Odgovor Matice hrvatske Upravnom odboru Matice srpske o neugodnim događajima na sastanku redakcije Rječnika suvremenog hrvatskosrpskog (srpskohrvatskog) jezika u Zagrebu
| Odgovor Matice hrvatske Upravnom odboru Matice srpske o neugodnim događajima na sastanku redakcije Rječnika suvremenog hrvatskosrpskog (srpskohrvatskog) jezika u Zagrebu autor: |
|
Prema tiskopisu: Hrvatska revija, kulturno — književni tromjesečnik, ur. Vinko Nikolić, Godina XVII, 1967., str. 191. i 192. |
UPRAVNOM ODBORU MATICE SRPSKE — NOVI SAD
1. III. 1967.
Br. 185/67
Poštovani i dragi drugovi,
Upravnom odboru Matice hrvatske veoma je nemilo što se mora požaliti bratskoj Matici srpskoj zbog neugodnog dogadjaja na sastanku redakcije Rječnika suvremenog hrvatskosrpskog (srpskohrvatskog) jezika u Zagrebu, na dane 20. i 21. veljače 1967. Taj nas je dogadjaj toliko začudio i povrijedio, da ne nalazimo drugog načina nego da se s pouzdanjem obratimo Matici srpskoj, našem suborcu u zajedničkoj borbi srpskog i hrvatskog naroda za slobodu i prava jednih i drugih.
Evo, što se, na žalost dogodilo. Jedna od točaka dnevnog reda bilo je definitivno redigiranje predgovora Rječnika, gdje je trebalo poimenice navesti narode koji govore hrvatskosrpskim (srpskohrvatskim) jezikom. Budući da od samog prvog zasjedanja AVNOJA, u toku NOB-e, pa sve do danas, svi ustavni tekstovi socijalističke zajednice naroda Jugoslavije nepodijeljeno stoje na stanovištu, da postoji poseban crnogorski narod, članovi komisije iz Hrvatske smatrali su posve prirodnim navesti Crnogorce u nabrajanju naroda koji se služe hrvatskosrpskim (srpskohrvatskim) jezikom, ne želeći da i hrvatska i srpska Matica, izostavivši crnogorsko ime, opovrgnu ustavne odredbe i povrijede osjećaje i prava Crnogoraca.
Zbog toga nas je iznenadilo neopozivo mišljenje nekih sudionika sastanka, u prvom redu prof. M. Stevanovića i Ž. Milisavca, da Crnogorci nisu narod i da ih u predgovoru ne valja navoditi uz Hrvate i Srbe.
Naši članovi komisije nisu nikoga povrijedili niti im je to bila namjera. Naprotiv: budući da je postojanje crnogorskog naroda povijesna činjenica i postojanje Crne Gore kao zasebne nacionalne republike odredjeno Ustavom i drugim načelnim dokumentima nastalim u našem suvremenom političkom životu, naši su predstavnici u Redakciji smatrali da naprosto nemaju pravo samovoljno dokidati konstitucionalne odredbe.
Zbog toga je hrvatski dio redakcije sa čudjenjem primio izjave prof. M. Stevanovića i Ž. Milisavca.
Ali pravo preneraženje izazvao je upravo sekretar i službeni predstavnik Matice srpske, Živan Milisavac. Suprotstavljajući se mišljenju članova redakcije iz Hrvatske da osim Hrvata i Srba treba navesti Crnogorce kao narod koji govori hrvatskosrpskim (srpskohrvatskim) jezikom, Ž. Milisavac je izjavio: „Ako vi budete postavljali problem Crnogoraca kao posebnog naroda, mi ćemo tražiti da se i Dalmatincima prizna status posebnog naroda!”.
Mi, dakako, ne znamo na koga je mislio Ž. Milisavac upotrijebivši zamjenicu „mi”. Ne možemo vjerovati da je mislio na Maticu srpsku kojoj je on sekretar i, prema tome, službeni predstavnik. Ne bismo mogli pretpostaviti niti da je istupio s ovlašću ostalih članova komisije izvan SR Hrvatske. Ostaje, dakle, da Ž. Milisavac istupa u ime nekih, nama nepoznatih svojih sumišljenika.
Moguće je, doduše, zamisliti da postoje pojedinci koji žele i smišljaju etničku dezintegraciju hrvatskog naroda ili političko razbijanje teritorija SR Hrvatske. Ipak smatramo da Ž. Milisavac, premda se usred Zagreba, u Matici hrvatskoj, usudio zastupati takve koncepcije i planove nije smio zaboraviti da je sekretar Matice srpske koja ga nigdje javno, a sigurni smo ni bilo kako drugačije nije ovlastila da prijeti hrvatskom narodu rascjepom njegova nacionalnog tijela, u skladu s težnjama najmračnijih tlačitelja u monarhističkoj Jugoslaviji i s politikom tudjinskih osvajača: Venecije, Austrije, Mussolinijeva fašizma, koji su hrvatskom narodu stoljećima osporavali i otimali jezgrenu i matičnu hrvatsku zemlju Dalmatinsku Hrvatsku, ali je slomivši se na otporu hrvatskog naroda, preoteli nisu nikada.
Ž. Milisavac zauzeo je promišljeno i uvjereno ovaj svoj stav, prema vitalnim pravima hrvatskog naroda do krajnosti neprijateljski, ponovivši ga u dva vremenski odvojena navrata pred različitim svjedocima, u obliku odmazde, ponude, ponukan na to isključivo primjedbama hrvatskih članova komisije da nitko nema pravo poricati Ustavom zajamčena prava i status bilo kojeg naroda ako taj status sam narod ne promijeni svojom vlastitom voljom i odlukom.
Zbog svega izloženog Upravni odbor Matice hrvatske mora izjaviti da su takvi nazori i prijetnje Živana Milisavca hrvatskom narodu najozbiljnija pogibelj za dosad nepomućenu suradnju naših dviju Matica. Matica hrvatska smatra istinsko bratstvo, punu ravnopravnost i integritet naših naroda zaista dragocjenom tekovinom njihovih višestoljetnih borbi i stradanja, a plodnu suradnju Matica neophodno potrebnom za dobrobit i hrvatskog i srpskog naroda.
Zbog svega toga molimo Vas, poštovani i dragi drugovi, da poduzmete što budete smatrali za shodno kako bi se uklonili razlozi koji su doveli do tog nemilog incidenta.
Sa srdačnim drugarskim pozdravima,
Predsjednik: |
Glavni tajnik: | ||
Izvor
[uredi]- Arhivski fond HR HDA 1567 — MH br. 2.2.10. (Zapisnici Upravnog odbora MH 1967)