Bujuruldije namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka Dubrovčanima

Izvor: Wikizvor

4. siječnja 1643. (12. Ševvala 1052.)

Deli Husejn-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta, kadiji gabeoskog kadiluka: dubrovački plemići poslali su pismo s pritužbom da dotični kadija njihovim predstavnicima, koji u Gabeli prodaju sol, nanosi nepravdu. Ako je istina da je njihovim ljudima nanesena nepravda, to je nedopustivo. Neka ubuduće ne tjera dubrovačke prodavače soli previsoko cijeniti zlatnike, srebrnjake i akče, nego neka ih štiti i ne da im razloga za pritužbe.

18. ožujka 1661. (17. Redžeba 1071.)

Kose Ali-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji gabeoskog kadiluka, muteselimu Hercegovačkog sandžaka: dubrovački poklisar Nikolica Gondola podnio je arzuhal da su neki gabeoski vojnici odveli tegleće konje i stoku iz dubrovačkog sela Trnovica. Utvrdi li se da su gabeoski vojnici to učinili ljudima koji im nisu nanijeli nikakvo zlo, već su stajali mirno, stoku im treba vratiti. Dokle god stanovnici Trnovice ne nanose zlo stanovnicima Gabele, neka se ni oni u njih ne miješaju i ne zlostavljaju ih. Budu li ih gabeoski vojnici i dalje zlostavljali, neka ih privedu pravdi, stjeraju u red i neka se čuvaju nemara.

Dopisao gabeoski mula Maksud: Ovo sam osobno zaveo u registar i dao telalima oglasiti, pa nemojte da se opet onako ponašaju.

24. svibnja 1664. (28. Ševvala 1074.)

Suhrab Mehmed-paša, namjesnik Hercegovačkog sandžaka, kadiji novskog kadiluka, zapovjedniku, dizdaru, kapetanu, ostalim vojnim zapovjednicima novske tvrđave: Dubrovčani su poslali čovjeka s arzuhalom da je s dubrovačkog područja ukraden veliki broj ovaca i druge stoke, koja se sada nalazi u Glavovića, Ali-age sina Hadži-age i u još nekih drugih. Neka svi obrate pažnju na ovaj slučaj. Ako im je zbilja ukradeno toliko stoke, neka provedu dokazni postupak, donesu presudu i stoku oduzmu. Ne smiju dopustiti nezakonite postupke, već moraju ostati na putu pravednosti i zakonitosti.

13. listopada 1667. (24. Rebiulahira 1078.)

Mahmud-paša, namjesnik Hercegovačkog sandžaka, kadijama, muteselimu i vojvodama u Hercegovačkom sandžaku: dubrovački knez i vlastela imaju ferman da se nitko ne smije miješati ni ometati njihove mesare koji prolaze s ovcama, volovima, mašću (uljem), medom, žitaricama i bilo kojom drugom vrstom hrane kupljenom na području Srijema, Samandrije, Bačke i Beograda. Stoga, kad budu prolazili, neka ih nitko ne dira i ne zlostavlja. Kao što se raju čuva i štiti i dopušta joj se kupovanje živežnih namirnica, tako je i njima dopušteno.

11. svibnja 1704. (6. Muharrema 1116.)

Elči hadži Ibrahim-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta, kapetanima koji se nalaze u blizini Dubrovnika i Crne Gore, časnicima u Kruševicama, ostalim vojnim zapovjednicima tvrđava: Dubrovčani su bosanskom divanu podnijeli arzuhal da ih Osmanlije, u skladu s fermanima koji se temelje na kapitulaciji, moraju čuvati i štititi. Ipak, Crnogorci su od prošle godine počinili mnoga zlodjela u Konavlima, a sada su poharali konavosko selo Mrcine. Budući da su Dubrovčani sultanovi štićenici, neka Crnogorcima ne dopuste ugrožavati ih. Ako se Crnogorci pojave na osmanskom području u blizini Dubrovnika, neka ih uhite i privedu pravdi. Uspije li im pak nanijeti štetu u Konavlima, za imenovane kapetane i časnike ne će biti opravdanja, nego će biti odgovorni.

14. kolovoza 1714. (3. Šabana 1126.)

Arzuhal glavnog dubrovačkog dragomana Luka Lučića: budući da su Dubrovčani vjerni haračari Osmanskog Carstva, otkako su se stavili pod carsku zaštitu, smiju za potrebe svoje zemlje kupovati osmanske žitarice i stoku, i to su smjeli čak i u vrijeme Kandijskog rata, rata protiv Nijemaca i Mletaka, i u nedavnom ratu protiv crnogorskih nevjernika. Budući da su Dubrovčani odani sultanovi haračari, zaštićeni su više od drugih i sultan im je dopustio kupovati žitarice i stoku bez ikakva ometanja, a sam bosanski namjesnik dao je nedavno dubrovačkom poklisaru sukladnu bujuruldiju. Međutim, kad su stanovnici ljubinjske kasabe podnijeli arzuhal bosanskom divanu ne dopustiti trgovcima voziti živežne namirnice i stoku prema moru sve dok se iz Crne Gore ne vrati osmanska vojska, izdao je bujuruldiju drukčijeg sadržaja. Budući da Dubrovčani nisu neprijatelji Carstva nego njegovi vjerni haračari, mole da im se ne brani trgovina na području Bosne i Hercegovine.

