenjem proracunu za tu je svrhu predvidjeno milijardu i 580 milijuna kuna, sto cini 4,5% ukupnih proracunskih izdataka.

Izvanredno velik pomak u zamisli provedbe obnove sadrzan je u odluci da ce se u buduce cjelokupna obnova stambenog fonda, umjesto kreditima, financirati bespovratnim sredstvima iz Drzavnog proracuna.

Ministarstvo razvitka i obnove zavrsilo je u prosloj godini, i uputilo Saboru na razmatranje, Nacionalni program demografskog razvitka, koji sadrzi temeljne postavke citavog niza djelatnosti nuznih za demografsku obnovu, u uzem smislu, poticanjem povratka hrvatskog iseljenistva, zaustavljanjem iseljavanja mladog, obrazovanog i radno sposobnog stanovnistva.

U programu su, uz opcenitu strategiju prostornog i regionalnog razvitka, sadrzani i prijedlozi za ozivljavanje raspucenih, posebice seoskih podrucja, te ukupna strategija i poticajne mjere za povratak prognanika i izbjeglica.

Uz spomenuti program, usko su vezani i Nacionalni program razvitka otoka, te Zakon o podrucjima od posebnog interesa, koji su takodjer upuceni u saborsku raspravu. Time su stvorene strucne, i zakonske, pretpostavke za odluke i provedbu citavog niza gospodarskih i inih poticajnih mjera za razvitak i svekoliko ozivljavanje otocnih, prigranicnih, brdsko-planinskih, i drugih demografski ispraznjenih podrucja, kao dio ukupne strategije demografske obnove Hrvatske, u okviru sveopceg nacionalnog preporoda uspostavom samostalne hrvatske drzave.

DRUSTVENE DJELATNOSTI

1. Hrvatsko skolstvo danas
2. Znanost i visoko obrazovanje
3. Kultura
4. Sport
5. Zdravstvo
6. Socijalna politika, zaposljavanje i polozaj umirovljenika
7. Informiranje

Hrvatsko skolstvo danas

Dame i gospodo, saborski zastupnici,

U prosloj godini, sustavom skolstva bilo je obuhvaceno 867.108 ucenika i prosvjetnih djelatnika (76.718 prosvjetnih djelatnika i 790.390 ucenika).

Hrvatsko skolstvo ustrojeno je u skladu sa strategijom gospodarskog i socijalnog razvitka Hrvatske, sto ju je donio Sabor 1991. godine. Medjutim, sveukupna politicka i demokratska preobrazba hrvatskog drustva iziskuje i dalju dogradnju hrvatskog skolstva sukladno najboljim hrvatskim i svjetskim dostignucima.

Sukladno Ustavu, koji jamci pluralizam, u skolstvu, uz drzavne, djeluju i privatne skole i skole vjerskih zajednica. Od osobitog je znacenja obavljanje hrvatske dopunske nastave za djecu hrvatskih gradjana i iseljenika u inozemstvu, s ciljem ucenja hrvatskog jezika i nacionalne povijesti, radi olaksavanja povratka u Domovinu.

Unatoc ratnim okolnostima, u 1995. osigurana su sredstva za gradnju 46 skolskih objekata, te besplatni udzbenici za 35% ucenika osnovnih skola (za 158.000 ucenika na podrucju Republike Hrvatske i 40.806 ucenika s podrucja Bosne i Hercegovine). Vec sljedece skolske, tj. ove godine, svi ucenici osnovnih skola dobit ce besplatne udzbenike. U prosloj godini Vlada je bila u mogucnosti poboljsati nezavidan polozaj prosvjetnih djelatnika promaknucem za 1-2 platna razreda. U novim, mirnodopskim okolnostima, treba stvoriti preduvjete za dalje poboljsanje materijalnog polozaja prosvjetnih djelatnika, a i na svim lokalnim razinama treba namicati neophodna sredstva za gradnju novih skola, sportskih dvorana i za nabavku potrebne opreme.

Znanost i visoko obrazovanje

Nema dvojbe da su znanost i visoko obrazovanje od neprocjenjive vaznosti za dugorocni razvitak nacije. Naslijedili smo ideoloski obiljezen sustav, u kojem su se doduse razvile i pojedine jezgre i pojedinci visoke kakvoce sa zapazenim ugledom u svijetu, ali sustav bez jasne vizije i strategije ukupnog razvitka, sa stajalista nacionalnih interesa. To je dovelo do neujednacenog razvitka pojedinih dijelova i neucinkovitosti ukupne djelatnosti sustava.

Zbog toga smo cinili sve moguce, da, u vrlo teskim okolnostima koje su nalagale druge prioritete, ocuvamo postojece kvalitetne jezgre i stvorimo pretpostavke preustroja citavog sustava u skladu s potrebama zemlje.

Za preoblikovanje sustava bile su potrebne i zakonske promjene, a Nacionalno vijece za znanost izradilo je u protekloj godini prijedlog prvog trogodisnjeg Nacionalnog znanstvenoistrazivackog programa, uputivsi ga Saboru na usvajanje. Program je radjen s gledista potreba Hrvatske, koristeci medjunarodnu metodologiju i iskustva visokorazvijenih zemalja. Posebno vodi racuna kako o pozeljnim odnosima medju pojedinim znanstvenim podrucjima, tako i o odnosu izmedju primijenjenih i razvojnih istrazivanja unutar svakog podrucja, kako bi citav sustav mogao biti vazan cimbenik i pokretac ukupnog razvitka zemlje.

Tijekom 1995. godine visoko obrazovanje i znanstvena djelatnost odvijala se u 64 visoka ucilista, 23 drzavna (javna) instituta, 13 gospodarskih instituta i u 71 ustanovi (ukljucujuci HAZU, bolnice, privatna poduzeca i drugo).

Na visokim ucilistima upisano je 80.185 studenata, zaposleno 5.893 nastavnika i suradnika u nastavi. Na znanstvenoistrazivackim projektima radilo je 8.090 znanstvenika, odnosno istrazivaca.

