Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas/P

← O

Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas: —  P autor: Mirko Marjanović

R →

PALAC, Branka Natalija (Dragićina, Grude, 16. svibnja 1949.). Pjesnikinja. U Grudama završila pučku školu, a gimnaziju u Mostaru. Nakon položene mature stupila u novicijat Školskih sestara franjevki u Potocima (Mostar) 1967. godine i šest godina poslije položila doživotne zavjete. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala povijest i latinski jezik, a teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove, odjel za kršćanski svjetonazor. Generalna poglavarica Reda. Živi u Rimu.

Djela: Škosestre Trećeg reda sv. Franje u Hercegovini (1975.), Školske sestre franjevke Krista kralja (u koautorstvu, povijest, poslanje, život, na slovenskom i talijanskom, 1987.), Školske sestre franjevke Krista kralja (u koautorstvu, prilog proučavanju duhovne baštine, na slovenskom i talijanskom, 1993.), Vrijeme je već, Gospode (dnevnički zapisi, pjesme i pjesme u prozi, 1997.), Karijatide (pjesme, 1998.).

PALAMETA, Miroslav (Borojevići, Stolac, 1. studenoga 1949.). Književni povjesničar.

Djela: O pjesništvu Nikole Šopa (monografija, 1991.), Diljem književne baštine (studije, 1996.).

PAPIĆ, Pavao (Sarajevo, 1593. – Visoko, 1649.). Pisac. Osnove pismenosti stekao je u nekom od franjevačkih samostana Bosne Srebrene, a potom nastavlja školovanje u Italiji. Još kao student zanosio se mišlju da prevede Bibliju na narodni jezik domovine Bosne. Njegov prijevod talijanskog franjevca Bartolomeja Da Salutio La sette trombe per risvegliar il peccatore alla penitenza tek je 1991. godine za tisak priredio fra Ignacije Gavran, koji u svom uvodu ističe da je ovaj Papićev prijevod veoma važan za istraživače povijesti hrvatskog jezika i njegove standardizacije.

Djela: Sedam trublji (1619.).

PAPUŠLIĆ, Antun (Lipik, oko 1710. – Cernik, 2. studenoga 1766.). Pisac. Novicijat je završio u Velikoj, filozofiju i jedan dio teologije u Budimu, a ostali dio vjerojatno u Italiji. Pisao priručnike, traktate, spise duhovno-teološkog sadržaja.

Djela: Dužna slava sinovskoga bogoljupstva (1751.), Sacer mons Alverniae (1748.), Tres sacri sermones (propovijedi, 1754.), Tractatus in universam Aristotelis logicam iuxta inconcussa dogmata... Joannis Duns Phiosophorum Principis proposita; De Verbi Divini incarnatione (rukopisi).

PARIĆ, Mario (Sarajevo, 28. rujna 1958.). Pripovjedač. Pučku školu i srednje obrazovanje završio u Sarajevu, gdje je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu.

Djela: Dirnuti prolazi (pripovijetke, 1986.).

PAŠALIĆ, Branko (Šuica, Duvno, 30. listopada 1939 – ?.). Pripovjedač i dramski pisac. Osnovnu školu završio u Šujici, malu maturu u Livnu. U Zagrebu pohađao Drugu metalsku školu učenika u privredi i večernju gimnaziju, potom studirao fiziku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci.

Djela: Đavo u košari- U Šujici đerdek, u Županjcu dernek (priče, ?), Pobuna u INTERDIZU, Okrugli stol u OURU Starački dom, Klopocedes, Trka na Blažuju (radio komedije, ?).

PAVIĆ, Željko (Doboj, 16. srpnja 1962.). Esejist i filozof. Studij filozofije, sociologije i političkih znanosti završio na sveučilištima u Sarajevu i Mainzu. Godine 1989. magistrirao u Sarajevu te postao asistent na Filozofskom fakultetu. S temom Hegelova ideja hermeneutičke logike, doktorirao u Mainzu 2000.