Numan-paša Ćuprilić, namjesnik Bosanskog ejaleta, namjesniku Hercegovačkog sandžaka Ebu Bekir-paši, kadijama kadiluka u sandžacima Bosne i Hercegovine, kapetanima tvrđava, eminima skala, uglednicima, ostalim ljudima od znanja: neka oglase svima da Dubrovčani imaju pravo bez zaprjeke kupovati žitarice i stoku za svoje potrebe i neka nikome ne dopuste u tome ih sprječavati.

29. lipnja 1716. (9. Redžeba 1128.)

Uzuri hadži Jusuf-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta, sandžakbegu Hercegovačkog sandžaka (po načelu arpaluka) Selim-paši: dubrovački poklisari podnijeli su bosanskom divanu predstavku da su na ljubinjskom sudu dobili rješenje kojim je utvrđeno da su panduri iz badžhane na Carini u blizini dubrovačke granice Dubrovčanima oduzeli tegleće konje, mule, ovce i volove. Neka privede na sud one koji su im zaplijenili stoku i neka provede pravdu. Budu li se trebinjski zapovjednici i drugi suprotstavljali, neka Jusuf-paši podnese arz, oduzme im naslov age i dodijeli drugima.

19. rujna 1716. (2. Ševvala 1128.)

Selim-paša, namjesnik Hercegovačkog sandžaka, trebinjskom muhafizu Osman-begu: ljubinjski sud izdao je rješenje da Dubrovčanima treba vratiti šest mula, sedam teglećih konja i veći broj ovaca i volova koje su im uzeli Mišura Balordić, Periša sin Save, Duka i drugi panduri u meterizu Hurmač u nahiji Trebinje, u blizini dubrovačke granice. Dubrovački poklisari sada traže odgovarajuću bujuruldiju. Neka počiniteljima oduzmu stoku i vrate ju Dubrovčanima ili neka im počinitelji nadoknade nanesenu štetu. Ako ne nadoknade, neka ih uhite i ne puštaju.

13. ožujka 1719. (22. Rebiulahira 1131.)

Arzuhal Husejna iz Bara: išao je brodom iz Arnautluka u tvrđavu Bar kada se podigao nepogodan vjetar. Prošao je pored sedam, osam neprijateljskih tvrđava i stigao pred tvrđavu Dubrovnik. Međutim, tamošnji plemići nisu mu dopustili uploviti, a iz tvrđave su izišli naoružani nevjernici i u tome ga spriječili. Tada je otplovio pod tvrđavu Ston, gdje su ga opljačkali nevjernici iz dubrovačke tvrđave. O tome ima potvrdu u očevidu koji mu je izdao emin dubrovačke skale, pa moli da ljubinjski kadija provede pravdu. Defterdar Osman-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta, trebinjskom muhafizu Osman-begu, ljubinjskom kadiji: budući da su Dubrovčani opljačkali Husejna iz Bara, neka pozovu sposobnog dubrovačkog predstavnika i provedu sudsku istragu. Kada zakonitim putem utvrde imovinu i stvari koje Husejn spominje u svojem arzuhalu, neka mu ih vrate. Ako mu Dubrovčani ne budu htjeli vratiti, neka o tome izvijeste bosanski divan.

25. travnja 1731. (17. Ševvala 1143.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Iva Marina Gozze: prije trideset dana, Trebinjac Salih Budalica oteo je dubrovačkom podaniku Vicku Lončariću iz sela Plat 19 koza. Osim toga, stalno dolazi pijan i nepodnošljivo zlostavlja ljude. Topal Osman-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji i kapetanu Trebinja: ako je istina da je Salih takav zlostavljač i da je nezakonito uzeo koze, neka ih vrati. Neka mu narede ne postupati suprotno dubrovačkoj kapitulaciji.

26. travnja 1731. (18. Ševvala 1143.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Iva Marina Gozze: u trebinjskom kadiluku blizu Dubrovnika, na putu kroz Uskopje, nedavno su otvorene dvije krčme. Tko u njih uđe, iziđe pijan, pobudali, dođe na dubrovačku skalu, psuje i svađa se. Budući da se takva zlostavljanja više ne mogu podnijeti, Dubrovčani traže da krčme budu zatvorene i zabranjene. Topal Osman-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji i kapetanu Trebinja: neka zatvore krčme i nikome ne dopuste postupati loše i suprotno starom običaju.