U protekloj godini u proracunu je bilo izdvojeno za znanost 20% vise sredstava nego u prethodnoj godini. To je omogucilo zaustavljanje negativnih kretanja, te je uz odrzavanje redovne djelatnosti, i nastavak investicija u infrastrukturu, omogucilo pocetak obnavljanja specijalizirane istrazivacke opreme, sto u prethodnom razdoblju nije bilo moguce.

Stovise, mozemo biti posebno zadovoljni s dostignutim stupnjem razvitka racunalno-komunikacijske infrastrukture, to vise sto je to ostvareno sredstvima drzavnog proracuna. Hrvatska akademska i istrazivacka mreza (CARNet) trenutno povezuje, medjusobno i u svjetsku mrezu racunala, preko 100 ustanova, s vise od 70% znanstvenika i istrazivaca u Hrvatskoj, a usvajanjem najnovijih komunikacijskih tehnologija spada u najsuvremenije mreze u Europi. Ministarstvo znanosti i tehnologije nabavilo je za potrebe informatizacije i osuvremenjivanja znanstvenoistrazivackog rada 1.490 suvremenih osobnih racunala.

Osim toga, nastavljeni su projekti izgradnje Prirodoslovno- matematickog fakulteta i Medicinskog fakulteta zagrebackog Sveucilista, opremanje novih prostora rektorata sveucilista u Osijeku i Rijeci, novih studentskih domova u Rijeci i Zadru, obnavlja se zgrada Medjusveucilisnog centra u Dubrovniku itd.. Posebno valja istaknuti otvorenje nove Nacionalne i sveucilisne biblioteke u Zagrebu.

U podrucju medjunarodne znanstvene, tehnoloske i visokoskolske suradnje potpisana su 22 bilateralna medjudrzavna ugovora, a sljedecih 20 se nalazi pred potpisivanjem. Tijekom 1995. godine ostvareno je vise od 1.200 mjeseci stipendija u inozemstvu, a i vise od 1.000 nasih znanstvenika sudjelovalo je sa svojim prilozima na znanstvenim skupovima izvan Hrvatske. Vise od 100 zajednickih znanstvenoistrazivackih projekata ostvareno je samo sa SAD i Njemackom.

Nastavljena je posebna briga o mladim istrazivacima, financiranjem oko 1.000 znanstvenih novaka za rad na znanstvenoistrazivackim projektima, uz poticanje zaposljavanja i u sredistima za prijenos tehnologija, pri tehnickim fakultetima, ili pak u klinikama medicinskih fakulteta ukljucivanjem u primijenjena i razvojna istrazivanja, sto je bitno za povezivanje akademizma s gospodarstvom i strukom.

Valja istaknuti projekt u kojem su se zupanije Osjecko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Pozesko-slavonska obvezale izgraditi 40 namjenskih kuca za buduce sveucilisne nastavnike, a Ministarstvo znanosti i tehnologije financirat ce 4-godisnji doktorski studij za 40 pristupnika u izabranim granama potrebnim osjeckom sveucilistu. Ove mjere, uz druge instrumente za poticanje izgradnje ucinkovitog sustava znanosti, omogucit ce ne samo prestanak "odljeva mozgova", nego i poticati povratak znanstvenika iz svijeta.

Nacionalno vijece za visoku naobrazbu obavilo je ili privodi kraju rasclambu postojecih programa 40 dodiplomskih i 21 postdiplomskih studija. Od novih programa, mozemo istaknuti uspjesno zavrsenu prvu godinu specijaliziranog programa postdiplomskog studija za potrebe i u suradnji s Ministarstvom obrane.

U protekloj godini osnovano je i prvo privatno visoko uciliste u Hrvatskoj, a jos nekoliko je u pripremi osnutka.

Na osnovi iznijetog moze se zakljuciti, da se sustav znanosti i visokog obrazovanja u protekloj godini razvijao uspjesno, unatoc teskim okolnostima. Odrzane su kvalitetne jezgre i pocelo je preoblikovanje sustava, uz poticanje brzeg razvitka nedostatnih podrucja od vaznosti za razvitak Hrvatske.

Kultura

Usprkos, ali i zbog objektivnih teskoca, i u protekloj je godini dosla do izrazaja visoka motiviranost i nacionalna svijest hrvatskih djelatnika i stvaratelja na gotovo svim podrucjima kulture i umjetnosti.

Medju mnogobrojnim kulturnim dogadjanjima protekle godine, uz vec spomenuto otvaranje novog zdanja Nacionalne i sveucilisne biblioteke, treba jamacno spomenuti i otvaranje novog, prosirenog, stalnog postava Muzeja za umjetnost i obrt, muzeja koji svjedoci o nasim trajnim, visestoljetnim vezama s europskim umjetnickim kretanjima i postignucima, ali i o kontinuitetu hrvatskog stvaralastva. S ponosom mozemo tvrditi da je ovaj muzej pravi dragulj u niski najljepsih muzeja takve vrste u svijetu.

U protekloj godini koja je obilovala umjetnickim dogadjanjima posebno su zabiljezene brojne izlozbe, od kojih su neke vrlo uspjesno organizirane i u inozemstvu (Venecija, Madrid, Bec itd.).

Na podrucju zastite spomenika kulture, nastavljeni su sustavni napori oko stvaranja dokumentacije o stradanjima spomenika kulture u ovome ratu, s nastojanjem da se o cinjenicama obavijesti svjetska javnost, osobito odgovarajuce medjunarodne institucije, radi sirenja istine i dobijanja moralne i financijske pomoci za obnovu.

Hrvatsko je izdavastvo u 1995. zabiljezilo velike uspjehe, kako po broju tiskanih naslova, tako i po njihovoj kvaliteti i opremi. U Hrvatskoj djeluje 1.400 izdavackih i nakladnickih kuca, ali je ipak realno govoriti o pedesetak vecih nakladnickih kuca koje izdaju knjige od vece vaznosti. Tijekom 1995. tiskano je oko 2.500 izdanja, sto je vise nego ikada do sada.

Srazmjerno bogata izdavacka djelatnost, ocitovala se i u zapazenim nastupima nasih nakladnika na sajmovima knjiga u Frankfurtu i Budimpesti, te u Zagrebu.