Djela: Zbiljnost i stvarnost/Prilog zasnivanju izvornog pojma svijeta (1989.), Metafizika i hermeneutika (1997.).

PAVIŠIĆ-FILIPOVIĆ, Eleonora (Zagreb, 1926.). Pripovjedačica i publicistkinja. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Zagrebu, odakle, nakon II. svjetskog rata dolazi u Sarajevo, gdje, na VPŠ diplomira jezik i književnost.

Djela: Priče jednog života (priče, članci, zapisi, 1997.), Pogled s balkona (priče, 1998.), Na koncu pjesme (pjesme, 2000.).

PAVLOVIĆ, Ivica (Bugojno, 1947.). Pjesnik. U Bugojnu završio gimnaziju.

Djela: Iskra iz pepela (zajedno s M. Keserom i I. Pavlovićem, pjesme, 1995.), pjesme u panorami Petnaestorica (2000.).

PAVLOVIĆ, Luka (Račinovci kod Županje, 1932. – Sarajevo, 31. prosinca 1982.). Pjesnik, pripovjedač, književni i kazališni kritičar. Gimnaziju i Filozofski fakultet (književnost i jezik) završio u Sarajevu. Ravnatelj Drame suvremenog kazališta u Beogradu od 1964. do 1966. godine. Radio je kao urednik kulturnog priloga KUN u sarajevskom Oslobođenju. Bio je ravnatelj Festivala malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu.

Djela: Proljeće na uglu (pjesme, 1956.), Mlado ljeto (novele, 1960.), Pozorišne kritike, I-II (1966/72.), Pozorišne kritike, III (1978.), Prostori teatra (kazališne kritike, 1981.), književne kritike, radiodrame - u novinama i časopisima.

PAVLOVIĆ, Pero (Gradac, Neum, 20. ožujka 1952.). Pjesnik. Osnovnu školu završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Metkoviću, a studij medicinske biokemije u Zagrebu. Poslijediplomski studij i magisterij iz područja medicinske biokemije završio je također u Zagrebu.

Djela: Plavi svirač (pjesme, 1979.), Vedrine (pjesme, 1983.), Zemlja otajstva (pjesme, 1983.), Titraji i znakovlja (pjesme, 1987.), Blizine (pjesme, 1983.), Neum, braniti prag i ime (pjesme, 1995.), Ozarja (pjesme, 1996.), U ružarju svijeća (pjesme, 1997.), Kupka svjetlosti (pjesme, 1998.), Tisuću ljeta Trebinjske biskupije (poema u istoimenom zborniku, 1998.), Zib i sjene (pjesme, 1999.), Pir (pjesme, 2000.), Odškinuta neba ćuh (pjesme, 2000.).

PAVLOVIĆ, Ratimir (Podbrdo, Hercegovina, 1. svibnja 1948.). Pjesnik i prevoditelj. Bio suradnik za književnost u Editions Gallimard od 1974. do 1981. kritikama i raspravama surađuje u Les lettres nouvelles, Les temps modernes, Europe, Sud i dr. Listovima. Prevodi sa slavenskih jezika i jidiša. Predsjednik međunarodnog udruženja književnih prevoditelja francuskoga jezika, direktor revije Nouvel art du francais.

Djela: L’arbre dont ma vie et le ciel (1974.), la Seine des fenetres (1977.), Au bord du ruisseau planetaire (1981.).

PAVLOVIĆ, Vladimir (Trebižat, Čapljina, 29. rujna 1935. – 7. prosinca 1996.). Pjesnik, pripovjedač, putopisac, esejist, dramski pisac, publicist. U rodnom mjestu završio pučku školu, niže razrede gimnazije u Mostaru i Čapljini, Srednju poljodjelsku u Čapljini. Na VPŠ u Mostaru diplomirao 1958. godine, te potom godinama radio kao nastavnik hrvatskog jezika i književnosti, kratkotrajno u Čitluku, a više od tri desetljeća u Kuli Norinskoj, živeći u nedalekom Metkoviću.