2. lipnja 1733. (19. Zilhidždže 1145.)

Arzuhal dubrovačkog dragomana Miha: na putu kroz Uskopje u ljubinjskom kadiluku u blizini Dubrovnika nedavno su otvorene dvije krčme. Ljudi se ondje napiju, izgube pamet, siđu na dubrovačku skalu, psuju i vrijeđaju. Osman-paša već je bujuruldijom naredio da ih moraju zatvoriti, no one su opet otvorene. Muhsin-zade Abdullah-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, trebinjskom kapetanu Ibrahim-paši, ljubinjskom kadiji: neka se krčme zatvore i neka se nitko ne usudi postupati suprotno kapitulaciji i starim običajima.

23. travnja 1743. (28. Safera 1156.)

Đumrukči Jegen Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, trebinjskom muhafizu Ibrahim-paši, kadiji ljubinjskog kadiluka: stanovnik sela ljubinjskog kadiluka Nikola obavijestio je bosanski divan izvještajem ljubinjskog kadije da je njegov sin prije dva mjeseca po starom običaju odveo ovce na pašnjak u dubrovačko selo Kobaš, gdje su ga zgrabili dubrovački podanici iz Banića i odveli u Slano. Tamošnji knez silno se na njega razljutio, jer je došao a nije poštivao propise kontumacije, pa ga je dao vezati za drvo i naredio ljudima u njega pucati (?). Tako je jedan sultanov podanik javno mučenički ubijen. Neka zajedno s Mehmed-pašinim poslanikom, donositeljem ove bujuruldije, po zakonu istraže slučaj. Neka se pobrinu da dubrovački knez i plemići dovedu ubojice na granicu, gdje će ih suočiti s nasljednicima ubijenog. Neka zajedno s dubrovačkim plemićima odrede kaznu i cijenu prolivene krvi prema zakonima Šerijata, ali i uvažavajući dogovor između Dubrovčana i Porte da oni sude svome podaniku za zločin koji je počinio na dubrovačkom području. Ne budu li ubojice bez odlaganja osuđeni, neka o tome smjesta obavijeste bosanski divan.

7. travnja 1746. (15. Rebiulevvela 1159.)

Arzuhal vojnika tvrđava Trebinje, Krstac i Ključ: prihodi od carine na dubrovačkoj skali i klančarine (badža) na Ledenicama i na prilazima stonskoj slanici dodijeljeni su im za plaće, a sada im se to pravo ugrožava. Mole bujuruldiju naslovljenu na bosanskog deftedara da iz zapisa u svome uredu prepiše i objelodani na koje prihode imaju pravo. Bostandži Sulejman-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta: neka bosanski deftedar pogleda i izvijesti. Predstavka bosanskog deftedara: vojnicima tvrđava Trebinje i Ključ dodijeljeni su prihodi s dubrovačke skale, stonske slanice, te klančarine na prolazima Ledenice, Mrcine, Kuna, Duba, Jasenica, Vrgoska, Glavska, Golubov Kamen, Dubac, Trnova, Čepikuće, Topolo, Smokovljani, Osojnik, Gromača, Stupa i ostalim. Bostandži Sulejman-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta (14. travnja 1746./22. Rebiulevvela 1159.): vojnici imaju pravo na spomenute prihode i u to se nitko ne smije miješati.

22. svibnja 1747. (12. Džumadedula 1160.)

Sudski izvještaj Sulejmana, kadije Novske Bakije (19. travnja 1747./8. Rebiulahira 1160.): dubrovački podanici, razbojnici Vuko Hromčević iz Vodovađe, Huzić iz Gunjine i Koprivica iz Pločica došli su prije sedam mjeseci i kao gosti ušli u kuću Mustafe Kurtinog u selu Prijevoru, u nahiji Dračevica kadiluka Novska Bakija. Noću su ga okrutno ubili i zapalili mu kuću. Sudu je javljeno da imaju Mustafino ćebe i šalvare, te ovaj kadija smatra da je potrebno i najvažnije pokrenuti istragu. Hekim-oglu Ali-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji Novske Bakije: neka zajedno s Ali-pašinim poslanikom, donositeljem ove bujuruldije, pokrene istragu u spomenutom selu i neka one koji su dužni pronaći ubojice potakne pronaći ih. Neka zatim provede pravdu, a ako to tamo ne bude moguće, neka poslanik dovede krivce na bosanski divan.