Kazalisna produkcija bila je kvalitetna, raznovrsna i zanimljiva. S posebnom je brigom i paznjom obiljezena 100. godisnjica otvorenja zgrade Hrvatskog narodnog kazalista u Zagrebu, te 100. godisnjica rodjenja skladatelja Jakova Gotovca. Zivost u kazalisni svijet unijele su i nezavisne kazalisne produkcije, koje zasluzuju od drustva vecu paznju i potporu. Lutkarstvo, kao vazan cimbenik u odgoju najmladjih i njihovom uvodjenju u svijet kazalisne umjetnosti, sustavno postize zavidne rezultate na domacoj i medjunarodnoj sceni (posebno zasluzuju priznanje lutkarska kazalista iz Zadra, Splita, Osijeka, Rijeke). Pripomenuti je da je u prosloj godini dovrsena i obnova zgrada Hrvatskog narodnog kazalista u Osijeku, te Dramskog kazalista Gavella u Zagrebu.

U bogatom glazbenom zivotu, isticu se medjunarodni Muzicki bienalle i Medjunarodno natjecanje dirigenata "Lovro Matacic", te uspjesi mladih hrvatskih glazbenika na medjunarodnoj sceni. Valja spomenuti da je u baletnoj umjetnosti medjunarodni projekt "Donaubalet" nakon zagrebacke premijere imao zapazen uspjeh i u drugim europskim kulturnim sredistima.

Odrzavanje mnogobrojnih festivala, svake vrste u gradovima diljem Hrvatske, od znakovitosti je ne samo za ta mjesta, vec u osmisljenoj turistickoj promicbi moze predstavljati veoma koristan dodir Hrvatske sa svijetom.

Filmska proizvodnja je u protekloj godini pokrenuta s mrtve tocke, dio snimljenih filmova i televizijskih drama vec je i prikazan na Hrvatskom filmskom festivalu u Puli, a od velike su vaznosti dokumentarni i kratki filmovi s temama iz Domovinskog rata. Osnovni problem u ovom trenutku je nedostatak financijskih sredstava. Da bi se sustavno rijesilo pitanje domaceg filma potrebno je donijeti zakon o filmu, kako bi se osiguralo djelomicno financiranje domace proizvodnje iz kinematografskog poslovanja.

Valja imati na umu da su uz domete tzv. visoke ili profesionalne umjetnosti, od nezamjenjive vaznosti i razliciti oblici amaterskih kulturnih djelatnosti. Osmisljen, i vodjen uz pomoc vrsnih strucnjaka, ovakav dodir s umjetnoscu i kulturom doprinosi kakvoci zivota, a posebno je koristan u osmisljavanju slobodnog vremena mladih i njihovom upucivanju prema pravim vrijednostima i smislu covjekova zivota.

Od posebne su vrijednosti brojne smotre folklora (medju kojima se isticu one u Zagrebu, Vinkovcima, Djakovu, Slavonskom Brodu), te druge djelatnosti kulturno-umjetnickih i zavicajnih drustava, pjevackih, tamburaskih, harmonikaskih i drugih zborova, kao i amatersko bavljenje svim ostalim umjetnostima (knjizevnim, kazalisnim, likovnim).

U svezi s ovim, posebnu drustvenu brigu treba usmjeriti na obnovu domova kulture koji su stradali u Domovinskom ratu, jer su ta zdanja osnovni preduvjet za drustveni i kulturni zivot izvan vecih gradova i kulturnih sredista.

U ovoj godini medju kapitalnim i strateskim interesima za hrvatsku kulturu treba izdvojiti sljedece projekte:

Potrebno je uspostaviti Hrvatski ratni muzej. Gotovo svaka samostalna drzava ima i svoj ratni muzej. Hrvatska ga drzava nije mogla dosada imati, no vrijeme je da ga mi osnujemo.

Smatram da zbog povijesnih, ali i radi aktualnih politickih razloga, treba preurediti Memorijalno podrucje Jasenovac u Spomen podrucje hrvatskih ratnih zrtava. Na njemu bi, pored muzejskog i spomenickog obiljezja svih zrtava fasizma, svoj spomen nasle i sve zrtve komunizma (prenosenjem posmrtnih ostataka i kostiju iz otkrivenih jama), te posebno sve zrtve Domovinskog rata, tako da se za svakog poginulog za slobodnu Hrvatsku postavi spomen-kamen (ili kriz) s imenom.

Na taj nacin bilo bi odano postovanje svim zrtvama, i na njihovu primjeru osvjedocena pomirba i istina o svim zrtvama na putu do samostalne i suverene hrvatske drzave.

Jamacno, jedna od najvecih zadaca jest obnova u ratu unistenih ili ostecenih kulturnih objekata i spomenika. No, pri tom se ne smije zaboraviti niti pokretanje izgradnje novih, kao sto su npr. spomenik "Hrvatskoj slobodi", muzej suvremene i sakralne umjetnosti, tj. onih objekata za koje postoji utvrdjena nuznost ili potreba za obiljezavanje povijesne epohe.

Sustavno rjesavanje financiranja kulture, jedan je od preduvjeta njenog daljeg razvitka. Stoga je potrebno zakonom urediti poticanje ulaganja u kulturu, izmedju ostalog i putem poreznih olaksica za donacije i sponzorstva gradjana, odnosno sve porezne obveznike.

Predstavnicka tijela i drzavna uprava, na svim razinama, moraju imati na umu da je kultura ogledalo mjesta, zupanije, hrvatske drzave, stovise narodnog identiteta, te nezaobilazna potreba gradjana. U tom svjetlu treba ciniti sve da se postupno poboljsavaju materijalni i svi drugi uvjeti potrebni za njezin razvoj i procvat.

Sport

Brojne medalje i odlicja osvajali su hrvatski sportasi tijekom '95. na najvecim svjetskim i europskim priredbama. I kao pojedinci i kao momcadi, odnosno ekipe. O Hrvatima kao vrsnim sportasima culo se na svim kontinentima, na svim meridijanima i paralelama. Nasa drzava postala je, eto vrlo brzo, nezaobilazan cimbenik svih velikih svjetskih sportskih dogadjaja.

