Životopisi nastavnika angažiranih na Hrvatskim studijima

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zora Raboteg-Šarić[uredi VE]

Dr. sc. ZORA RABOTEG-ŠARIĆ Znanstveni suradnik

Rođena je 1956. godine u Splitu. Diplomirala je 1979. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu psihologiju i engleski jezik. Završila postdiplomski studij iz psihologije i magistrirala 1984. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala iz psihologije 1993. godine. Od 1992. radi na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Sudjelovala je kao istraživač na više projekata o psihosocijalnim posljedicama rata. Od 1996. voditelj je istraživačke teme o socijalizaciji djece i mladeži u sklopu znanstveno-istraživačkog programa Instituta. Kao vanjski suradnik predavala je socijalnu psihologiju na Odsjeku za socijalnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sudjelovala je u više navrata kao predavač na međunarodnim tečajevima iz područja socijalne geromologije koji su se održavali u međusveučilišnom središtu postdiplomskih studija u Dubrovniku. Objavila je tridesetak znanstvenih radova. Član je Hrvatskog psihološkog društva i Europskog društva za psihologiju ličnosti. Član je uredništva časopisa Psychologia Croatica i časopisa Društvena istraživanja.

Vlado Rezar[uredi VE]

Mr. sc. VLADO REZAR Asistent

Rođen je 1969. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu klasičnu filologiju (1994.). Predavao latinski i grčki jezik na Klasičnoj gimnaziji, a 1994./95. grčki jezik na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Godine 1995. u svojstvu znanstvenoga novaka stekao zaposlenje pri Hrvatskom institutu za povijest. Članom je projekta »Hrvatska latinistička historiografija«, u okviru kojeg je dosad radio na prijevodima saborskih spisa iz 16. stoljeća. Središnja tema njegovog poslijediplomskog rada jest analiza djela dubrovačkog humanističkog historiografa Ludovika Crijevića Tuberona.

Ivan Rimac[uredi VE]

Dr. sc. IVAN RIMAC Asistent

Diplomirao je 1984. studij psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U toku studija nagrađen Rektorovom nagradom 1980., a nakon studija Bujasovom zlatnom značkom, priznanjem Društva psihologa Hrvatske. Od 1986. radio u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar na poslovima istraživanja u društvenim znanostima. Sudjelovao u znanstveno-istraživačkim projektima iz više područja psihologije i sociologije. Obranio magistarski rad iz područja mjerenja intelektualnih sposobnosti na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1992. gdje je i doktorirao 1999. Od 1992. radi u Institutu Ivo Pilar na projektu »Istraživanje javnog mnijenja o društvenim i političkim procesima u Hrvatskoj«. Član je Hrvatskog društva psihologa.

Ivan Rogić[uredi VE]

Dr. sc. IVAN ROGIĆ Izvanredni profesor

Rođen 1943. Diplomirao je psihologiju, sociologiju i filozofiju. Doktorirao sociologiju. Izvanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bio je vršitelj dužnosti ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Glavna područja stručnog interesa: urbana sociologija, sociologija razvitka, sociologija, socijalna ekologija i sociologija kulture.

Djela: Ogledi i pabirci, 1988.; Urbana drama Donjeg grada Zagreba (koautorstvo), 1990.; Stanovati i biti, 1990.; Periferijski puls u srcu od grada, 1992.; Peti stupanj prijenosa, 1992.; Figure ukroćene sreće, 1994.; Progonstvo i povratak (koautorstvo), 1995.; Rijeka – baština za budućnost (koautorstvo), 1996.; Tko je Zagreb?, 1997.; Smaragdni brid, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1998.

Fjodor Ružić[uredi VE]

Dr. sc. FJODOR RUŽIĆ Znanstveni savjetnik

Rođen je 1948. u Zagrebu. Tijekom studija na Fakultetu ekonomskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu razvija se prvi interes za područje informacijskih znanosti. Na Sveučilištu u Zagrebu 1982. godine stiče znanstveni stupanj – magistar informacijskih znanosti obranom radnje »Distribuirani sistemi obrade informacija kao prijelazna faza uvođenja informacijskih sistema za javno komuniciranje«. 1988. obranom doktorske disertacije »Informacijsko-komunikacijski sistemi«, stiče akademski stupanj doktora informacijskih znanosti. Radi u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Područje njegovog znanstvenog i stručnog rada čine sustavi integracije informacijskih sadržaja u domeni korisničke informatike kao i razvitka primjene informacijsko-komunikacijskih i multimedijskih sustava. Na području informatičkog obrazovanja član je udruženja EDUCOM i aktivni suradnik grupe ESI u domeni razvoja softwarea za razinu visokoškolskih organizacija. Trenutno provodi znanstvene i istraživačke aktivnosti u području multimedijalnih računalnih sustava i komunikacije s posebnim usmjerenjem na Internet okruženje kao suvremenog sinonima za informacijsko-komunikacijske sustave i nove medije.

Djela: Informacijsko komunikacijski sistemi, Školska knjiga, Zagreb 1991.; Komunikacija s računalom pomoću objekata i metafora – Windows 3, Društvo za razvoj informatičke pismenosti, Zagreb 1992.; Multimedija: Integracija teksta, slike i zvuka pomoću računala, Mozaik knjiga, Zagreb 1994.; S računalom po svijetu – Internet i informacijsko-komunikacijske usluge, Mozaik knjiga, Zagreb 1995.

Tomislav Sabljak[uredi VE]

Dr. sc. TOMISLAV SABLJAK Viši znanstveni suradnik

Rođen je 1934. u Zagrebu. Završio je Filozofski fakultet. Doktorirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu s temom »Drame Janka Polića Kamova« 1989. Od 1969. radi u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, danas u svojstvu višeg znanstvenog suradnika. Usporedo s književnošću i književnom znanošću i teatrologijom bavi se i publicistikom. Bio je tajnik časopisa Literatura (1958/59.), član uredništva lista Telegram (1964/65.), Mogućnosti (1977.–80.), a 1976. zajedno s Daliborom Cvitanom i Fedorom Vidasom pokrenuo je časopis Termin. Od 1975. glavni je i odgovorni urednik znanstvenog časopisa Kronika što ga izdaje Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Član je Društva hrvatskih književnika, međunarodnog P. E. N. kluba od 1965., Međunarodnog društva književnih kritičara sa sjedištem u Parizu. Godine 1994. izabran je za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Objavio je više stotina znanstvenih i stručnih radova.