Djela: Riječi (pjesme, 1955.), Elegija o kralju (pjesme, 1966.), Vrijeme vatre (pjesme, 1968.), Šamak u pljusku (pjesme, 1972.), Grivna (pjesme, 1977.), Zemlja zebnje (pjesme, 1981.), Korablja (pjesme, 1984.), Izabrane pjesme (1984.), Arka od Narone (izbor, 1985.), Tmica (pjesme, 1990.), Mirta (pjesme, 1990.), Stigma (pjesme, 1990.), genezaretska plavet (pjesme, 1992.), Gral (pjesme, 1994.), Kad su se koze smicale (satirična proza, 1994.).

PEHAR, Venancije (Stubica, Čapljina, 7. svibnja 1910. – Mostar, 14. veljače 1945.). Pjesnik. Osnovnu školu završio je u Trebižatu, gimnaziju na Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Filozofski fakultet u Zagrebu. Godine 1945., 14. veljače, bačen u Neretvu u Mostaru.

Djela: pjesme - u periodici.

PEJAKOVIĆ, Josip (Travnik, 5. ožujka 1948.). Kazališni, filmski i televizijski glumac i dramski pisac. Osnovnu, srednju i glazbenu naobrazbu stekao u Travniku, dramski studij završio u Sarajevu. Diplomirao 1971. Od 1969. do danas glumac Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Djela: Drugovi (radiodrama, 1966.), Oj živote (monodrama, 1974.), On meni nema Bosne (monodrama, 1975.), Fadil Stihl (monodrama, 1978.), Ljudski faktor (monodrama, 1979.), Ja sam taki čojek (monodrama, 1980.), Kuća pored puta (tv-drama, 1980.), Ko je sretan ni u hali nije gladan (monodrama, 1984.), Postupi po naređenju (monodrama, 1989.), Država (monodrama, 1994.), Čo'jek na četiri noge (monodrama, 2000.).

PEJČINOVIĆ, Petar (Vareš, 5. siječnja 1903. – ? ) . Prevoditelj i pisac udžbenika. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom, novicijat započeo 1919., filozofsko-teološki studij završio u Londonu, jugoslavensku književnost i latinski jezik studirao je po dvije godine u zagrebu i Beogradu. Nakon napuštanja svećeničkog zvanja i redovničkog poziva 1938., predavao u srednjim školama u Beogradu, Kragujevcu i Sarajevu, a od 1950. i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (docent od 1955., izvanredni profesor od 1965.). sastavio više udžbenika latinskog jezika za srednje škole, preveo s latinskog djela Bracciolinia, Cicerona, Kvintilijana i Teofrasta, te nekoliko eseja od Plutarha, a s engleskog jezika djelo Filipa Hittia. Pisao o bosanskom latinitetu, preveo s latinskog kraće ulomke iz djela: Dragišića, Lastrića, Benića, Bogdanovića, Lašvanina, Jeronima Verdskog, Jukića, Matića, Nedića, Bakule, Šunjića, Josića i Sitovića.

Djela: Initia latina (latinska vježbanica za sve razrede gimnazije, u nekoliko izdanja, od 1955. do 1980.), Vox latina (latinska čitanka za gimnaziju, 1957.), književnokritički tekstovi i studije - uz prevedena djela i u periodici.

PEJIĆ, Ilija (Pećnik, Modriča, 1956.). Pjesnik i teoretičar. Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu, gdje je diplomirao kroatistiku 1983. godine.

Djela: Izgubljeni govor (pjesme, 1994.), Književno-jezične i metodičke rasprave (1997.).

PENAVIĆ, Tomica (Mokro, Široki Brijeg, 17. siječnja 1924. – 1945?). Pjesnik. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Lištici. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nestao na Križnome putu. Osim pjesama, u listovima i čaopisima objavljivao članke i prikaze novih knjiga.

Djela: Na stazama života (pjesme, 1942.).