Hrvati su najbrojniji Europljani u americkoj profesionalnoj kosarci, hrvatski stijeg vijorio se na vrhovima Himalaje. Spomenik Hrvatu Drazenu Petrovicu krasi Olimpijski park u Lausanne-i. Za Gorana Ivanisevica i Ivu Majoli znaju podjednako dobro u svakom dijelu svijeta. Hrvatska ima profesionalnog boksackog prvaka. Zeljko Mavrovic je prvi medju europskim boksacima.

Hrvatska nogometna reprezentacija je kvalifikacije za europsko prvenstvo zavrsila trijumfalno ispred svjetskih viceprvaka Talijana. Vaterpolisti su se plasirali na Olimpijske igre u Atlantu. I kosarkasi su u teskim atenskim uvjetima europskog prvenstva jos jednom dokazali da spadaju u sam svjetski vrh. Rukometna reprezentacija je svjetski viceprvak, karatasi su prvaci Europe, a hrvatske odbojkasice osvojile su drugo mjesto na europskom, a cetvrto na svjetskom prvenstvu.

Rukometasi rukometne ekipe "Zagreba" i "Podravke" viceprvaci su Europe. "Cibona", na primjer, u Euroligi iako bez stranaca, uz cvrsti oslonac na domace talente, biljezi zapazene uspjehe. "Hajduk" je bio u cetvrtfinalu lige europskih prvaka.

Zoran Primorac donosi stolnotenisko srebro iz Kine, Tamara Boros je juniorska prvakinja Europe. Valter Ivancic je bocarski svjetski prvak, dok je Hrvoje Stevic najbolji mladi sahist na svijetu.

Sve u svemu, na razini svjetskih natjecanja osvojeno je 36 medalja i 33 na europskim natjecanjima, cemu svakako treba dodati 38 medalja osvojenih na specijalnoj olimpijadi invalida i hendikepiranih.

Uzmemo li u obzir da nasi sportasi imaju znatno slabije materijalne, pa i organizacijske uvjete s obzirom na losa nasljedja proslog sustava u odnosima i strukturama sportskih saveza, mozemo i moramo biti ponosni na uspjehe nasih sportasa u 1995. godini. Vjerujem da ce i u 1996., navlastito na olimpijskim igrama, hrvatski sportasi i sportasice pokazati svoju vrijednost i nadarenost i da cemo se ponovno svi radovati njihovim uspjesima.

Zdravstvo

U protekloj godini uspjesno su nastavljene zapocete reforme zdravstvenog sustava. Prema uobicajenim kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije mozemo biti vrlo zadovoljni procjenom zdravstvenog stanja pucanstva. Uz znatno manje sredstava (oko 40 % manje nego primjerice 1990. godine) i s povecanim troskovima zbog posljedica jugokomunisticke i srpske agresije, ukupni zdravstveni pokazatelji nisu pogorsani, nego ocuvani, a u nekim dijelovima i popravljeni. Uz to, na mnogim podrucjima vrhunske medicine nasi su strucnjaci uvazavani u svijetu, a nerijetko su i u samom svjetskom vrhu.

To je postignuto strogom kontrolom i financijskom disciplinom, tako da zdravstvo vise ne pravi gubitke, sto je prije bila redovita praksa. Financiranje je stabilizirano, redovito se isplacuju place svim zaposlenima u zdravstvu, uz redovitu opskrbu lijekovima, laboratorijskim i potrosnim materijalom i bez vecih nestasica.

Sustavno se obnavljaju agresijom poruseni zdravstveni objekti. U ovom trenutku u punom su zamahu radovi na 36 gradilista (bolnica, ambulanti i domova zdravlja). Zastarjela i dotrajala oprema obnavlja se u kracem roku nego u proteklim desetljecima.

U projektu Svjetske banke i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, predvidjena je oprema, vrhunske tehnologije, za sve zupanijske zdravstvene centre, i za najveci broj domova zdravlja. Tako ce u sljedecem dvogodisnjem razdoblju biti izmijenjeno vise od 80% opreme u intenzivnim njegama, 70% radioloske opreme i 50% laboratorijske opreme.

Zbog svega toga, zadovoljna takvim radom, Svjetska banka je ove godine u rekordnom vremenu, i uz pohvale, prihvatila za financiranje projekt zdravstva u Hrvatskoj, nazvan "Croatian model", temeljem kojeg je zapocelo preustrojstvo i poboljsanje rada u primarnoj zastiti, te opremanje bolnica vrhunskom tehnologijom.

Suvremena zdravstvena zastita trazi velika sredstva. Vecinu lijekova, aparatura i laboratorijskih potrepstina moramo nabavljati iz inozemstva po svjetskim cijenama. U tome su ucinjene znatne ustede uvodjenjem sustava medjunarodnog natjecaja i odabira najpovoljnijeg ponudjaca.

Potrebno je, medjutim, jasno kazati da se ukupna sredstva za zdravstvenu potrosnju krecu oko 7,6% od bruto domaceg proizvoda, sto je usporedivo s postocima zdravstvene potrosnje u razvijenim zemljama. Prema tome, mi smo u Hrvatskoj, u okviru nasih mogucnosti, dali zdravstvenoj zastiti jednako mjesto prvenstva kao i razvijene zemlje. Ipak, zdravstvena potrosnja je po stanovniku znatno manja, od one u razvijenim zemljama, jer je znatno manji i bruto domaci proizvod. Zbog toga nije moguce sa sredstvima koja su na raspolaganju pratiti sva dostignuca i razinu zdravstvene zastite u razvijenim zemljama za sve osiguranike. Drzava mora osigurati osnovnu zdravstvenu zastitu svima, ali i omoguciti prelijevanje osobne protrosnje u zdravstvenu potrosnju otvaranjem dodatnih mogucnosti osiguranja i daljim poticanjem privatne inicijative.

Stoga treba odlucno nastaviti dalje preustrojstvo zdravstva, u skladu s vec donesenim zakonom. Ove godine su osnovane: lijecnicka, stomatoloska, farmaceutska Komora, te Komora za medicinske biokemicare. Osnovano je i Nacionalno vijece za zdravstvo, a sve ce to doprinijeti i vecem sudjelovanju struke u rjesavanju svih problema.