Djela: Opaske o uvjeravanju, kritike i eseji, Čakavski sabor, Split 1997.; Današnja engleska književnost, zbornik, »Mogućnosti«, Split 1969.; Teatar XX. stoljeća, zbornik teorijskih radova o modernom teatru s uvodnom studijom i bilješkama, Matica hrvatska, Zagreb–Split 1971.; Nova drama, antologija moderne svjetske drame, uvodna studija, bilješke, Čakavski sabor, Split 1976.; Rječnik šatrovačkog govora, leksikografija, Globus, Zagreb 1981.; Velika Epohina enciklopedija aforizama (anglosaksonski dio), s grupom autora, Epoha, Zagreb 1968.; Erotska mapa Milivoja Uzelca i Milana Begovića, p.o. »Kronike«, Zagreb 1984.; Pisac u kavezu, eseji i feljtoni, Mladost, Zagreb 1989.; Fantom tiranije – zla kob hrvatsko-srpskih odnosa, politički eseji i članci, Azur, Zagreb 1993.; Hrvatska kratka priča, antologija s uvodnom studijom, Alfa, Zagreb 1994.; Teatar Janka Polića Kamova, studija, Matica hrvatska, Zagreb 1995.; Suvremena hrvatska novela, predgovor, pogovor i bilješke, antologija, Alfa, Zagreb 1997.; S engleskog preveo knjige poezije: W. H. Auden: Poezija, Mladost, Zagreb 1964.; Stephen Spender: Poezija, Zagreb, Mladost, 1967.; Blasfemija čitanja: ironijska upotreba teksta, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1999. (u tisku).

Slavko Sakoman[uredi VE]

Dr. sc. SLAVKO SAKOMAN Izvanredni profesor

Rođen je 1947. godine u općini Donji Miholjac. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1971. godine. Po završetku postdiplomskog studija iz Socijalne psihijatrije i bolesti ovisnosti, godine 1980. promoviran je u magistra znanosti obranivši magistarsku radnju pod naslovom »Karakterisitke alkoholizma žena u Hrvatskoj«. U doktora medicinskih znanosti promoviran je 1987. godine nakon obrane doktorske disertacije pod naslovom »Evaluacija programa suzbijanja alkoholizma u Hrvatskoj«. Godine 1995. izabran je za suradnika Hrvatske akademije medicinskih znanosti. Područja kojima se uže bavio u stručnoj i znanstveno-istraživačkoj djelatnosti bila su epidemiologija alkoholizma i druge ovisnosti, medicinska informatika te gotovo svi aspekti problema ovisnosti o drogama. Još 1974. godine preuzeo je poslove oko kompjuterizacije republičkog registra alkoholičara da bi kroz desetak godina razvio jedinstven epidemiološki instrument koji je u Hrvatskoj bio od velikog značaja kako za sagledavanje i praćenje tako i kreiranje i evaluaciju programa suzbijanja teškog društvenog problema u našoj Republici. Posljednjih desetak godina najviše napora ulaže u kreiranje suvremenih intersektorskih programa prevencije ovisnosti o drogama, te poboljšanju pristupa u tretmanu ovisnika o drogama. Zaposlen je u KB »Sestre Milosrdnice« na klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti u Zagrebu. Objavio je preko 100 radova od čega oko 30 znanstvenih, sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.

Djela: Sakoman, S., Hećimović, A.: Drug Addiction and AIDS in Croatia, in Drug Addiction and AIDS, Edited by N. Loimer, R. Schmidt, A. Springer, Springer – Verlag 1991., Wien, New York, p. 50–69.; Biočić, I., Sakoman, S. and Franić-Tukić, S.: Drug Addicts Treatment and Rehabilitation programme, Alcholism, Vol. 26, No 1–2, 1990.; Sakoman, S., Lang, B., Biočić, I. and Thaller, V.: Alcohol Consumption and Quality of Life in Families from Rural Areas, Alcoholism, vl. 26, No 1–2, 1990.; Sakoman, S.: Doktore, je li istina da trava čisti pluća?, SysPrint, Zagreb 1995.

Josip Sapunar[uredi VE]

Mr. sc. JOSIP SAPUNAR Znanstveni novak

Rođen je 1972. godine u Zadru. Diplomirao je na američkom sveučilištu Concordia College u Minnesoti 1994. godine na smjerovima ekonomija i međunarodni odnosi. Poslovni magisterij MBA – Master of Business Administration na sveučilištu University of St. Thomas u Minneapolisu, SAD završio je 1996. godine na smjerovima financije i menadžment. Tijekom 1996. i 1997. godine boravio je na specijalističkom studiju na Harvard University, SAD, i sa svojim mentorom prof. dr. Jaffrey Sachsom proširio je znanja o makroekonomiji, te ekonomiji zemalja u tranziciji i njihovoj privatizaciji. Znanstveni magisterij iz Međunarodnih odnosa stekao je na Zagrebačkom Sveučilištu 1998. godine radom Međunarodni monetarni fond i njegovi instrumenti. Uspješno je završio Diplomatsku Akademiju Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske tijekom 1997. i 1998. godine. Od 1998. godine radi kao savjetnik za financije generalnog direktora dioničkog društva »Autocesta Rijeka – Zagreb, d.d.« sa zadatkom pregovaranja i uvođenja Europske banke za obnovu i razvoj i ostalih stranih ulagača u projekt izgradnje hrvatskih autocesta. Sudjelovao je na šest međunarodnih znanstvenih skupova s referatima i objavio jedanaest znanstvenih i stručnih radova u znanstvenim publikacijama. Znanstveni je suradnik na projektu Modeli multimedijske informacijske baze 1997/2000.

Marko Sapunar[uredi VE]

Dr. sc. MARKO SAPUNAR Docent

Rođen je 1937. godine u Ložišću na otoku Braču. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Magistrirao je iz područja informacijskih znanosti 1988., a 1993. doktorirao iz teorije novinarstva. Novinarstvom se bavi od 1963. Bio je urednik Studentskog lista, te odgovorni urednik na HRT od 1964. do 1992. Od 1986. godine je predavač pri studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti gdje i danas radi kao docent. Utemeljitelj je kolegija Uvod u novinarstvo i Novi mediji, a uz te predmete predaje i Povijest novinarstva. Na Hrvatskom vojnom učilištu »Petar Zrinski« u Zagrebu utemeljitelj je kolegija Vojno komuniciranje pri Zapovjednoj školi. Predavač je teorije komunikacija – novinarstva na mnogim poslijediplomskim studijima, te gost predavač na više europskih studija novinarstva. Član je Vijeća za telekomunikacije Sabora RH, stručni suradnik HRT, te jedan od osnivača Hrvatskog komunikacijskog društva.