28. svibnja 1752. (14. Redžeba 1165.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Nika Gozze: prije mjesec dana, mletački podanici Krivošijani uhitili su dvije djevojke iz dubrovačkog sela Vitaljine i odveli ih u ropstvo, o čemu je Ahmed-paša već ranije obaviješten, te je u vezi njihova oslobađanja pisao mletačkom Generalnom providuru. Sada je podnositelj ovog arzuhala primio pismo kojim ga dubrovački plemići obavještavaju da su Mlečani djevojke prodali Redžepu Ruševiću i Omeru Muhareviću u nikšićkoj kapetaniji. Dubrovčani mole Ahmed-pašu natjerati nikšićkog kapetana Hamzu djevojke osloboditi i predati. Ahmed-paša Ćuprilić, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji kadiluka Onogošt, kapetanu kapetanije Onogošt Hamza-agi: ako se po zakonu utvrdi da su rečene djevojke dubrovačke podanice, neka za njihovo oslobađanje plate koliko treba i prodaju ih Dubrovčanima. Neka potom bosanskom divanu pošalju sudsko rješenje i izvještaj o zatraženom postupku.

29. svibnja 1752. (15. Redžeba 1165.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Nika Gozze: dubrovački podanici uhitili su na Mljetu osmoricu hajduka koji su brodom išli u hajdučiju, i doveli su ih u Dubrovnik. Kad su ih upitali tko su, oni su odgovorili da su mletački podanici. Međutim, istraga je pokazala da je jedan od njih Vujadin, sin kneza Tomaša iz sela Osornika, u nahiji Spuž, a drugi Simo, sin prote Jova iz Nikšića. Dubrovčani su ih zatvorili, a onda su došli trebinjski age i rekli da je Vujadin njihov krvnik i da ga žele odvesti, na što su im Dubrovčani odgovorili da ga ne će pustiti iz zatvora i da će s Vujadinom i Simom učiniti ono što im naredi Ahmed-paša. Ahmed-paša Ćuprilić, namjesnim Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadijama kadiluka Ljubinje i Novska Bakija, kapetanima Nikšića i Trebinja: neka Vujadina i Sima izvedu pred sud. Utvrdi li se zakonom da su hajduci, neka ih zatvore u tamnicu u trebinjskoj tvrđavi i o tome izvijeste bosanski divan.

6. listopada 1752. (27. Zilkade 1165.)

Arzuhal dubrovačke vlastele: Trebinjci su u dubrovačkoj luci ostavili jedan brod, ali su prije toga iz njega iskrcali žitarice koje su kupili od osmanskih podanika u Alžiru, Tunisu i Tripoliju. Budući da će brod uskoro propasti i zakrčiti luku, mole bujuruldiju da ga emini dubrovačke skale daju vezati u luci u Gružu. Ahmed-paša Ćuprilić, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, eminu dubrovačke skale: neka postupi u skladu s navedenim sadržajem arzuhala. Neka se pobrine da brod bude vezan u gruškoj luci kako dubrovačka ne bi trpjela štetu.

27. travnja 1753. (23. Džumadelahire 1166.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Nika Bone: kada su dvojica zimija iz Trebinja gonili teglećeg konja eminu dubrovačke skale, naišli su na nekolicinu dubrovačkih podanica i podanika koji su se vraćali svojim kućama. Ta su dvojica htjela s nemoralnim primislima nasrnuti na žene a muškarce su bestidno napali. Muškarci su izvukli žene iz njihovih ruku, a i sebe su zaštitili od njihove zloće i nasilja. Stanovnici susjednog Trebinja, muslimani i zimije, dolaze u dubrovačka sela, nasilnički se ponašaju prema dubrovačkim podanicima, a napadaju i one koje sretnu putem. Dubrovčani mole bujuruldiju naslovljenu na trebinjskog kapetana Sulejman-bega zaustaviti nasilje. Hadži Mehmed-paša Kukavica Fočak, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, zamjeniku trebinjskog kapetana, ostalim zapovjednicima i časnicima: ako su iznesene tvrdnje o nasilju istinite, neka ih smjesta spriječe i nikome ne dopuste postupke suprotne dobrosusjedskim odnosima i dubrovačkoj kapitulaciji. Bude li neposlušnih, neka o njima izvijeste bosanski divan kako bi bili osuđeni.

6. svibnja 1754. (13. Redžeba 1167.)

Hadži Mehmed-paša Kukavica Fočak, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, mirimiranu Sulejman-paši, kadiji ljubinjskog kadiluka, trebinjskom kapetanu i zapovjednicima: nedavno je ljubinjski kadija sastavio izvještaj o nekolicini dubrovačkih nevaljalaca koji su štapovima ubili Đura Mitrovog iz sela Golubinci u nahiji Popovo. Taj izvještaj sa sudskim rješenjem dao je nasljednicima ubijenog, a sada je napisana bujuruldija koju nosi Mehmed-pašin poslanik. Neka provedu istragu, pronađu počinitelje, uhite ih, dobro ih čuvaju i dovedu na sud zajedno s nasljednicima ubijenoga kako bi istina bila utvrđena a oni kažnjeni. Neka se dobro čuvaju nezakonitih postupaka.