Siroke zakonske mogucnosti za otvaranje privatne prakse, vec su do sada dovele do otvaranja vise od 1.600 privatnih ordinacija, te vise desetaka privatnih zdravstvenih ustanova. Tijekom prosle godine stvorene su sve zakonske pretpostavke za pocetak privatizacije primarne zdravstvene zastite, izradjen je pravilnik po kojem ce odmah od pocetka 1996. godine poceti privatizacija primarne zdravstvene zastite.

Zbog svega navedenog mozemo biti zadovoljni s onim sto smo u danim okolnostima postigli. Zdravstvo ce svakako dijeliti sudbinu ostalih podrucja, te ce se zajedno s ukupnim gospodarskim rastom i povecanjem bruto domaceg proizvoda, te uvodjenjem dodatnih poticaja suceljavanja i promicanja kakvoce razvijati jos brze i postajati sve ucinkovitije.

Socijalna politika, zaposljavanje i polozaj umirovljenika

Ukupan sustav socijalne sigurnosti, uz sve naslijedjene slabosti proslog rezima, u citavom proteklom razdoblju bio je opterecen, kako zbrinjavanjem stotina tisuca prognanika i izbjeglica, tako i posljedicama preobrazbe socijalistickog gospodarstva u sustav slobodnog trzista i poduzetnistva. Samo tijekom prosle godine Hrvatska je skrbila o 391.370 prognanika i izbjeglica, a jos dodatnih 300.000 osoba dobivalo je novcane i naturalne oblike socijalne pomoci.

Jedno od vaznih postignuca u 1995. godini svakako je donosenje Zakona o radu, stozernog zakona radi uskladjivanja sustava s Ustavom. Po svojem rjesavanju odnosa zaposlenih i poslodavaca, po tumacenju slobode udruzivanja i slobode kolektivnog pregovaranja, Zakon o radu je na razini zapadnoeuropske demokracije. Uvazavaju se poduzetnicke slobode i trzisno gospodarstvo, ali uz punu zastitu ljudskih prava, gradjanskih sloboda i nacela solidarnosti.

Nije na odmet spomenuti da mnoge zemlje zbog nestabilnosti politickih odnosa unutar parlamenata nisu uspjele snaznije pomaknuti pitanja s podrucja rada i zaposljavanja. Zakon o radu koji je donesen uspostavom svojevrsnog konsenzusa socijalnih partnera, predstavio je Hrvatsku u Europi i u svijetu kao zemlju snaznog demokratskog razvitka.

Polozaj umirovljenika danas je najtezi socijalni problem Hrvatske. Stoga je razumljivo da skrb za umirovljenike mora biti jedna od najvaznijih zadaca socijalne politike u ovoj godini i u sljedecem razdoblju. Nasuprot ukupnom broju zaposlenih u Republici Hrvatskoj, kojih je 31. prosinca 1995. bilo je 1.277.619, broj umirovljenika iznosio je 865.769, a mjesecno povecanje njihovog broja iznosi oko 2.100 osoba.

To znaci da na jednog umirovljenika dolazi svega 1,5 zaposlenih osiguranih. Istodobno po statistici imamo relativno veliki broj nezaposlenih na zavodima za zaposljavanje. Od 1. do 12. mjeseca 1995. godine prosjecno je evidentirano 239.255 nezaposlenih osoba.

Na osnovi Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju radnika, najvisa mirovina iznosi 2.946,00 kn, a minimalna mirovina radnika s punim radnim stazom iznosi 867 kn.

Prosjecna starosna mirovina iznosi 973 kn.

Korisnicima mirovina svih fondova isplacuje se od 1. srpnja 1995. dodatak na mirovinu u iznosu od 100 kn iz drzavnog Proracuna. Tako se i u Prijedlogu proracuna za 1996. godinu predvidja 1,1 milijarda kn za dodatak uz mirovine, sto jamacno treba ukljuciti kao povecanje mirovina, i to vise od 20% za najnize mirovine, (do 50% za poljodjelce), do 3% za najvise mirovine, a za prosjecnu mirovinu to iznosi 12%.

Hrvatska vlada, ocito nije mogla u ratnim okolnostima mnogo vise uciniti za poboljsanje mirovina. Kako su umirovljenici bili u nepovoljnijem polozaju od zaposlenog dijela pucanstva, i kod njih je dosla do punog izrazaja snazna nacionalna svijest o nuznosti svih oblika zrtve u ostvarenju nacionalne suverenosti.

No, u novim, mironodopskim okolnostima drzava mora uciniti sve radi osiguranja boljeg socijalnog standarda zaposlenih slojeva stanovnistva, a umirovljenika osobito.

Jedno od najvaznijih pitanja gospodarske i socijalne politike svakako je uspostava novog sustava mirovinskog i invalidskog osiguranja jer takav postojeci, nigdje u svijetu ne zadovoljava potrebe i ne pociva na osnovama trzisnog gospodarstva. Dodatni izvor sredstava za preobrazbu hrvatskog mirovinskog sustava mora biti kapital dobiven od privatizacije. Osim toga nuzno je uvodjenje strogog reda i nadzora nad ogromnim sredstvima u sustavu socijalnog zbrinjavanja gradjana.

Za postignuce svih ciljeva socijalne politike potrebna je temeljita zakonodavna osnova, donosenje novih zakona s podrucja zaposljavanja, zakona o socijalnoj skrbi i obiteljskim odnosima, u skladu s gospodarskim mogucnostima zemlje i sto istovjetnije s razvijenim demokratskim drustvima europskih zemalja.

Informiranje

Podrucje javnog informiranja jos uvijek nije dostatno pravno uredjeno sukladno demokratskoj zbilji hrvatske drzave, i na pravnoj razini drzava zapadnoeuropske civilizacije. Navlastito, nije uskladjena sloboda novinarskog djelovanja s nuznoscu pravne zastite gradjana kao pojedinca, pravnih subjekata i drzavnih interesa. Na potrebu pravnog uredjenja tih odnosa ukazuju pojave neodgovorne uporabe demokratskih prava koje jamci nas politicki sustav. Za zloporabe demokratskih nacela iznosenjem neistina i kleveta, mora se snositi ne samo moralna, vec i pravna odgovornost.