PERIŠIĆ, Bono (Fojnica, 26. studenog 1813. – 1887.). Pisac. Osnovnu naobrazbu stekao je u Fojnici, a filozofsko-teološku u Pečuhu. Enciklopedijski naobražen, počinje godine 1851. pisati kroniku prema rukopisu Ive Mirčetića, koja obuhvaća razdoblje od prijelaza Turaka u Europu 1373. do godine 1666. Dio ove kronike objelodanio je Drljić. Autor životopisa: Augustina Miletića, Vice Vicića, Jakova Križanića, Mije Čujića, Mate Krstičevića i Mije Zubića (rukopisi u fojničkom arhivu).

Djela: Kronika, povijest Crkve; životopisi šest pisaca (rukopisi).

PEŠORDA, Mile ( Grude, 15. kolovoza 1950.). Pjesnik, književni kritičar, esejist i prevoditelj. Studij romanistike završio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, poslijediplomski studij pohađao u Zagrebu i Parizu. Uveo je i predavao hrvatski jezik na Sveučilištu u Rennesu, glavnom gradu francuske Bretagne, u kojem je osnovao Društvo francusko-hrvatskog prijateljstva. Prve pjesme objavio 1967. u sarajevskom časopisu Lica, prvi veći ciklus u časopisu Život (1969.). Godine 1968. pokrenuo reviju Ogledalo, koju su vlasti zabranile. U sarajevskoj nakladničkoj kući Veselin Masleša utemeljio je više biblioteka i uredio nekoliko stotina knjiga domaćih i svjetskih pisaca. Bio je član uređivačkog vijeća hrvatskog izdanja Lettre internationale, jedan od pokretača Hrvatskog slova, u kojemu je bio zamjenik glavnog urednika i urednik za književnost. Prevoditelj je Marguerite Yourcenar i priređivač djela Milana Kundere (1984.).

Djela: Život vječni (pjesme, 1971.), Zipka zebnje (pjesme, 1975.), Slušam tvoj glas (pjesme, 1980.), Prelijevanja (pjesme, 1981.), Izabrane pjesme (1985.), Kuća na jezikot (izbor, na makedonskom, 1986.), Orfički fragmenti (pjesme, 1987.), Parole pour elle (na francuskom, 1992.), Sarajevo 92, fragments d’ une histoire (na francuskom, 1993.), Slušam tvoj glas (dopunjeno izdanje, 1997.), Knjiga ljubavi i gnjeva - pjesme 1967. - 1997. (1998.).

PETRIC, Svetozar (Vinjani, 23. veljače 1898. – Čapljina, 9. siječnja 1963.). Pisac. Pučku školu pohađao u Posušju, gimnaziju na Širokom Brijegu, a teologiju i filozofiju studirao u Mostaru i Lileu (Francuska). Francuski jezik i književnost studirao na L’Institut Chatolique u Parizu, gdje je i doktorirao. Više godina radio kao profesor francuskog jezika i književnosti na Franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu. Pripovijesti, studije i “prijateljska pisma” objavljivao u mnogim časopisima i listovima.

Djela: Le groupe litteraire de la Minerve francaise (1927.), Francuski katolički pisci (1938.).

PETROVIĆ, Miro (Klobuk, Ljubuški, 1. siječnja 1954.). Pjesnik, prozni pisac i novinar. Završio Pedagošku akademiju i kratko radio u školama u Fojnici, Sarajevu i Vitini. Desetak je godina živio u Sarajevu kao samostalni umjetnik i bio tajnikom časopisa Lica, a iza toga ravnateljem Narodnog sveučilišta i Gradske knjižnice u Fojnici.

Djela: Pjesme (1977.), Čestica (pjesme, 1983.), Ljetopis (pjesme, 1996.), Zemlja za cvijeće (pjesme, 1999.).

PILAR, Ivo (Zagreb, 19. lipnja 1874. – 3. studenog 1933.). Književni kritičar i publicist. Nakon završene gimnazije u Zagrebu, studira pravo u Beču, a ekonomske znanosti u Parizu. U Beču je bio tajnik dioničarskog društva željezne industrije. U Bosnu i Hercegovinu dolazi na mjesto tajnika Zemaljske banke u Sarajevu, gdje potom radi i kao sudac okružnog suda, te odvjetnik. Kao odvjetnik radio je i u Tuzli, odakle je u Zagreb preselio 1920.