Djela: Novinarstvo (teorija i praksa, suautor), MGC, Zagreb 1992.; Radio difuzni sustavi, Alinea, Zagreb 1993.; Radio, jučer, danas, sutra, HAZU, Zagreb 1994.; Vojno komuniciranje, ZSŠHV, suautor, 11995., 21997.; Osnove znanosti o novinarstvu (sveuč. udžbenik), Epoha, Zagreb 11995., 21996.

Ljerka Schiffler-Premec[uredi VE]

Dr. sc. LJERKA SCHIFFLER-PREMEC Redoviti profesor

Ljerka Schiffler-Premec rođena je 1941. u Zagrebu. Završila filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1965.). Doktorat filozofskih znanosti stekla 1974. disertacijom »Nikola Vitov Gučetić« (Niccolo Vito di Gozze). Od 1968. do 1977. asistent na Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu. Od 1977. do 1990. radi kao urednica u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«. Od 1990. stalno je zaposlena u Institutu za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu. Znanstvena suradnica postaje 1978., viša znanstvena suradnica 1984., te znanstvena savjetnica 1988. Višekratno je studijski boravila u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, baveći se poviješću filozofije i radeći na istraživanju i proučavanju hrvatske filozofije i estetike, posebice razdoblja 15.–17. stoljeća, u obzoru europske filozofijske misli. Urednica je struke filozofija u »Hrvatskom biografskom leksikonu«, a od 1998. predsjednica Hrvatskog filozofskog društva, članica je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, voditeljica je znanstvenoistraživačkog projekta »Poetika Frane Petrića i hrvatska estetička misao 16. stoljeća«, »Hrvatska filozofija 15.–18. st.«.

Djela: Nikola Gučetić, Zagreb 1977.; Iz hrvatske filozofske baštine, Zagreb 1980. M. Monaldi; Ličnost i djelo (monografija), Zagreb 1984.; Ideja enciklopedizma i filozofijsko mišljenje, Zagreb 1989.; Humanizam bez granica. Hrvatska filozofija u europskom obzoru, Zagreb 1992.; Franciscus Patricius/Frane Petrić, Od škole mišljenja do slobode mišljenja, Zagreb 1997.; F. Petrić, Odabrani politički spisi (izbor), uvodna studija, Zagreb 1998.

Ennio Stipčević[uredi VE]

Dr. sc. ENNIO STIPČEVIĆ Docent

Rođen je u Zagrebu 1959. gdje je završio studij muzikologije (1983.) i postdiplomski studij (1986.) na Muzičkoj akademiji. Na Filozofskom fakultetu doktorirao je 1993. godine. Od 1984. zaposlen je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (Odsjek za povijest hrvatske kulture), najprije kao pripravnik, a sada kao znanstveni suradnik. Od 1994. predaje muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 1997. honorarni je docent na Hrvatskim studijima. Od 1998. urednik je struke za glazbu u Hrvatskom biografskom leksikonu. Boravio je na studijiskim putovanjima u Veneciji i Rimu (1987.), Grazu (1992.), Firenzi (1994.), Parizu (1995.), a školsku godinu 1996./97. provodi kao gost profesor na Yale University (New Haven) u SAD. U središtu su njegova znanstvenoga rada starija hrvatska glazba, arhivska istraživanja i glazbena paleografija. Objavio je šezdesetak znanstvenih radova, među kojima sedam knjiga. Za muzikološki rad dobio je nagradu »Ivan Lukačić«, što ju dodjeljuje Varaždinske barokne večeri (1988., 1998.), te nagradu »Andrija Patricij« Osorskih glazbenih večeri (1998.). Od 1994. član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Djela: Francesco Sponga-Usper, (c. 1565/70–1641), mletački glazbenik iz Poreča, Zagreb, MIC, 1990.; Hrvatska glazbena kultura 17. stoljeća, Split, Književni krug, 1992.; Ivan Lukačić i njegovi suvremenici, ogledi, Zagreb, Musica sacra, 1993.; Glazba iz arhiva, Studije i zapisi o staroj hrvatskoj glazbi, Zagreb, Matica hrvatska, 1997.; Hrvatska glazba, povijest hrvatske glazbe do 20. stoljeća, Zagreb, Školska knjiga, 1997.; (suautor Duško Kečkemet); Julije Bajamonti, Encyclopaedist and Musician, Zagreb–Split, Croatian P.E.N. Centre, 1997.; Musica incognita, studije o Ivanu Lukačiću i njegovu dobu, Šibenik, Gradska knjižnica »Juraj Šižgorić«, 1998. Objavio je i pet muzikoloških notnih izdanja: L,opera »Scanderbeg« di Antonio Vivaldi, Bologna, A-M-I.S. (Subsidia Musica Veneta, vol. 5), 1985.–86.; Ivan Lukačić OFMconvm c. 1585.– 1648., Sacrae caantiones, Venezia 1620., Mottetti a 1-5 voci, Padova, Messaggero, 1986.; Glazbeni barok u Hrvatskoj I – ranobarokna monodija u Hrvatskoj, Osor: OGV, 1986.; Gabriello Puliti, Armonici accenti voce sola per cantar nel shitarrone, et in altri strumenti musicali, Venezia 1621., Grožnjan, Muzička omladina Hrvatske, 1989.; Ivan Lukačić Sacrae cantiones (1620.), Zagreb–Šibenik, Muzički informativni centar – Gradska knjižnica »Juraj Šižgorić«, 1998.

Josip Sudar[uredi VE]

Dr. sc. JOSIP SUDAR Redoviti profesor

Rođen je 1923. u Brušanima kraj Gospića. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Pored ekonomije studirao je i glumu i režiju. Režirao je prve crtane filmove poznate zagrebačke škole crtanog filma i dokazao se kao dominantna ličnost hrvatskog oglašavanja. Kao vrhunski propagandni stručnjak kreirao je kampanje za mnoga naša poduzeća. Za izuzetna propagandna ostvarenja dodijeljeno mu je niz domaćih i inozemnih priznanja. Godine 1972. prelazi na Sveučilište i ostvaruje znanstvenu i profesorsku karijeru. Njegov život, rad i djelo, a naročito doprinos znanstvenom razvoju teorije oglašavanja u funkciji marketinga od izuzetnog je značenja za marketinšku disciplinu ekonomske znanosti u Hrvatskoj. Pripada onoj zagrebačkoj marketinškoj školi koja je nastala ranih 50-tih i dominirala svojim smionim vizijama uloge i djelovanja tržišta u gospodarstvu i u vrijeme kada su ne samo praksa, već i znanost bile apstruirane i kontrolirane. Udruženje propagandista Hrvatske, čiji je jedan od osnivača, dodijelio mu je niz priznanja, a 1993. i Specijalnu nagradu za životno djelo Hrvatskog udruženja komunikatora.