U okviru jos uvijek neprestanih pokusaja pritisaka za promjenu demokratski izabrane hrvatske vlasti, kako od strane nekih medjunarodnih cimbenika, tako i odredjenih politickih krugova u Hrvatskoj, tijekom 1995. upucivane su kritike zbog njenog, toboze, neslobodnog medijskog trzista, sputanih novina i novinara, te uniformirane i od vlasti strogo kontrolirane javne rijeci.

Nasuprot takvim ocjenama stoji cinjenica da je na medijskom trzistu Hrvatske u prodaji 528 razlicitih novinskih naslova: 5 dnevnika, 29 tjednika, 30 polumjesecnih izdanja, 65 mjesecnih i 399 ostalih, koje izdaju izdavaci najvecim dijelom u privatnom vlasnistvu. Prema nepotpunim podacima, taj je broj i znatno veci - govori se o 702 naslova iz domacih tiskara, te cak 736 inozemnih izdanja iz petnaestak zemalja.

Dio tih publikacija nesklon je hrvatskoj samostalnosti, ili blizak razlicitim protuhrvatskim strujama, sto spomenute optuzbe o takozvanoj kontroli medija cini bespredmetnima i pokazuje njihovu pravu narav, u sluzbi dodatnog politickog pritiska na Hrvatsku, koji dolazi iz tradicionalno nam nesklonih medjunarodnih krugova.

Osim drzavne Hrvatske radio-televizije, u zemlji je 1995. djelovalo jedanaest TV postaja i 92 radio-postaje, (tridesetak vise nego 1994) . Na podrucju elektronskih medija, u 1995. pocelo je uvodjenje dodjele koncesija TV i radio postajama, cemu su i medjunarodni cimbenici, poput Vijeca Europe, i UNESCO-a, koji sustavno prate medije u RH, odali priznanje.

BITNE ZADACE DRZAVNE POLITIKE HRVATSKE U 1996. GODINI

Stovani predsjednice Zastupnickog doma,

Stovana predsjednice Zupanijskog doma,

Dame i gospodo saborski zastupnici oba Doma,

Stovani clanovi Vlade i svi predstavnici izvrsne i sudbene vlasti!

