Otvoreno pismo glede uvođenja bunjevačkog govora u škole u Vojvodini 25.07.2007.

Izvor: Wikizvor
Otvoreno pismo glede uvođenja bunjevačkog govora u škole u Vojvodini 25.07.2007.
autor: Potpisnici:

Branko Horvat, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, Tavankut, v. r.

Petar Kuntić, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, dopredsjednik Općine Subotica, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Subotica, v. r.

Petko Vojnić Purčar, književnik, dobitnik nagrade NIN-a za roman godine, Novi Sad, v. r.

Vojislav Sekelj, književnik, urednik Glasa ravnice, Subotica, v. r.

Ljiljana Dulić, glavna i odgovorna urednica programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice, Subotica, v. r.

Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka u Subotici, urednik katoličkog mjesečnika Zvonik 1994.-2007., Pročelnik izdavačkog odjela Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović iz Subotice, Subotica, v. r.

mr. Mirko Štefković, glavni urednik katoličkog mjesečnika Zvonik, Subotica, v. r.

dr. Marinko Stantić, povjerenik za pastoral mladih Subotičke biskupije, župnik župe sv. Križa i župe sv. Nikole Tavelića, Sombor,

Antonija Čota, dipl. pravnica, Svetozar Miletić, v. r.

Martin Bačić, odvjetnik u Subotici, predsjednik subotičke podružnice DSHV-a, v. r

Mata Matarić, predsjednik somborske podružnice DSHV-a i dopredsjednik DSHV-a, Sombor, v. r.

Josip Gabrić, dipl. pravnik u mirovini, zaslužni sportaš Jugoslavije i počasni građanin Subotice, dopredsjednik DSHV-a, Subotica, v. r.

Šima Raič, predsjednik HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r.

dr. sc. Slaven Bačić, odvjetnik u Subotici, glavni urednik Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, v. r.

Alojzije Firanj, predsjednik Kulturnog savjeta HKUD Vladimir Nazor, Sombor, v. r.

mr. sc. Đuro Lončar, stručni savjetnik u mirovini, Subotica, v. r.

Stipan Dulić, tajnik Hrvatske udruge kulture Lajčo Budanović, Mala Bosna, v. r.

Ivan Dulić, predsjednik HKUD Đurđin, Đurđin, v .r.

Ivana Petrekanić-Sič, urednica dječjeg lista Hrcko, Subotica, v. r.

Tomislav Žigmanov, prof. filozofije, Subotica, v. r.

Josip Stantić, novinar-urednik, Subotica, v. r.

Otvoreno pismo predstavnika hrvatskih institucija vodstvu Srbije i Hrvatske.

Izvor: www.dshv.net/hrvatski/aktuelnosti/aktuelnosti250707.htm DSHV www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=94 Radio Subotica


O T V O R E N O P I S M O

Stjepanu Mesiću, predsjedniku Republike Hrvatske, dr. sc. Ivi Sanaderu, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, Vladimiru Šeksu, predsjedniku Sabora Republike Hrvatske, akademiku dr. sc. Milanu Mogušu, predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Igoru Zidiću, predsjedniku Matice Hrvatske,

Mi, dolje potpisani, pripadnici bunjevačkoga roda koji žive na području Autonomne Pokrajine Vojvodine u Republici Srbiji,

Potaknuti najnovijim aktivnostima vlasti u Republici Srbiji na denacionalizaciji hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini uvođenjem nastavnoga predmeta „bunjevački govor s elementima nacionalne kulture“ (Službeni list AP Vojvodine, br. 12/2007 od 4. lipnja 2007. godine), kojim se od novoštokavskoga ikavskoga dijalekta, kojim govore bunjevački Hrvati iz Bačke, jednako kao i Hrvati u Dalmaciji, Primorju, Lici, zapadnoj Hercegovini, srednjoj Bosni te u mađarskome dijelu Bačke, nastoji stvoriti osnova za poseban jezik i tako nastaviti denacionalizaciju vojvođanskih Hrvata-Bunjevaca;

Ukazujući da se nastavni program „bunjevačkoga govora“ temelji na grubim neistinama i teškome falsificiranju povijesti, a osobito da su se autori književnih djela na ikavici, na koje se poziva ovaj program, nedvojbeno smatrali pripadnicima hrvatskoga naroda (svećenici Aleksa Kokić i Ivan Kujundžić, te kulturni djelatnici Ive Prćić, Balint Vujkov, Matija Poljaković, Ivan Pančić te Josip Buljovčić) i otvoreno su ispovijedali ovo svoje uvjerenje, zbog čega su veoma trpjeli od progona državnih vlasti, utamničenja, pa i fizičke likvidacije;

Posebno ističući da se pripadnost Bunjevaca, koji osim u Srbiji, žive u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Mađarskoj, cjelini hrvatskoga naroda danas osporava jedino u Srbiji, a sve radi podjele ovdašnjega hrvatskoga nacionalnoga bića u cilju njegove lakše asimilacije. Posljednji primjer — najavljeno uvođenje „bunjevačkog govora“ u škole i priprema „bunjevačke“ gramatike i pravopisa pruža najjasnije dokaze o krajnjim ciljevima takve politike;

Podsjećajući na odredbe Sporazuma o zaštiti hrvatske manjine u Republici Srbiji i srpske manjine u Republici Hrvatskoj ističemo da su ovakvi postupci ovdašnjih vlasti ne samo suprotni duhu Sporazuma, nego predstavljaju i njegovo otvoreno kršenje, osobito članaka 1. i 2. kojima se Srbija obvezala da će osigurati pripadnicima hrvatske manjine pravo na očuvanje njihova nacionalnog identiteta te zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili bi mogla ugroziti njihov opstanak;

Uvjereni da hrvatsko-srpski sukobi pripadaju prošlosti i da su hrvatska manjina u Srbiji i srpska manjina u Hrvatskoj integralni dijelovi domicilnih društava i država, koji obogaćuju materijalnu i duhovnu kulturu kako domicilnih tako i matičnih zemalja, i da zaštita hrvatske manjine u Srbiji pridonosi ne samo političkoj i društvenoj stabilnosti Srbije nego i razvitku dobrosusjedskih odnosa između Hrvatske i Srbije,

pozivamo

Vas, najviše političke i kulturne predstavnike Republike Hrvatske kao matične države bunjevačkih i svih drugih Hrvata, radi poduzimanja odgovarajućih političkih mjera zaštite integriteta hrvatskoga naroda i hrvatskoga jezika u Vojvodini, u cilju prestanka neznanstvenih, politički anakronih i anticivilizacijskih nastojanja pokrajinske administracije i vlasti Republike Srbije kojima se stvara umjetna jezična podjela hrvatskoga autohtonog stanovništva na sjeveru Bačke, kroz izdvajanje dijalektalnoga ikavskoga govora bunjevačko-šokačkih Hrvata iz hrvatskoga jezika i formiranje umjetnoga jezika, a sve u cilju lakše asimilacije Hrvata na sjeveru Bačke.

25. srpnja 2007. godine