Djela: Secesija (studija, 1898.), Nadbiskup Stadler i Hrvatska narodna zajednica (1910.), Svjetski rat i Hrvati. Pokus orijentacije hrvatskog naroda još prije svršetka rata (1915.), Politički zemljopis hrvatskih zemalja (studija, 1918.), Bogumilstvo kao religioznopovijesni, te kao socijalni i politički problem (1927.).

PLEJIĆ, Nada (Paloč, Uskoplje, 18. siječnja 1957.). Pjesnikinja. Osnovnu školu pohađala u Uskoplju, a srednju u Bugojnu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Djela: Prosinac pozdravlja Uskoplje (zajedno s N. Budimir i J. Kolakom, pjesme, 1996.), pjesme u panorami Petnaestorica (2000.).

POLJAK, Izidor (Bednja, Hrvatsko zagorje, 7. svibnja 1883. – Brčko, 21. kolovoza 1924.). Pjesnik. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Nakon gimnazije upisuje teologiju, ali je napušta i prelazi na pravo. Ne ostaje ni na tom studiju, odlazi u Sarajevo i nastavlja teologiju. U sarajevskoj vojnoj bolnici bio je vojni duhovnik, potom kateheta na Državnoj preparandiji u Derventi.

Djela: Pjesme (1909.), Sa Bijelog Brda (pjesme, 1924.), Pjesme (izbor, 1961.).

POPOVIĆ, Edo (Livno, 1957.). Novinar i pripovjedač. Radio je kao novinar u velikom broju hrvatskih listova.

Djela: Ponoćni boogie (priče, 1987.), San žutih zmija (priče, 2000.).

POPOVIĆ, Mirko (Slivno Ravno, selo Grad, općina Metković, 1944.). Pripovjedač i pjesnik. Osmogodišnju školu završio u rodnom mjestu, a srednju školu i prvi stupanj prava u Sarajevu. Nepunih 40 godina živi i radi u Sarajevu. Novele i pjesme objavljivao u više listova i časopisa.

Djela: Tamno sunce (pripovijetke, 2000.).

POSILOVIĆ, Pavao (Glamoč, oko 1600. – Rama, 1651.). Biskup i pisac. Školovanje je vjerojatno završio na Visovcu i u Italiji. Sastavio je dvije moralno-didaktičke knjige koje su bile dosta popularne i zbog toga više puta tiskane. Pisao jekavsko-ikavskom mješavinom štokavskog dijalekta.

Djela: Naslađenje duhovno (1639.), Cvijet ot kripostih (1647.).

PREDRAGOVIĆ, Josip (Bjelovar, 9. ožujka 1874. – Zagreb, 27. rujna 1945.). Književni povjesničar. Osnovnoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao u rodnom mjestu, filozofiju studirao u Bratislavi, teologiju u Innsbrucku. Bio profesor klasičnih i hrvatskog jezika u Travniku i dekan dječačkog sjemeništa.

Djela: Sv. Ivan berchmans (1901.), Sv. Ignacij Lojolski (1902.), Travnička spomenica na 25 godina nadbiskupskog sjemeništa i velike gimnazije (1908.), Frano Ksaverski apostol Indije i Japana (1917.), Književne studije (o Antunu Kanižliću i dr.) - u periodici.

PREMUŽIĆ, Kosta (Sarajevo, 19. rujna 1884. – Zagreb, 1947.). Dramski pisac. Osnovnoškolsku i gimnazijsku naobrazbu završio u Sarajevu, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Bio sudac u Sarajevu, odvjetnik u Zagrebu i Sarajevu.

U haremu (drama, 1908.), Mjenično pravo za Bosnu i Hercegovinu (1913.).