Djela: Ekonomska propaganda u teoriji i praksi, Informator, Zagreb 1958.; Prodaja, Informator (grupa autora), Zagreb 1960.; Privredni leksikon, Informator, Zagreb 1961.; Ekonomska propaganda, II. dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb 1963. i III. prošireno izdanje, Informator, Zagreb 1971.; Propaganda turizma (koautor S. Petrinjak), Agencija za marketing Vjesnik, Zagreb 1973.; Promotivne aktivnosti, Informator, Zagreb 1979. (dopunjeno izdanje) Informator, Zagreb 1984.; Promocija (koautor G. Keller), Informator, Zagreb 1991.; Riječnik marketinga (urednik), Masmedia, Zagreb 1993.

Vlado Šakić[uredi VE]

Dr. sc. VLADO ŠAKIĆ Izvanredni profesor

Rođen je 1954. u Studencima kod Imotskog. Godine 1979. diplomirao psihologiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1982. magistrirao socijalnu psihijatriju na zagrebačkom sveučilištu s temom »Psihološki aspekti povratka školske djece migranata na primjeru Zagreba«. Godine 1991. doktorirao psihologiju na zagrebačkom sveučilištu s temom »Neki socioekonomski i psihološki faktori kriminalnog ponašanja«. Radio u Institutu za migracije Sveučilišta u Zagrebu, od 1984. do 1992. u Ministarstvu pravosuđa kao šef odsjeka za tretman do 1991., a kao pomoćnik ministra do 1992. Od 1992. radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Trenutno je u statusu višeg znanstvenog suradnika i v. d. ravnatelja Instituta. Bio je nositeljem kolegija na katedri za Penološku psihologiju na Defektološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1986. do 1992., nositelj kolegija Uzroci i posljedice rata protiv Hrvatske na Studia Croatica 1992./93., a od studijske godine 1995./96. predaje Socijalnu psihologiju na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, a od 1997./98. isti kolegij predaje na Studiju sociologije na Hrvatskim studijima. Od 1997. godine izvanredni je profesor psihologije. Objavio je dvadesetak znanstvenih i stručnih radova. Uređuje dva znanstvena časopisa – Psychologia Croatica i Hrvatski časopis za kriminologiju i penologiju kojem je ujedno i osnivač. Član je dvije međunarodne i dvije hrvatske strukovne udruge. Bio je predsjednik Hrvatskog penološkog društva i zamjenik predsjednika Hrvatskog psihološkog društva. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim i domaćim kongresima i simpozijima te izlagao radove. Predstavnik je Republike Hrvatske u Tehničkom komitetu COST za društvene znanosti. Dobitnik je nagrade Hrvatskog psihološkog društva »Ramiro Bujas« za afirmaciju psihologije, nagrade Hrvatskog penološkog društva za znanstveni i stručni rad i nagrade Ministarstva obrane RH za znanstveni doprinos unapređenju obrane Republike Hrvatske.

Djela: Psihološke karakteristike osuđenih osoba, 1989. (koautor); Psihosocijalni i razvojni aspekti reintegracije prognanika i izbjeglica u Hrvatskoj, 1996. (koautor); Načelo Vukovar, 1997.

Franjo Šanjek[uredi VE]

Franjo Šanjek Akademik

Rođen je 1939. u Poljani kod Varaždina. Pohađao je filozofske nauke na Visokoj dominikanskoj školi u Dubrovniku. (1858.–1963.), a teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao teologiju. Na vatikanskoj »Školi za paleografiju i diplomatiku« magistrira pomoćne povijesne znanosti, a na pariškoj Sorbonni 1971. promoviran je za doktora povijesnih znanosti disertacijom »Les chrétiens bosniaques et le mouvement des cathare dans l’Occident médiévale«. Godinu dana kasnije postiže diplomu na »École pratique des Hautes études« u Parizu (Sekcija za religioznu povijest). Godine 1974. habilitira se paleografsko-povijesnom studijom »Summa fratris Rayneri OP ’De catharis et leonistis seu pauperibus de Lugdano’ (1250.)«, nakon čega je promoviran za sveučilišnog docenta. Jedan je od osnivača časopisa Croatica christiana periodica (1977.) i glavni urednik (od broja 2/1978.). Od 1984. pročelnik je Katedre za crkvenu povijest i predstojnik Instituta za crkvenu povijest. Autor je više samostalnih publikacija i knjiga, sudionik mnogih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova, gost predavač najpoznatijih svjetskih sveučilišnih katedri. Član je Centra za povijest redova i redovničkih institucija u Europi (CERCOM), predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti (od 1992.), član saborske Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (1991.), urednik povijesnog odsjeka za Religijski leksikon (izd. HLZ) itd. Redoviti je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Redovni je član HAZU od 1997.

Djela: Studija o bosansko – humskim krstjanima (disertacija) objavljena je na hrvatskom (Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1975.) i na izvorno pisanom francuskom jeziku (»Les chretiens bosniaques et les mouvement cathare aux 13e-15e siccles«, éditions de la Sorbonne, Paris-Louvain 1976); Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljeća (u suradnji s dr. Frankom Miroševićem), Zagreb, Školska knjiga, 1994.; Crkva i kršćanstvo u Hrvata. Srednji vijek, Zagreb 1993.; Kršćanstvo na hrvatskom prostoru (7.–20. st.), Zagreb 1996.

Vanja Šimičević[uredi VE]

Dr. sc. VANJA ŠIMIČEVIĆ Istraživač

Rođena je u Splitu 1953.godine. Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1978. godine. Od 1991. godine radi u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu kao voditelj programa. Radi na izradi i organizaciji programa izobrazbe i osposobljavanja polaznika za pojedine djelatnosti, sudjeluje u njihovoj realizaciji, a bavi se i istraživačkim radom.

Obzirom da je većinu svog dosadašnjeg rada posvetila razvoju andragogije, stručni interes i osobna sklonost prema matematičko statističkim metodama naveli su je na primjenu kvantitativnih metoda u obrazovanju odraslih. Poslijediplomski studij obrazovanja za znanstveno usavršavanje smjer »Politika privrednog razvoja« upisala je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i 1994. godine obranila je magistarski rad pod naslovom »Ekonometrijska analiza efikasnosti i trajanja studija na fakultetima Sveučilišta u Zagrebu« i stekla stručni naziv »magistar znanosti iz područja ekonomije«. Prigodom obilježavanja 90 godina Pučkih sveučilišnih predavanja u Republici Hrvatskoj 1997. godine dodijeljeno je priznanje za razvitak i promicanje izobrazbe odraslih, kulture, andragoške teorije i prakse. Doktorsku disertaciju pod nazivom »Suvremene demometrijske metode i demografijska analiza« obranila je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine i stekla stručni naziv »doktor društvenih znanosti polje ekonomije«.