16. srpnja 1754. (25. Ramazana 1167.)

Sudsko rješenje kadije Pljevalja Mehmeda i kadije Užica Alija (15. srpnja 1754./24. Ramazana 1167.): nakon dugotrajnog dubrovačko-mletačkog sukoba, dubrovački pregovarač Mato Sorgo i mletački pregovarač Giuseppe Zanoni postigli su sporazum da Mlečani više ne će naplaćivati tranzit dubrovačkim pomorcima u Jadranu, a Dubrovčani će zauzvrat, kada ga budu išči pozdraviti za njegovu posljednju plovidbu, kapetanu Zaljeva darivati srebrni poslužavnik vrijedan 20 mletačkih zlatnih cekina. Mlečani više ne će zlostavljati dubrovačke pomorce i podanike. Sporazum je postignut posredstvom Hadži-Mehmed paše. Hadži Mehmed-paša Kukavica Fočak, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka: neka bude kako je po zakonu presuđeno.

16. travnja 1758. (7.Šabana 1171.)

Hadži Mehmed-paša Kukavica Fočak, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji ljubinjskog kadiluka, ugledniku Hasan-begu, kapetanima, zapovjednicima i časnicima tvrđava: dubrovački knez i vlastela obavijestili su Mehmed-pašu pismom da neki sarajevski i mostarski trgovci, kad kopnom i morem dolaze na dubrovačku skalu, ne poštivaju od davnina uobičajene kontumacijske propise i nasilni su u svojoj neuljudnosti. Neka imenovani, koji su dubrovački susjedi, Dubrovčanima pruže pomoć i zaštitu i bez milosti odmah uhite i zatvore svakog Sarajliju, Mostarca i drugoga koji ih ubuduće bude zlostavljao. O takvima neka žurno i isrcpno obavijeste bosanski divan.

10. rujna 1758. (7. Muharrema 1172.)

Arzuhal Mehmeda: Mehmed, koji je stanovnik sela Kotezi u ljubinjskom kadiluku, s trgovcem Bajramom je poslom išao na dubrovačku skalu. Prenoćili su u kući Ivana Čola u dubrovačkom selu Čepikuće. Ničim izazvani, Čolo i još nekoliko osoba napali su Bajrama batinama, ubili ga, uzeli mu što je imao i sakrili mu tijelo. Mole bujuruldiju koju će poslanik donijeti kadijama Ljubinja i Stoca, te kapetanima Trebinja i Stoca da rečene dovedu na suočenje na lice mjesta i da provedu pravdu. Hadži Mehmed-paša Kukavica Fočak, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadijama ljubinjskog i stolačkog kadiluka, kapetanima stolačke i trebinjske tvrđave, eminu na dubrovačkoj skali: neka uz pomoć poslanika, donositelja ove bujuruldije, i uz pomoć dubrovačke vlastele dovedu spomenute na suočavanje s podnositeljem arzuhala, neka provedu pravdu i pošalju izvještaj o tom postupku.

31. kolovoza 1761. (31. Muharrema 1175.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Baltazara Gozze: Trebinjci sinovi amaldara Mehmeda Galijotovića i Mustafe-bega Zupca, nemaju mira, uporno siju zlo, a okomili su se na dubrovačke podanike i njihovu imovinu. Zaskaču ih, napadaju, ponekad i nožem, otimaju im stvari, robu i novac, a kadšto im skinu odjeću i oduzmu oružje. Ta nasilja, koja se iz dana u dan događaju, oni više ne mogu podnijeti. Muhsin-zade Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, zastupniku kadije Trebinja, trebinjskom kapetanu, vojnim zapovjednicima, časnicima: budući da osmanske štićenike Dubrovčane napadaju iz trebinjske tvrđave, ako su prekršili zakon, neka ih uhite i kazne zakonskom kaznom, u skladu sa sadržajem arzuhala spomenutog poslanika. Neka im po zakonu, uz pomoć časnika i Mehmed-pašina poslanika, narede ubuduće ne zlostavljati dubrovačke podanike. Ako i nakon toga budu neposlušni i dođu pritužbe, neka ih zajedno s njihovim očevima privedu na bosanski divan, gdje će biti osuđeni.

