|
Deseta nevolja: smrt prvorođenih Egipćana
- 29 U ponoć, GOSPOD udari sve prvorođene u zemlji Egipat, od prvorođenog Faraonovog koji je trebao zasjesti na prijestolje do prvorođenog uhićenika u zatvoru i prvorođenog u životinja.
- 30 Faraon se diže te noći, i sve njegove sluge i svi Egipćani i bijaše jedan veliki jauk u Egiptu, jer ne nađe se niti jedna jedina kuća bez mrtvaca.
- 31 On pozva u noći Mojsija i Aarona i reče: » Dižite se! Iziđite iz sredine mojeg puka, vi i sinovi Izraelovi. Idite i služite GOSPODA kako ste to rekli.
- 32 I vaša stoka, sitna kao i krupna, uzmite ju i idite! A potom, učinite mi vaše zbogom[74]! «
- 33 Egipćani požurivaše narod i pustiše ga vrlo brzo otići iz zemlje, jer su govorili: »Svi ćemo pomrijeti!«
- 34 Narod je morao odnijeti svoje tijesto i prije no što se diglo; stegnuše svoje naćve u ogrtače i staviše ih na ramena.
- 35 Sinovi Izraelovi postupili su bili prema riječi Mojsijevoj; izmolili su u Egipćana srebrninu i zlatninu i ogrtače.
- 36 GOSPOD je bio udesio naklonost puku od Egipćana koji su bili pristali njihovoj molbi. Tako oni orobiše Egipćane.
- 37 Sinovi Izraelovi pođoše iz Ramzesa za Sukot, otprilike 600 tisućica[75] pješaka, ljudi ne računajući djecu.
- 38 Jedna prava gomila ljudi pođe s njima, sa sitnom i s krupnom stokom u glomaznim stadima.
- 39 Oni ispekoše tijesto koje su ponijeli iz Egipt; ono dade kolačiće bez *kvasa, jer se nije bilo diglo. Protjerani iz Egipta ne imavši vremena ni pripremiti svoju popudbinu.
- 30 Trajanje boravka sinova Izraelovih u Egiptu bi 430 godina.
- 41 I na isteku 430 godina, u taj dan točno, sve vojske[76] GOSPODOVE iziđoše iz zemlje Egipat.
- 42 Tada bi jedna noć bdijenja za GOSPODA kad ih on izvede iz zemlje Egipat. Ta noć pripada GOSPODU, to je bdijenje za sve sinove IZRAELOVE, iz doba u doba.
|