Djela: Trgovinsko poslovanje, Otvoreno sveučilište, Zagreb 1992.; Psihologija prodaje, Otvoreno sveučilište, Zagreb 1992.; Ekonometrijska analiza efikasnosti i trajanja studija na fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomski Fakultet, Zagreb 1994.; Efikasnost i trajanje studija na fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, Napredak br. 3., Zagreb 1996.; Suvremene demometrijske metode i demografska analiza, Ekonomski fakultet, Zagreb 1999.

Dinko Šokčević[uredi VE]

Dr. sc. DINKO ŠOKČEVIĆ Docent

Rođen je 1960. godine u Mađarskoj, u gradu Baji. Školovao se u Budimpešti. Kao stipendist na osnovu međudržavnog ugovora Mađarske i tadašnje Jugoslavije upisao je studij jugoslavenskih jezika i književnosti u Novom Sadu. Godine 1981. prešao je u Zagreb i na Filozofskom fakultetu upisao povijest umjetnosti i arheologiju. Diplomirao je 1986. godine. Godine 1990. zaposlio se kao novinar kod Hrvatskog glasnika, tjednika Hrvata u Mađarskoj. Iste godine počeo je predavati na katedri za povijest Sveučilišta »Janus Pannonius« u Pečuhu u okviru seminara za balkanistiku, prvo kao gost-predavač, a od 1991. kao asistent na Katedri za hrvatski jezik i književnost, gdje i danas predaje Povijest i Kulturnu povijest Hrvata. Paralelno je nastavio predavati i Povijest i Kulturnu povijest Balkana na Katedri za povijest. Glavna su mu područja interesa povijest Hrvata-Bunjevaca u Baji i Bačkoj, odnosno mađarsko-hrvatski odnosi u XIX. i XX. stoljeću. Godine 1998. na sveučilištu »Janus Pannonius« u Pečuhu obranio je doktorsku disertaciju iz povijesnih znanosti pod naslovom »Slika Mađara kod Hrvata u razdoblju od 1861. i 1918. godine«. Objavio je više studija iz hrvatske povijesti i na mađarskom i na hrvatskom jeziku.

Djela: Déli szomszédanik története, Bereményi Kiadó, Budimpešta 1994. (sa suatorima); Délszláv háború, Calibra Kiadó, Budimpešta 1997. (dopunski udžbenik povijesti za IV. razred gimnazije. Tema: rat u bivšoj Jugoslaviji).

Maja Štambuk[uredi VE]

Dr. sc. MAJA ŠTAMBUK Asistent

Rođena je 1947. u Selcima na Braču. Nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (sociologija kao prvi i francuski jezik kao drugi glavni predmet) zapošljava se 1973. u Centru za sociologiju sela, grada i prostora IDIS-a. Magistrirala je na Odsjeku za sociologiju temom »Mješovita domaćinstva i seljaci-radnici u Hrvatskoj«. Od ožujka 1997. zaposlena je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, na temi »Sustavno oživljavanje hrvatskih periferija« u okviru programa Socijalna struktura i socijalna integracija. Disertaciju pod naslovom »Modernizacijski procesi i društvene promjene u hrvatskim ruralnim sredinama« obranila je 1998. Od početka profesionalnog rada bavi se znanstvenim i stručnim radom. Vodila je nekoliko domaćih znanstveno-stručnih projekata, na mnogima je bila suradnica, a aktivno je sudjelovala u dva međunarodna projekta. Član je Hrvatskog sociološkog društva (dopredsjednica 1989.–1990.), Europskog društva za ruralnu sociologiju (ESRS) (member of ESRS Council), dopisnica za Hrvatsku 1991.–1992. Od 1977. član je uredništva i tajnica znanstvenog časopisa Sociologija sela, a od 1987.–1997. glavna i odgovorna urednica.

Stjepan Šterc[uredi VE]

Mr. sc. STJEPAN ŠTERC Asistent

Rođen je 1953. u Martinskoj Vesi Desnoj kod Siska. Diplomirao je geografiju 1979. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, magistrirao 1986. Na Geografskom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta radi od 1980. Od studenog 1991. godine obnašao je dužnost ravnatelja odjela za specijalni rat Ministarstva obrane, te savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova iz demogeografije i demografske problematike. Sada obnaša dužnost pomoćnika ministra obnove i razvitka u Vladi RH. Zaposlen je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Djela: Grafičke metode u nastavi, Zagreb 1990.

Branka Tafra[uredi VE]

Dr. sc. BRANKA TAFRA Viša znanstvena suradnica

Rođena je 1947. u Sivši kod Tešnja u BiH. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jugoslavenske jezike i književnost te ruski jezik. Na tom je fakultetu magistrirala i doktorirala s temama iz povijesti hrvatskih gramatika. Od 1971. radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (prije Zavod za jezik) u Zagrebu. Dvadeset godina radila je na povijesnoj leksikografiji, najprije na završavanju Akademijina rječnika i potom na izradi njegovih dopuna. Objavljuje znanstvene radove ponajviše s temama iz povijesti hrvatskoga jezikoslovlja, te iz leksikologije i leksikografske teorije. Veći broj radova nastao je kao rezultat leksikografskih istraživanja u potrazi za teorijskim utemeljavanjem hrvatske leksikografije.

Djela: Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić, Zagreb 1993.; Jezikoslovna razdvojba, Zagreb 1995.;

Josip Talanga[uredi VE]

Dr. sc. JOSIP TALANGA Docent

Rođen 1953. u Županji. Završio studij filozofije i klasične filologije u Bonnu, Oxfordu i Louvainu. Doktorirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. na temu »Determinizam u antičkoj filozofiji«. Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986.–87.). Kao Feodor-Lynen-stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkim Državama (1987.–89.). Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993.) i Rutgers, SAD (1993.–1994), te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. Član je međunarodne organizacije Projekt Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. Zaposlen je u Institutu za filozofiju. Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom, Kantom i kantovskom tradicijom, teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom, s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latinskim jezikom. Predaje Povijest filozofije na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Djela: Zukunftsurteile und Fatum, Bonn 1986.; Aristotel, O tumačenju, Zagreb 1989.; Ruđer Josip Bošković, De continuitatis lege, Zagreb 1996.; zajedno s Filipom Grgićem, Matija Vlačić Ilirik, Paralipomena dialectices, Zagreb 1994.