15. srpnja 1764. (15. Muharrema 1178.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Nikole Sarace: neki stanovnici sela u kadilucima Stoca, Ljubinja i Novske Bakije kradu stoku iz dubrovačkih sela i pašnjaka; stanovnici sela Dračevica u kadiluku Novske Bakije i Sava Tušup iz Mokrina ukrali su dubrovačkim podanicima iz sela Bani 15 koza i 2 magarca; Petar Pule koji stanuje na granici s dubrovačkim selom Postranjem ukrao je dubrovačkom podaniku Ivanu Šutalu 2 krave; Ali-baša Durakov iz palanke Slano i Osman-baša Mehmedov i Đuro Brkan iz trebinjskih sela ukrali su stanovnicima Petrova Sela 40 ovaca; Miloš iz jednog ljubuškog sela ukrao je Nikoli Daničiću iz sela Ošlje 2 kastrata i mulu. Maldovan Ali-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadijama kadiluka Stolac, Ljubinje i Novska Bakija, kapetanima, zapovjednicima, časnicima, uglednicima, ljudima od znanja: ako je, kako piše u arzuhalu spomenutog poslanika, stoka doista nepravedno i nezakonito oduzeta, neka je oduzmu i vrate vlasnicima. Budući da su Dubrovčani od davnina osmanski štićenici, nitko ih ne smije ovako zlostavljati. Bude li neposlušnih, neka o njima isrcpno izvijeste bosanski divan.

5. listopada 1765. (19. Rebiulahira 1179.)

Sudski izvještaj ljubinjskog kadije Jusufa: hadži-Ahmed sin hadži-Omera, vojnik trebinjske tvrđave koja se nalazi u blizini ljubinjskog kadiluka, došao je na sud i rekao da ima čiftluk u selu Dračevica, koja se nalazi tik uz dubrovačku granicu, te ju stoga, kad ide onamo, mora prelaziti. Kad je jednom tako mirno išao, na putu u blizini dubrovačkog sela Bani zaskočili su ga Banjani Miho Andrijin i još petnaestorica, napali ga, ubili mu konja hicem iz puške, a njega pogodili u džube u bijele čohe, koje je u trenutku davanja ovog iskaza imao na sebi. Zatražio je istragu protiv onih koji takvim razbojnicima daju slobodu, štite ih, brane i kriju. Kapudan Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji ljubinjskog kadiluka, kapetanu i ugledniku Trebinja: neka na mjesto događaja dovedu hadži-Ahmedova protivnika. Neka u skladu sa zakonom i uz pomoć poslanika požure istragu o opisanome nasilju i provedu pravdu. Budu li se i nadalje takvi upuštali u ovakve zločine, neka ih neodložno primjereno kazne, neka o postupku protiv njih izvijeste bosanski divan i pošalju izvadak iz kadijina registra.

12. studenog 1766. (9. Džumadelahire 1180.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara: prije tri i pol mjeseca, Trebinjci Mustafa Rikalović, Mehmed Oglanović i Rom Omer Merđanović hicem su iz puške na dubrovačkom području ubili jednog mladog dubrovačkog podanika. Nakon toga, bosanski namjesnik imenovao je poslanika koji je uhitio i zatvorio Mustafu i Mehmeda. Rom Merđanović je pobjegao te Dubrovčani mole da ga, ako se pojavi na području ljubinjskog kadiluka ili na dubrovačkim granicama, trebinjski kapetan i zapovjednik uhite i pošalju na bosanski divan. Ahmed-paša Ćuprilić, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji ljubinjskog kadiluka, kapetanu, zapovjednicima, časnicima trebinjske tvrđave: čim se Rom Omer pojavi u ljubinjskom kadiluku, neka ga smjesta uhite, zatvore i obavijeste bosanski divan.

25. lipnja 1768. (9. Safera 1182.)

Sudsko rješenje ljubinjskog kadije Jusufa (15. ožujka 1768./24. Ševvala 1181.): ljubinjski kadija Jusuf došao je na dubrovačku skalu i pokrenuo sudski proces zbog ubojstva Trebinjca Ali-bega Bračkovića, sina Hasan-kethude. Sudu su pristupili, osobno ili preko opunomoćenika, nasljednici ubijenoga, te dubrovački plemić Saro Bona. Tužitelji su izjavili da su Ali-bega na dubrovačkom području u blizini granice ubili i opljačkali dubrovački podanici Marko Antunov i Kristo. Tada su od dubrovačkog plemića primili 36 000 akči protuvrijednosti za pokradene Ali-begove stvari i novac i složili se da je spor time okončan. Silahdar Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka: treba postupati u skladu sa sudskim rješenjem.

25. lipnja 1768.(9. Safera 1182.)

