Prijeđi na sadržaj

More se zvat kamen i mramor studeni

Izvor: Wikizvor
More se zvat kamen i mramor studeni
autor: Šiško Menčetić

211. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Marija.


More se zvat kamen i mramor studeni
   tko godi sad plamen ne ćuti ljuveni,
anđelski gdi poje ova vil gizdava, -
   među sve gospoje sunce je i slava.
Riječi nje i pjesni takoj su ljuvene
   da človik uzbijesni i željom povene,
jer kada pušta glas što morske serene,
   pravo bi lis ni vlas da vitar ne krene;
ar sve što ima duh (tu joj Bog da kripos),
   sve stoji u posluh, kad spiva nje lipos.