Željko Tomičić[uredi VE]

Dr. sc. ŽELJKO TOMIČIĆ Viši znanstveni suradnik

Rođen je 1942. u Požegi. Diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1965. Magistrirao arheologiju 1981. godine s temom »Relacije života od prapovijesti do XII. stoljeća u Međimurju«, a doktorirao 1990. iz povijesnih znanosti s temom »Arheološka slika međuriječja Mure, Drave, Dunava i Save u svjetlosti materijalnih izvora bjelobrdskog kulturnog kompleksa« na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je kustos Arheološkog odjela Gradskog muzeja u Varaždinu (1965.–1970.), ravnatelj Muzeja Međimurja u Čakovcu (1972.–1980.). Radi u Institutu za arheologiju od 1986. Viši znanstveni suradnik je od 1994., a od 1995. je ravnatelj Instituta za arheologiju. Direktor je znanstvenog programa trajne istraživačke djelatnosti Instituta za arheologiju pod nazivom »Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata«. Od 1996. godine gostujući je izvanredni profesor na Odelku za aheologijo Filozofske fakultete Univerze u Ljubljani (kolegij: Hrvatski rani srednji vijek). Od 1997. sudjeluje u poslijediplomskom studiju arheologije srednjovjekovnog razdoblja na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sudionik je brojnih znanstvenih skupova arheologa u Hrvatskoj i inozemstvu (Njemačka, Austrija, Slovenija). Voditelj je arheoloških istraživanja na brojnim prapovijesnim, antičkim i srednjovjekovnim nalazištima u Hrvatskoj. Objavio je brojne izvorne znanstvene radove, odnosno stručne tekstove i organizirao tematske arheološke izložbe.

Djela: Vukovar, vječni hrvatski grad na Dunavu (koautor), 1993.; Nuštar (koautor), 1993.; Zvonimirovo i Josipovo groblja starohrvatskog doba u Virovitičko-podravskoj županiji.

Davor Topolčić[uredi VE]

Mr. sc. DAVOR TOPOLČIĆ Asistent

Rođen je 1963. godine u Bjelovaru. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeku za sociologiju, diplomirao s temom »Nacija, nacionalna homogenizacija, mobilizacija i uloga medija masovne komunikacije – Analiza sadržaja ’Večernjeg lista’ 1991. godine.«. Zaposlen je na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. 1992./93. upisao postdiplomski studij »Sociologija migracija« pri Odsjeku za sociologiju, te ga uspješno završio temom »Sociološke odrednice zaokupljenosti poslom«. Godine 1995. godine izabran je u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje društvene znanosti – polje sociologija.

Stanislav Tuksar[uredi VE]

Dr. sc. STANISLAV TUKSAR Redoviti profesor

Rođen je 1945. godine u Gornjem Kraljevcu. Završio je Muzičku akademiju i Filozofski fakultet (filozofija, anglistika). Magistrirao je na Muzičkoj akademiji, a doktorirao s područja filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Usavršavao se u Parizu i Berlinu. Od 1994. do 1996. godine gostovao kao profesor na nekoliko sveučilišta u SAD. Od 1990. do 1997. godine urednik je Hrvatskog muzikološkog časopisa Arti musices. Upravitelj je Zavoda za muzikološka istraživanja HAZU od 1980. do 1992.; a od 1992. je profesor Muzičke akademije u Zagrebu. Član je suradnik HAZU.

Djela: Hrvatska glazbena terminologija u razdoblju baroka, 1992.; Hrvatski renesansni teoretičari glazbe, 1978. (engleski prijevod 1980.); Katalog muzikalija u Muzeju grada Splita, 1989.

Tamara Tvrtković[uredi VE]

TAMARA TVRTKOVIĆ Predavač

Rođena je 1971. godine u Zagrebu, gdje je i završila Klasičnu gimnaziju. Diplomirala je klasičnu filologiju 1994. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U završnoj je fazi predaje magistarskog rada na temu »Komika svakodnevice u antičkom epigramu«. Od 1991. do 1997. predavala je latinski i grčki jezik na osnovnoj i Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Predavač je Latinskog jezika za studente Pravnog fakulteta od 1996., te koautor udžbenika »Latinitas iuridica – Latinski za pravnike«. Bavi se prevodilačkim i znanstvenim radom. Na Hrvatskim studijima predaje od 1997.

Suzana Vrhovski[uredi VE]

Dr. sc. MIRKO VALENTIĆ Znanstveni savjetnik

Rođen je 1932. u Ivanjskoj kod Banja Luke. Diplomirao je povijesnu grupu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po završetku studija 1961. radi kao profesor na Školi za odgajatelje u Zagrebu, a od 1964. kao kustos u Povijesnom muzeju Hrvatske. Od 1971. prelazi u Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske. Doktorirao je 1978. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom »Vojna krajina i pitanje njenog ujedinjenja s Hrvatskom 1861.–1881.«. Radeći u Povijesnom muzeju Hrvatske bavio se studijem heraldike i epigrafike kamenih spomenika. Tu je započeo i svoja istraživanja povijesti Gradišćanskih Hrvata. Posebno područje istraživanja mu je povijest Vojne krajine. Iz krajiške problematike objavio je veći broj studija. Istraživao je i probleme prometne integracije zemalja Hrvatskog Kraljevstva. Voditelj je znanstvenoistraživačkog projekta Vojna krajina. U posljednje vrijeme istražuje i pitanje porijekla bosanskih i hrvatskih Srba. Od 1991. ravnatelj je Hrvatskog instituta za povijest.

Djela: Kameni spomenici Hrvatske XIII.–XIX. stoljeće, Zagreb 1969.; Gradišćanski Hrvati od XVI. stoljeća do danas, Zagreb 1970.; Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849.–1881., Zagreb 1981.; Vojna krajina u Hrvatskoj (koautor s Fedorom Moačaninom), Zagreb 1981.; Prva programska formulacija velikosrpske ideje, Izvori velikosrpske agresije, Zagreb 1991.

Miroslav Vujević[uredi VE]

SUZANA VRHOVSKI Predavač

Rođena 1967. u Zagrebu. Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, a god 1995. na Institutu za teološku kulturu laika. Radi kao zamjenica glavnog urednika u Informativnoj katoličkoj agenciji-Zagreb (IKA-Zagreb). Tajnica je Hrvatskoga društva katoličkih novinara. Članica je Upravnoga vijeća Međunarodne udruge katoličkog tiska (UCIP) iz Ženeve. Godine 1992. na kongresu u Brazilu dobila UCIP-ovu nagradu za novinarski rad. Na Europskom kongresu UCIP-a na Bledu god. 1996. izabrana je za koordinatora za katoličke novinare ispod 35 godina starosti u srednjoistočnoj Europi.