Sudsko rješenje ljubinjskog kadije Jusufa (30. svibnja 1768./13l. Muharrema 1182.): na temelju bujuruldije Silahdar Mehmed-paše, koju je donio njegov poslanik Mustafa-beg, sin Ibrahim-paše, kadija je u nazočnosti tog poslanika, Hasan-bega iz Trebinja, dubrovačkog emina i nekolicine muslimana uspostavio sud na dubrovačkoj skali. Pristupio je Mustafa-beg, sin Ahmed-bega, iz ljubinjske kasabe kao predstavnik Jovane, kćeri Mihajla iz nahije Boban u ljubinjskom kadiluku, a osobno su pristupili Jovan iz Mostara, sin spomenutog Mihajla, te dubrovački plemići Frano i Saro. Suočili su se. Tužitelji su izjavili da je Jovanin brat Spasoje putovao trgovačkim poslom i došao u kuću Luka Margaretića u dubrovačkom selu Gromači, gdje ga je Luko na pravdi Boga ubio i spalio mu tijelo. Plemići su odvratili da je to lažna optužba i u potpunosti ju odbacili. Zatim je od tužitelja zatražen valjan dokaz za tužbu, ali oni ga nisu mogli podnijeti. Zato je njihova tužba odbačena i više ju nemaju pravo podnositi. Silahdar Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka: treba postupati u skladu sa sudskim rješenjem.

25. lipnja 1768. (9. Safera 1182.)

Sudsko rješenje ljubinjskog kadije Jusufa (30. svibnja 1768./13. Muharrema 1182.): u skladu s fermanom, ljubinjski kadija Jusuf zadužen je provesti istragu prema optužbi da su dubrovački podanici na nekoliko mjesta pomicali granične oznake i time okrnjili posjed Osmanskog Carstva. Kadija je došao na dubrovačku skalu zajedno s poslanikom bosanskog namjesnika i Hasan-begom iz Trebinja, a pridružio mu se i emin rečene skale. Pred njima su se suočili dubrovački plemići Frano i Saro s jedne strane, te s druge strane Trebinjci alemdar Salih sin Erkoča, Ali-aga sin Duran-kethude i alemdar Derviš sin Mehmeda, koji su dubrovačke podanike optužili da su pomicali granične oznake. Dubrovački plemići izjavili su da takvo nešto nije moguće, te da je točan položaj osmansko-dubrovačke granice upisan u defterima carske defterhane. Istraga je pokazala da su plemići govorili istinu. Silahdar Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka: neka bude u skladu sa sudskim rješenjem.

26. veljače 1775.(25. Zilhidždže 1188.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Jerka Bone: Mostarac Mehmed-baša, sin Hazurija, došao je u Dubrovnik, nemi mira, već stalno izaziva svađe i nemire, pa Dubrovčani traže bujuruldiju zabraniti mu dolazak u Dubrovnik. Dagistanli Ali-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji ljubinjskog kadiluka, kapetanu trebinjske tvrđave, eminima dubrovačke skale: neka rečenome Mostarcu Mehmed-baši ne dopuste ići u Dubrovnik, bilo iz trgovačkih ili iz drugih razloga. Čim se pojavi, neka ga uhite, zatvore u trebinjsku tvrđavu, provedu istragu i po potrebi kazne.

15. lipnja 1775. (15. Rebiulahira 1189.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Klimenta Menze: s obzirom na činjenicu da su svi biskupi i svećenici koji služe u Popovu i još nekim mjestima iz Dubrovnika, Dubrovčani mole da ih nitko ne ugrožava i ne ometa prilikom vršenja obreda. Ajvaz-zade hadži Halil-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji ljubinjskog kadiluka, časnicima: neka ne dopuste da ih itko ometa i protivi im se dok vrše svoje isprazne obrede.

15. lipnja 1775. (15. Rebiulahira 1189.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Klimenta Menze: Trebinjci Osman Kenanov, Jovo i Mihajlo nedavno su Ivanu Vekiću iz dubrovačkih Konavala ukrali teglećeg konja, zbog čega su Dubrovčani uložili tužbu i dobili zakoniti sudski izvještaj. Sada mole namjesnika da ga izvoli pregledati i narediti lopovima vratiti konja. Ajvaz-zade hadži Halil-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji ljubinjskog kadiluka, kapetanu trebinjske tvrđave: neka uz pomoć namjesnikova poslanika istraže slučaj i nakon zaključenog dokaznog postupka vrate konja. Neka poslanik privede lopova na bosanski divan kako bi bio osuđen.

2. srpnja 1775. (3. Džumadedula 1189.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Klimenta Menze: pokraj puta u dubrovačkoj nahiji Župi ima jedna crkvica u koju su ušli Bešir Timurov, Osman Akbabin i Hasan Brkov iz Korjenića, razorili ju a slike u njoj isjekli noževima i jataganima. Dubrovčani mole namjesnika takve naopake postupke proglasiti nedopustivima te narediti da se počinitelji pronađu i kazne. Ajvaz-zade hadži Halil-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadijama kadiluka Novska Bakija i Ljubinje, eminima na dubrovačkoj skali: neka uz pomoć poslanika utvrde štetu, privedu počinitelje, primjereno ih kazne i podnesu sudski izvještaj o tom postupku. Sudski izvještaj kadije (1. kolovoza 1775./3. Džumadelahire 1189.): osobe čija su imena navedena u arzuhalu privedene su uz pomoć poslanika na sud. Nakon ispitivanja otišli su u crkvu, gdje su počinitelji odrješito odrekli da su ju razorili. Pošto su, na zahtjev dubrovačkog dragomana, na to prisegnuli, zabranjeno im je ubuduće upadati u crkvu i uništavati slike.