1. S postignutim ostvarenjima i rezultatima u prosloj godini zavrsili smo - jamacno pocetno i ratno razdoblje u uspostavi i izgradnji samostalne hrvatske drzave. U ovoj - 1996. - godini zapocinjemo, stoga, mirnodopsko razdoblje. Medjutim, valja imati na umu da ono u punom smislu moze nastupiti tek onda, kad i okupirano podunavsko podrucje konacno ukljucimo u hrvatski ustavno-pravni poredak. Sve dotle na nekim podrucjima drzavne uprave treba odrzavati, ili predvidjati, i iznimne mjere za ispunjenje te zadace.
2. Hrvatske vlasti na svim razinama moraju osigurati provedbu sporazuma o mirnoj uspostavi hrvatskog suvereniteta nad preostalim okupiranim podrucjem pod Privremenom upravom u ovoj godini. Uz sudjelovanje u Privremenoj upravi, odmah zapoceti pripreme za povratak prognanika, za prometno povezivanje, za uvodjenje svekolikog pravnog i gospodarskog sustava. Osim rjesavanja socijalnih pitanja, pruzati humanitarnu pomoc pri vracanju i preseljivanju ljudi.
3. Osnovne odrednice hrvatske vanjske politike ostaju nepromijenjene. Treba ne samo jacati stabilan i cvrst vanjskopoliticki polozaj Hrvatske, vec i znati koristiti steceni ugled i postignuti stupanj povjerenja i prijateljskih odnosa, s mnogim zemljama, za razvijanje svestrane suradnje, prije svega na gospodarskom, kulturnom i sportskom podrucju. Prvorazrednu vaznost pridajemo i dalje produbljivanju prijateljskih odnosa sa SAD, kao glavnom svjetskom silom, s kojom smo bas u protekloj godini postigli suradnju i partnerstvo, na strateskoj razini. Na toj osnovi postavit cemo zahtjev za primanje Hrvatske u "Partnerstvo za mir", sa ciljem potpunog ukljucivanja u zapadni sigurnosni sustav clanstvom u NATO savezu. Tezeci sto skorijem i svrhovitijem ukljucivanju u europsku integraciju, Hrvatska mora razvijati sto bolje odnose sa svim zemljama Europske Unije, u prvom redu s Njemackom i Francuskom, te poboljsati odnose s Velikom Britanijom. Od posebne je vaznosti odrzavanje dobrih odnosa sa susjednim zemljama: Madjarskom, Austrijom, Slovenijom i posebno s Italijom, s kojom imamo veoma razvijene gospodarske odnose. Vecu vaznost treba posvetiti odrzavanju dobrih odnosa s velikom Kinom, s kojom imamo potpisane sporazume i mozemo imati jos siru trgovinsku razmjenu. Kad je rijec o Rusiji, sa zadovoljstvom mozemo istaknuti rusko priznanje teritorijalnog integriteta Hrvatske, pa i medjusobne trgovinske razmjene, ali moramo izraziti zaljenje zbog jednostranog odnosa prema Hrvatskoj ruskih predstavnika u medjunarodnim organizacijama (od Vijeca sigurnosti UN, do OESS). Njegovanje dobrih odnosa s Vatikanom mora biti nasa stalna briga, zbog moralnog utjecaja sto ga Sveta stolica ima na javnost, a posebno i zbog razumijevanja sto ga ocituje prema suverenoj Hrvatskoj. Hrvatska se izjasnjava za normalizaciju odnosa sa Srbijom i Crnom Gorom, odnosno njihovom SRJ, ne samo stoga sto nas na to poticu svi medjunarodni cimbenici da bismo na miran nacin rijesili reintegraciju okupiranih podrucja, vec i zato sto je normalizacija, na osnovi punog uzajamnog priznanja, bitni preduvjet za ostvarenje mira i novog medjunarodnog poretka u ovom dijelu Europe. Osim toga, normalizacija odnosa od svestranog je interesa, ne samo obostranog, nego i svih susjednih zemalja, pa i onih srednje i jugoistocne Europe.
4. Sva hrvatska javnost, na svim podrucjima, od Sabora i drzavne uprave, do gospodarskog, kulturnog i svekolikog zivota, mora biti usmjerena na ozivotvorenje sto svestranijih odnosa suradnje i povezanosti Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, odnosno s Federacijom bosnjacko-hrvatskom. Ostvarenje te povezanosti, u duhu Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, cemu treba posluziti i osnovano Vijece za uzajamnu suradnju, od presudne je vaznosti za sudbinu hrvatstva u BiH, i od osobitih strateskih interesa za hrvatsku drzavu. Hrvatska je preuzela i jamstvo za sigurnost konstitutivne ravnopravnosti hrvatskog naroda u Federaciji na osnovama medjusobnog povezivanja. Uspjesni razvitak i Federacije, i hrvatsko-bosnjacke povezanosti, poticu glavni medjunarodni cimbenici, i od najvece su vaznosti kako za odnose s glavnim zapadnim drzavama, tako i s brojnim drzavama islamskog svijeta.
5. U ovoj godini potrebno je sustavnije unapredjivati uskladjeno djelovanje zakonodavne, izvrsne i sudbene vlasti, uz puno postivanje nacela diobe vlasti. To je preduvjet vece ucinkovitosti hrvatskog drzavnog, i svekolikog politickog sustava, pa i razvijanja njegove demokraticnosti. Potrebno je prerazmotriti i unaprijediti sustav lokalne samouprave i drzavne uprave. S politicko-pravnog gledista valja, pri tom, imati u vidu cinjenicu da se sadasnji zupanijski ustroj, decentralizacijom upravnih ovlasti, potvrdio kao najbolja brana svim pokusajima autonomastva i agresivnog regionalizma. Zupanijske skupstine i poglavarstva (i posebno Grada Zagreba) imaju ponajprije upravne zadace, s ciljem osiguranja svrhovitog i zakonitog rada svih tijela drzavne uprave na njihovom podrucju, ali i siroke mogucnosti samoupravnog rjesavanja posebnih lokalnih problema. S obzirom na promjene, nastale ishodom Domovinskog rata, potrebno je razmotriti, i sto hitnije donijeti odluke o promjenama u teritorijalnom razgranicenju na zupanije i opcine. Nove okolnosti, mira i stabilnosti, postavljaju pred sva tijela drzavne vlasti, kao prioritetnu zadacu, izgradnju hrvatske drzave u svakom pogledu na osnovama vladavine prava i socijalne pravde. Pri tom posebnu pozornost valja posvecivati zastiti ljudskih prava i sloboda, te suzbijanju svih oblika kriminala. S tim u svezi, potrebno je osigurati da sudbena vlast u potpunosti dovrsi svoj, Ustavom i zakonima predvidjeni, ustroj, da bi se mogla postici sukladnost s ustrojem izvrsne vlasti i zajamciti potrebna ucinkovitost svih sastavnica. Sveukupna drzavna uprava mora biti u sluzbi gradjana i stoga uljudna i nebirokratska, ucinkovita i nepodmitljiva. Valja odlucno razotkrivati i uklanjati sve oblike korupcije. S tim u svezi Vlada je duzna dovrsiti svrhoviti ustroj drzavne uprave, sa sustavom ucinkovitog nadzora rada i pojedinih tijela i pojedinih sluzbenika. Posebno se javlja nuznost pravnog uredjenja odnosa i sukoba javnih i privatnih interesa, u vrijeme obavljanja, i neposredno po prestanku, drzavnih duznosti. Najvecu pozornost, sve nadzorne drzavne sluzbe duzne su posvetiti otkrivanju i gonjenju gospodarskog kriminala, osobito onog u izravnoj, ili neizravnoj, svezi s drzavnim financijama i imovinom.