Radovan Vukadinović[uredi VE]

Prof. dr. sc. RADOVAN VUKADINOVIĆ Redoviti profesor

Rođen je 1938. godine u Bitolju. Školovao se u Zadru. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu 1961. gdje je i magistrirao na studiju Međunarodno javno i privatno pravo i međunarodni odnosi 1964. godine. Doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1967. godine. Nakon diplomiranja radio je pola godine na Institutu zab društvena istraživanja, da bi od 1962. godine postao asistent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Tamo je biran za predavača, docenta, izvanrednog i redovitog profesora (1976. godine). Za znanstvenog savjetnika biran je 1986. godine na Fakultetu političkih znanosti za područje politologije. Nastavu iz područja međunarodnih političkih odnosa i teorije vanjske politike izvodio je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Predaje na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH i na Vojno diplomatskoj školi. Poslijediplomsku nastavu vodi na Floridi State University, gdje je visiting profesor od 1985. godine. Predavao je na Sveučilištima u Warszavi, Budimpešti, Beču, Moskvi, Londonu, Parizu, Haagu, Utrechtu, Groningenu, Amsterdamu, Helsinkiju, Ateni, Beijingu, Shangaju, Berlinu, Hamburgu, Johannesburgu, Durbanu, Cape Townu, Seoulu, Tokyuju, Saporou, Teheranu te na brojnim američkim sveučilištima, među ostalim Columbia, George Mason University, UCLA, Princeton, Denver University, Arizona University. Boravio je na brojnim međunarodnim stipendijama. Član je IPSA-e, Međunarodnog instituta za strategijske studije u Londonu, Udruge za međunarodne studije ISA, Europskog konzorcija za političke znanosti. Član je uprave Međunarodne akademije za mir iz Berlina, Akademskog vijeća Međunarodnog instituta za mir Beča i Odbora za međunarodne studije Europskog konzorcija za političke znanosti. Bio je u Upravnom odboru Instituta East West u New Yorku 1986.– –1990. Voditelj je projekta pod naslovom »Položaj Republike Hrvatske u međunarodnoj zajednici«. Trenutno sudjeluje u nekoliko međunarodnih projekata. Vlada Republike Hrvatske imenovala ga je kao eksperta u Znanstveno suradničko vijeće koje će sudjelovati u izradi Strategije daljnjeg razvitka Hrvatske prilagođene novim uvjetima u zemlji i okruženju. Dobitnik je domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, među ostalim nagrade Europski krug za znanstveni dopronos širenju europske ideje u Hrvatskoj 1997. godine.

Djela: Vanjska politika NR Kine, Centar za aktualni politički studij, Zagreb 1970., str. 88.; Odnosi među evropskim socijalisitčkim državama: SEV i Varšavski ugovor, Školska knjiga, Zagreb 1970., str. 328.; Sila i interes – vanjska politika SAD, Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb 1972., str. 398.; R. Vukadinović i D. Bilandžić, Osnovne društvene promjene u Jugoslaviji i svijetu nakon drugog svjetskog rata 1945–1973, Školska knjiga , Zagreb 1973., str. 290.; Međunarodni politički odnosi, Centar za aktualni politički studij, Zagreb 1974., str. 298.; Američko-sovjetski odnosi od 1917. do 1976., Školska knjiga, Zagreb 1977., str. 175.; Evropska varnost in sodelovanje, Delovska enotnost, Ljubljana 1977., str. 306.; Evropska sigurnost i suradnja, Globus, Zagreb 1977., str. 340.;Teorije o međunarodnim odnosima, Centar društvenih djelatnostiSSOH, Zagreb 1978., str. 191.; Zone bez nuklearnog oružja, Biblioteka politička misao, Liber, Zagreb 1979., str. 235.; Međunarodni politički odnosi, Školska knjiga, Zagreb 1980. (drugo prošireno i nadopunjeno izdanje), str. 215.; Osnovi teorije vanjske politike, Centar za kulturnu djelatnost SSO,Zagreb 1981., str. 208.; Hladni rat i Evropa, August Cesarec, Zagreb 1983., str. 305.; Nuklearne strategije super sila, August Cesarec, Zagreb 1985., str.365.

Diana Vukičević-Samaržija[uredi VE]

Dr. sc. DIANA VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA Znanstvena savjetnica

Rođena je u Zagrebu 1947. godine gdje se i školovala. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij Povijesti umjetnosti i Filozofije. Tijekom četverogodišnjeg studija studirala je povijest umjetnosti jedan semestar u Beču: Universität in Wien – Studium a. d. »Phil. Fakult.« Postdiplomski studij završila je 1974. godine s temom Gotička sakralna arhitektura zagorskog arhiđakonata. Krajem 1973. godine zaposlila se u Institutu za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1977. i 1978. provela je na specijalizaciji u Zentralinstitut für Kungstegeschichte u Münchenu, kao stipendistica fundacije Alexander von Humboldt. Doktorsku disertaciju obranila je pod naslovom Sakralna gotička arhitektura Slavonije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagerebu 1979. Radi u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu kao znanstveni savjetnik i voditelj znanstveno-istraživačkog projekta Umjetnička baština Hrvatske od antike do novog vijeka. Polje njenog znanstvenog interesa obuhvaća do novijeg doba nedovoljno poznatu i vrednovanu srednjovjekovnu umjetničku baštinu na prostorima kontinentalne Hrvatske, o čemu je objavila brojne radove u znanstvenim časopisima i zbornicima, te katalozima izložbi.

Djela: Sakralna gotička arhitektura u Slavoniji, Zagreb 1986.; Gotičke crkve Hrvatskog zagorja, Zagreb 1994.