PREMUŽIĆ, Ljerka (Sarajevo, 23. prosinca 1910.). Pjesnikinja. Osnovnoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekla je u Sarajevu i Zagrebu. Radila je kao činovnica u Arhivu grada Zagreba, zatim u Hrvatskom radiši i očevoj odvjetničkoj pisarnici. Diplomirala književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radila i kao profesorica.

Djela: Osvitanje (pjesme, 1927.), Repetitorij jugoslavenskih književnosti (1953.), Odabrani svjetski pisci (1955.), Zagonetke za djecu predškolske dobi (1956.), Bajke iz svjetske književnosti (1965.), Igrokazi za kazalište lutaka (1956.), Narodne pripovijetke (1956.), Ptica i njeno gnijezdo (1957.), Pristup književnom djelu (1960.), Osnove gramatike i pravopisa hrvatskog ili srpskog jezika (1960.).

PRKAČIN, Ljubica Benita (Mostar, 25. svibnja 1903. – Bijelo Polje, Mostar, 12. svibnja 1981.). Pjesnikinja. Osnovnu školu, nižu gimnaziju i učiteljsku školu završila je u Mostaru. Godine 1923. stupila je u Družbu školskih sestara u Bijelom Polju i postala redovnica. Bila je učiteljica i ravnateljica osnovne škole u Bijelom Polju. Godine 1945. je uhićena i neko vrijeme provodi kao zatvorenica u KPD u Stocu. Kasnije je bila predstojnica, provincijalka i ekonomica.

Djela: Poklon duše (pjesme, 1969.), Krunica umom i srcem (razmatranja, 1971.).

PULJIĆ, Vlado (Zagreb, 18. kolovoza 1934.). Pjesnik i slikar. Pučku školu završio na Buni, nižu gimnaziju u Širokom Brijegu, maturirao u Mostaru. Školu za primijenjenu umjetnost pohađao u Sarajevu, na Akademiji za primijenjene umjetnosti (odjel zidnog slikarstva) diplomirao 1958. u Beogradu. Više godina radio kao likovni pedagog u Mostaru.

Djela: Ilinštak (pjesme, 1966.), Veliki kamen (pjesme, 1973.), Veliki čempres (pjesme, 1986.), Vinska mušica (pjesme, 1986.), Razorena kuća (pjesme, 1995.), Vodokradica (izabrane pjesme, 1997.).

PULJIZ, Luka (Runovići, Imotski, 24. listopada 1913. – 1945.). Pjesnik i novinar. Poslije završene osnovne škole napušta rodno mjesto i odlazi u Slavoniju. U Osijeku završava gimnaziju, bavi se novinarstvom u Osijeku, Vukovaru, Banjoj Luci i Sarajevu. Pjesme i prozne radove objavljuje u više listova i časopisa.

Djela: Zapis o siromasima (pjesme, 1942.), Druga zemlja (pjesme, 1944.).

PURATIĆ, Željko (Sumartin na Braču, 2. srpnja 1931. – Sarajevo, rujna 1992.). Prevoditelj i esejist. Pučku školu završio u Sumartinu. Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1951. godine. Klasičnu filologiju (latinski jezik i rimska književnost, grčki jezik i književnost) studirao u Zagrebu i Beogradu, a diplomirao u Beogradu 1955. godine. Latinski i grčki jezik predavao u sarajevskoj Prvoj klasičnoj gimnaziji i u Visokom, a potom na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Doktorirao 1970. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu s temom: Ovidije u dubrovačkoj i dalmatinskoj književnosti. Poginuo 1992. u sarajevskom naselju Dobrinja.

Djela: Iz latiniteta Hrvata u Bosni (djelomični prijevod i komentar rukopisa Enhridion Mate Krstičevića, 1974.), Đorđo Ferić (monografija, 1983.), Hrestomatija rimske književnosti u starijim i novijim hrvatskim i srpskim prijevodima i prepjevima (u rukopisu), prijevodi s latinskog i književnopovijesni osvrti na djela hrvatskih latinista - u periodici.