6. Zbog promijenjenih unutarnjih i vanjskih okolnosti potrebno je provesti promjene i unaprijediti sustav na podrucju obrane i nacionalne sigurnosti. Sustav i jacinu hrvatskih oruzanih snaga valja prilagoditi novim strateskim zahtjevima koji proizlaze iz sadasnjeg geopolitickog i medjunarodnog polozaja Hrvatske. Ministarstvo obrane mora osigurati da sveukupno ponasanje oruzanih snaga bude pravno uredjeno, i dosljedno provodjeno. Posebno valja razmotriti potrebu izmjena donijetih propisa i odluka u svezi s prijelazom iz ratnog, odnosno izvanrednog u mirnodopsko stanje. Ne samo proracun, nego i djelatnost, Ministarstva obrane treba sto prije rasteretiti prenosenjem socijalne brige za sudionike Domovinskog rata na druga drzavna tijela. Ministarstvo unutarnjih poslova, djelatnost kojega je takodjer nuzno bila uvjetovana ratnim okolnostima, mora se odlucno usmjeriti na suzbijanje unutarnjeg i medjunarodnog kriminala, posvecujuci posebnu pozornost problemu droge i terorizma. S obzirom na pojavnosti ocite zloporabe demokracije, otvorenim zahtjevima za kompromitaciju i destabilizaciju demokratski izabrane vlasti, sto objektivno smjeraju i zele dovesti do obaranja vlasti koja je Hrvatsku izbavila iz jugoslavenskog i komunistickog sustava, to se ne samo Ured za nacionalnu sigurnost, nego i sva istinski demokratska hrvatska javnost, mora pozabaviti izvorima i krajnjim ciljevima takvih pojavnosti. Pri tom je znakovito da su se one pojacavale u zavrsnom razdoblju Domovinskog rata i da se nastavljaju bez obzira na njegov ishod, ne obaziruci se na pravo i duznost demokratski uspostavljene vlasti na zastitu ustavnog poretka. I sluzbe sigurnosti, i sva hrvatska javnosti, ne trebaju tim pojavnostima davati pretjeranu pozornost, ali ih ne smiju ni zanemariti, imajuci u vidu kretanja u nekim drugim zemljama.
7. Sa stajalista gospodarstva razdoblje pred nama mora biti obiljezeno brzim i trajnim rastom. U 1996. godini treba osigurati nastavak stabilnosti nacionalne valute - kune. Povoljnu okolnost predstavlja i cinjenica da ce prema medjunarodnim prosudbama Hrvatska i tijekom 1996. ostvariti najbolje gospodarske rezultate od svih prijelaznih zemalja. Da bi se to ostvarilo, neophodno je ubrzati preustrojstvo gospodarstva, ozdravljenje banaka, provedbu privatizacije i ucinkovitiju zastitu vjerovnika. Svi gospodarski subjekti moraju se pozabaviti u prvom redu smanjenjem troskova poslovanja i tehnickom racionalizacijom, odnosno podizanjem proizvodnosti. Vlada svojom politikom mora poticati povecanje domace stednje i osigurati dugorocne investicije od strateske vaznosti. Samo na taj nacin moguce je ostvariti neophodan gospodarski napredak, i socijalnu stabilnost, uz potrebnu skrb za umirovljenike, invalide, prognanike i sve stradalnike rata. Svim gospodarsko-financijskim odlukama teziti da se sto potpunije ostvaruje ustavno nacelo, po kojemu je Hrvatska demokratska drzava slobodnog trzista, ali i socijalna drzava, u kojoj je socijalna pravda jedno od temeljnih ustavnih vrednota. U tom pogledu posebnu ulogu mora imati Drzavni proracun. To se ocituje i u njegovu prijedlogu za 1996. godinu, koji svojom izmijenjenom strukturom - kao sazetak gospodarske, pa i sveukupne drzavne politike - jamacno tezi poticanju razvitka, zaposlenosti i postupnom podizanju zivotnog standarda. Osiguravajuci podjednake uvjete za sve, drzavna vlast, na svim razinama, mora poticati duh poduzetnistva i slobodne trzisne utakmice. Pri tom valja imati na umu da je od svih reformi najteze promijeniti naslijedjenu svijest uopce pa tako i u poslovanju, osobito kad je u obrani stecenih probitaka. Stoga treba ciniti sustavne napore da se sto odlucnije prekida s bivsom socijalistickom praksom pasivnog cekanja rjesenja "odozgo". Sva tijela drzavne vlasti, na svim razinama, kao i svaki gospodarstvenik mora vlastitim inicijativama pokretati gospodarski napredak, pitajuci se kako je i koliko pridonio opcem boljitku u Hrvatskoj.
8. U ovoj godini treba konacno zavrsiti raspravu i donijeti zakon o denacionalizaciji, odnosno o odsteti za oduzetu imovinu. Pri tom valja polaziti od nacela da se ispravljanjem nepravdi iz proslosti ne naprave jos vece nepravde u sadasnjosti, ali isto tako potrebno je voditi racuna kako o utjecaju na gospodarski zivot tako i o drzavnim interesima u cjelini.
9. Prestankom ratnih okolnosti i ocekivanim gospodarskim rastom u mirnodopskim uvjetima stvaraju se preduvjeti za drugacijom preraspodjelom nacionalnog bogatstva, odnosno proracunskih sredstava. Vec u ovoj godini bit ce moguca nesto, na nekim podrucjima i znatno veca financijska potpora drzave u znanosti, prosvjeti, kulturi i sportu. To, jamacno, jos nece biti zadovoljavajuce, ali moze dodatno potaknuti i olaksati rjesavanje njihovih problema.
10. I u ovoj godini valja nastaviti provedbu reforme zdravstvenog sustava s teznjom krajnje racionalizacije, bolje tehnicke opremljenosti i privatizacije. S obzirom na sadasnje materijalne mogucnosti drustva mozemo biti zadovoljni zdravstvenim stanjem pucanstva, mjerenim prema uobicajenim kriterijima svjetske zdravstvene organizacije, ali je potrebno poduzimati korake za ravnomjerniji ustroj zdravstvene sluzbe po zupanijama, osobito u svezi sa stanjem na dosada okupiranim podrucjima. U proteklom razdoblju hrvatska drzava trosila je golema sredstva i za zdravstveno zbrinjavanje stotine tisuca prognanika i izbjeglica. U narednom razdoblju valja jasno razgraniciti i utvrditi kriterije za ukljucivanje u sustav socijalne skrbi samo onog dijela pucanstva kojem je ona i neophodno potrebna. Suzbijanjem zloporaba u ovom sustavu i "rada na crno", stvorit ce se preduvjeti za kvalitetnije rjesavanje stvarnih socijalnih problema.
11. U okviru opceg programa obnove i razvitka, u ovoj godini treba poduzimati odredjenije korake, programske, pravne i gospodarske, za sustavno i postupno rjesavanje zabrinjavajuceg demografskog stanja u cjelini, a pogotovo u pojedinim zupanijama i opcinama. Program demografske obnove mora biti stalna briga i obveza sveukupne drzavne politike i uprave na svim razinama, ali i svih sastavnica drustvenog zivota.
12. Sve naprijed navedene bitne zadace hrvatske drzavne politike u 1996. godini cine - samo se po sebi razumije - i operativni program i programske zadace hrvatske Vlade za naredno razdoblje. S obzirom na sve postignute uspjehe u prosloj - 1995. - godini, u ovoj, prijelaznoj godini na mirnodopsko stanje, postoje sve pretpostavke za dalje uspjehe u sveukupnoj, gospodarskoj i kulturnoj izgradnji, te za jacanje medjunarodnog polozaja samostalne i nezavisne, suverene i demokratske hrvatske drzave. Uvjeren sam, stoga, da cemo u ovoj, 1996. godini, u mirnodopskim uvjetima, postici rezultate dostojne onim ratnim u prosloj godini, na putu izgradnje samostalne Hrvatske u zemlju zajamcenih ljudskih sloboda, srece i blagostanja svih njezinih gradjana.

Hvala na pozornosti.