Nada Zgrabljić[uredi VE]

Nada Zgrabljić Rotar Dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar, magistrirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – grupe Komparativna književnost i Fonetika – komunikološke aspekte mita u medijima te načela dijaloga kao novinarskog žanra na javnome radiju. Glavna je urednica znanstveno-stručnog časopisa za novinarstvo i medije Medijska istraživanja/Media Research koji je pokrenula 1995. godine. Redovito je zaposlena na Hrvatskome radiju. Predavala je na Novinarstvu Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a od 1998. godine na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu formirala je i vodila kolegije “‘Radio” i “Kultura govora”. Objavila je znanstvene radove i priloge u različitim knjigama i časopisima o javnim medijima, radiju, komunikološkim temama u masovnoj komunikaciji, medijskoj pismenosti. Izlagala je na međunarodnim konferencijama o medijskim politikama, te sudjelovala u javnim inicijativama i vladinim projektima za kreiranje nacionalne medijske politike prema javnim medijima i u kreiranju nacionalne strategije za medijsko opismenjavanje djece. Vodila je projekt “Media and Democratic Discourse: Dialogue Genre in Croatian Radio Broadcasting”, Research Support Scheme Grant (RSS) No.948/1999). Surađuje na nekoliko domaćih i međunarodnih projekata: EU COST A 30 (2005) „East of West: setting a New Central and Eastern European Media Research Agenda” (financira ga European Science Foundation), te na projektu EU COST A 20 (2003) “The impact of the Internet on the Mass Media” – “Digital Radio Culture – DRACE”. Suradnica je međunarodnog projekta “A Virtual Historical Agency for Audiovisual Archives” Švicarskog povjerenstva za UNESCO i Švicarske radiotelevizije za talijanski jezik (Lugano). Istraživač je na projektu “Medijski, kulturni i komunikacijski aspekti civilnog društva” Instituta za međunarodne odnose IMO u Zagrebu; Dobitnica je nekoliko stipendija za projekte, studijska putovanja i stručno usavršavanje (stipendija Francuske vlade; stipendija Europske federacije Soroptimist Internationl kluba, zatim Foruma Ost-West – http://www.forumostwest.ch te Swiss Commission for UNESCO i Talijanske radiotelevizije za Švicarsku). Članica je hrvatskog nacionalnog odbora za UNESCO-ov program “Memory of the World” te vanjski član Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO – Odbora za komunikacije, informacije i informatiku. Utemeljiteljica je udruge i članica Upravnog odbora Hrvatske spikerske udruge – HSU. Članica je i jedna od utemeljiteljica Soroptimist International kluba Zagreb, predsjednica Hrvatske udruge stipendista francuske vlade i potpredsjednica Upravnog vijeća Hrvatske izvještajne novinske agencije HINA. Knjige: 1999 Košir, M., N. Zgrabljić and R. Ranfl: Život s medijima (Life with Media). Doron: Zagreb. 2005. Zgrabljić Rotar, Nada: Medijska istraživanja i medijska disciplina od 1995. do 2005. (Media Research and Media Discipline from 1995 to 2005) Doron: Zagreb. 2005. Medijska pismenost i civilno društvo (Media Literacy and Civil Society). Media Centar Sarajevo (BiH) http://www.media.ba/mediacentar/compiled/p755.htm odgajatelje (uz Mancu Košir i Rajka Ranfla) Život s medijima (1999), E-mail: nadahope@yahoo.com

Jure Zovko[uredi VE]

Dr. sc. JURE ZOVKO Izvanredni profesor

Rođen je 1957. u Širokom Brijegu. Studirao je filozofiju, germanistiku i teologiju u Sarajevu (1978.–1980.) i Freiburgu (1980.–1989.). Magistrirao je 1985. temom »O poimanju istine kod Platona i Heideggera« na Sveučilištu u Freiburgu, a doktorirao tezom o Schlegelovoj hermeneutici. Od 1990. zaposlen u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Jedan je od osnivača Hrvatskih studija i prvi voditelj Studija filozofije na Hrvatskim studijima. Od 1993. na dužnosti je pomoćnika ministra u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Gostujući je profesor na Sveučilištu u Beču. Suizdavač je međunarodnog časopisa Studia hermeneutica.

Djela: Verstehen und Nichtverstehen bei Friedrich Schlegel. Zur Entstehung und Bedeutung seiner hermeneutischen Kritik, Stuttgart 1990.; Platon i filozofijska hermeneutika, Zagreb 1992.; Matija Vlačić Ilirik, O načinu razumijevanja Svetoga pisma, Zagreb 1993.; Platon, Eutifron, MH, Zagreb 1998.; Schlegelova hermeneutika, Zagreb 1997.; Ogledi o Platonu, 1998.

Marie-Elise Zovko[uredi VE]

Dr. sc. MARIE-ELISE ZOVKO Znanstveni suradnik

Rođena je 1959. u Ithaca, New Yorku. Od 1977. do 1981. studirala je filozofiju, religiju, germanistiku i anglistiku na James Madison University u Harrisonburgu (Virginia, SAD). Od 1981. nastavlja postdiplomski studij iz filozofije, germanistike i klasične grčke filologije na Sveučilištu u Freiburgu, 1981.–1982. kao Fulbrightov stipendist. U Freiburgu je 1985. magistrirala filozofiju temom »Der Zeitbegriff bei Heideegger und Plotin«. Doktorirala je tezom o problemu prirode kod Schellinga i Baadera.

Djela: Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena, Zagreb 1991.; Natur und Gott: Das wirkungsgeschichtliche Verhältnis Schellings und Baaders, Würzburg 1996.

Ilija Živković[uredi VE]

Dr. sc. Ilija Živković Viši asistent

Rođen je 1954. godine u Kostrču, Bosanska Posavina, BiH. Diplomirao je 1980. teologiju u Zagrebu. Magistrirao 1984. teologiju na Papinskom sveučilištu Antonianum. Godine 1984. odlazi u Sjedinjene Države u Washington gdje vodi Hrvatsku katoličku Misiju sve do svog povratka u Hrvatsku 1994. Od 1987. do 1993. studira psihologiju na Katoličkom Sveučilištu Amerike. Magisterij iz psihologijskih znanosti postiže na istom svučilištu 1990., a doktorat 1993. Magistrirao je 1993. teološke znanosti. Bio je spiker, novinar i prevoditelj na hrvatskom programu Glasa Amerike. Godine 1990. magistrirao psihologiju na Catholic University of America, a 1993. doktorirao psihologiju na Filozofskom fakultetu Catholic University of America. Do 1994. bio je asistent, a potom decent na Georgetown Institute for Neurosciences na Sveučilištu Georgetown. Sada obnaša dužnosti: pomoćnik generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, profesor psihologije na Katehetskom Institutu Teološkog bogoslovnog fakulteta te predstojnik Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Direktor je Katoličke informativne Agencije (IKA).

Djela: Šporer, Sekulić, 1996., Asimilacija i identitet, Školska knjiga, Zagreb; Ranjena Crkva u Hrvatskoj – Uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991.–1995.), Zagreb 1996. (izašla na engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku); Raspeta Crkva u Bosni i Hercegovini – Uništavanje katoličkih sakralnih objekata u BiH, Zagreb 1998.; Materijalna stradanja Crkve u Hrvata tijekom Domovinskog rata (1991.–1995.), 1998.