Sjevernoatlantski ugovor
Izvor: Wikizvor
| Sjevernoatlantski ugovor |
Stranke ovoga Ugovora potvrđuju svoju vjeru u ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih naroda i svoju želju da žive u miru sa svim narodima i svim vladama.
One su odlučne čuvati slobodu, zajedničko nasljeđe i civilizaciju svojih naroda, temeljene na načelima demokracije, slobode pojedinca i vladavine prava.
One teže promicati stabilnost i boljitak na sjevernoatlantskom području.
One su odlučne ujediniti svoje napore za kolektivnu obranu i očuvanje mira i sigurnosti.
One su stoga suglasne s ovim Sjevernoatlantskim ugovorom:
Sadržaj |
[uredi] Članak 1.
Stranke se obvezuju, kako je navedeno u Povelji Ujedinjenih naroda, riješiti svaki međunarodni spor, u koji bi one mogle biti uključene, mirnim sredstvima, na način koji ne ugrožava međunarodni mir, sigurnost i pravdu, te se u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje silom ili uporabe sile na bilo koji način nespojiv s ciljevima Ujedinjenih naroda.
[uredi] Članak 2.
Stranke će pridonositi daljnjem razvoju mirnih i prijateljskih međunarodnih odnosa jačajući svoje slobodne institucije, promičući bolje razumijevanje načela na kojima su utemeljene te institucije, i promičući uvjete stabilnosti i boljitka. One će težiti uklanjanju sukoba u svojim međunarodnim gospodarskim politikama te će podupirat međusobnu gospodarsku suradnju.
[uredi] Članak 3.
Kako bi učinkovitije ostvarile ciljeve ovoga Ugovora, stranke će, zasebno ili zajednički, stalnom i učinkovitom samopomoći i međusobnom pomoći, održavati i razvijati svoje pojedinačne i kolektivne sposobnosti da se odupru oružanom napadu.
[uredi] Članak 4.
Stranke će se zajednički savjetovati uvijek kada, prema mišljenju bilo koje od njih, bude ugrožena teritorijalna cjelovitost, politička neovisnost ili sigurnost bilo koje od stranaka.
[uredi] Članak 5.
Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih te su stoga suglasne da će, u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, u ostvarivanju prava pojedinačne ili kolektivne samoobrane priznatog člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći stranci ili strankama koje su napadnute, poduzimajući odmah, pojedinačno i zajedno s drugim strankama, mjere koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, radi uspostavljanja ili održavanja sigurnosti sjevernoatlantskog područja.
Svaki takav oružani napad i sve mjere poduzete kao rezultat tog napada odmah će biti prijavljeni Vijeću sigurnosti. Takve mjere će prestati kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.
[uredi] Članak 6.
U smislu članka 5., oružani napad na jednu ili više stranaka smatra se da obuhvaća oružani napad:
- (i) na državno područje bilo koje stranke u Europi ili Sjevernoj Americi, na francuske departmane u Alžiru, na državno područje Turske ili otoke pod jurisdikcijom bilo koje od stranaka u sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice;
- (ii) na snage, plovila ili zrakoplove bilo koje od stranaka, kada se oni nalaze na ili iznad tih područja u Europi u kojima su okupacijske snage bilo koje od stranaka bile smještene na datum kada je Ugovor stupio na snagu, ili na Sredozemnom moru ili sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice.
[uredi] Članak 7.
Ovaj Ugovor ne utječe i ne treba se tako tumačiti da na bilo koji način utječe na prava i obveze prema Povelji za stranke koje su članice Ujedinjenih naroda, ili na prvenstvenu odgovornost Vijeća sigurnosti za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.
[uredi] Članak 8.
Svaka stranka izjavljuje da niti jedan od međunarodnih ugovora koji su sada na snazi između nje i bilo koje druge stranke ili neke treće države nije u suprotnosti s odredbama ovog Ugovora, te se obvezuje da neće sklapati međunarodne ugovore koji su u suprotnosti s ovim Ugovorom.
[uredi] Članak 9.
Stranke ovime osnivaju Vijeće, u kojem će svaka od njih biti zastupljena, radi razmatranja pitanja u svezi provedbe ovoga Ugovora. Vijeće će biti organizirano tako da se u svakom trenutku može brzo sastati. Vijeće će utemeljiti pomoćna tijela koja bi mogla biti potrebna; poglavito, ono će odmah uspostaviti odbor za obranu koji će preporučiti mjere za provedbu članaka 3. i 5.
[uredi] Članak 10.
Stranke mogu, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju drugu europsku državu, koja je u mogućnosti promicati načela ovoga Ugovora i pridonositi sigurnosti sjevernoatlantskog područja, da pristupi ovom Ugovoru. Svaka tako pozvana država može postati strankom Ugovora polaganjem svoje isprave o pristupu kod Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Vlada Sjedinjenih Američkih Država obavijestit će svaku od stranaka o polaganju svake takve isprave o pristupu.
[uredi] Članak 11.
Stranke će ratificirati ovaj Ugovor i provesti njegove odredbe sukladno svojim odnosnim ustavnim postupcima. Isprave o ratifikaciji položit će se što je prije moguće kod Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koja će obavijestiti sve ostale potpisnice o svakom polaganju. Ugovor stupa na snagu između država koje su ga ratificirale čim većina potpisnica, uključujući Belgiju, Kanadu, Francusku, Luksemburg, Nizozemsku, Ujedinjenu Kraljevinu i Sjedinjene Američke Države, položi ratifikacije, a u odnosu na druge države stupa na snagu na datum polaganja njihovih ratifikacija.
[uredi] Članak 12.
Nakon što Ugovor bude na snazi deset godina, ili u bilo koje doba nakon toga, strane će se, ako bilo koja od njih to zatraži, zajednički savjetovati u cilju ponovnog razmatranja Ugovora, uzimajući u obzir čimbenike koji utječu na mir i sigurnost u sjevernoatlantskom području, uključujući razvitak općih kao i regionalnih sporazuma prema Povelji Ujedinjenih naroda radi održavanja međunarodnog mira i sigurnosti.
[uredi] Članak 13.
Nakon što Ugovor bude na snazi dvadeset godina, svaka strana može prestati biti strankom godinu dana nakon predaje svoje obavijesti o otkazu Vladi Sjedinjenih Američkih Država, koja će obavijestiti vlade drugih stranaka o polaganju svake obavijesti o otkazu.
[uredi] Članak 14.
Ovaj Ugovor, čiji su engleski i francuski tekstovi jednako vjerodostojni, položit će se u arhiv Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Ta će vlada dostaviti vladama ostalih potpisnica propisno ovjerene preslike.
U potvrdu gore navedenog, niže potpisani opunomoćenici potpisali su ovaj Ugovor.
Sastavljeno u Washingtonu, dana četvrtoga travnja 1949.