9. rujna 1775. (13. Redžeba 1189.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Klimenta Menze: dubrovački plemić Luko Sorgo obolio je od želučanog katara te se sprema otići na liječenje u Kiseljak u fojničkoj nahiji. Moli bujuruldiju da ga, zajedno s njegovom pratnjom, imovinom i stvarima, nitko ne ugrožava na putu. Ajvaz-zade hadži Halil-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadijama i časnicima u kadilucima na putu od dubrovačke skale do spomenutog mjesta, kapetanima i ostalim časnicima tvrđava: neka pripaze tom plemiću naći konak na sigurnim mjestima i dodijeliti mu pouzdane vodiče. Neka ga u sigurnosti prate od jednog do drugog od njih. Neka njega, njegovu pratnju, imovinu i stvari zaštite od zlostavljanja.

24. travnja 1776. (5. Rebiulevvela 1190.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Baltazara Nikole Gozze: Mostarac Mehmed-baša, sin Hazurija, došao je trgovati u Dubrovnik, a stalno izaziva svađe, nasilan je prema ženama, uzrok je zlu i s njim nikako nema mira. Dubrovčani mole da Mehmed-baša više ne dolazi u Dubrovnik. Silahdar Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji ljubinjskog kadiluka, trebinjskom kapetanu, eminima dubrovačke skale: neka ubuduće dobro paze i rečenom Mehmed-baši ne dopuste dolaziti. Ne posluša li, neka ga uhite i privedu na bosanski divan.

1. lipnja 1777. (24. Rebiulahira 1191.)

Arzuhal dubrovačkog trgovca Mata Fabrija: već nekoliko godina ima potvrdu da su mu Trebinjci Mehmed Behramov i SAlih Arnautov dužni. Dug mu nisu htjeli platiti navrijeme i time su mu nanijeli veliku nepravdu. Zato moli da dotični budu privedeni pravdi. Silahdar Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, trebinjskom muhafizu Sulejman-paši, kadiji ljubinjskog kadiluka: neka uz pomoć poslanika privedu protustranke podnositelja arzuhala i neka ih natjeraju isplatiti mu iznos koji je po zakonu utvrđen na temelju spomenute potvrde.

1. lipnja 1777. (24. Rebiulahira 1191.)

Arzuhal dubrovačke podanice Vide: kad je išla u selo Kruševicu u kadiluku Onogošt blizu Dubrovnika, stanovnik tog sela, nasilnik napao ju je s nasilnim i bestidnim namjerama, udario, ranio, i nanio joj veliku nepravdu. Vida moli bujuruldiju naslovljenu na trebinjskog muhafiza Sulejman-pašu i na Džafer-pašu da zajedno s namjesnikovim poslanikom počinitelja uhite, osude i kazne. Silahdar Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, muhafizima Trebinja i Onogošta, zastupniku kadije Novske Bakije: neka spomenutog nasilnika uz pomoć poslanika privedu na sud, saslušaju ga i primjereno kazne.

25. svibnja 1778. (27. Rebiulahira 1192.)

Arzuhal dubrovačkog podanika Vlaha: ostavivši u jednoj krčmi grožđe koje je pobrao na svojoj zemlji u selu Mrcinama, otišao je zajedno s Mrcinjaninom Stjepanom Damovićem čuvati... Te noći su Nikola Marić iz Zubaca, Ilija, Tripko i Jovan Korčići iz Konjske i Marko, Simo i Kristo Sikir i Simo Podribaba iz sela Bogoje s još osmoricom lopova provalili u dvije krčme u Mrcinama i iz jedne ukrali 10 komada suhog mesa, 30 oka suhih smokava, 200 oka vina, 20 oka rakije, 22 oke maslinovog ulja, jednu vagu i pojas za pušku, a iz druge krčme suhe hrane za 200 groša i time su učinili veliku nepravdu. Moli da uhite počinitelje i provedu pravdu. Dagistanli Ali-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji kadiluka Novska Bakija, trebinjskom zapovjedniku Sabit Mehmed-begu: neka počinitelje uhite, oduzmu im sve stvari za koje zakonitim putem utvrde da su ih ukrali i neka pošalju izvještaj o tom postupku.

1. srpnja 1781. (9. Redžeba 1195.)

Arzuhal dubrovačkog dragomana Miha: Vasil i Damjan iz sela Zupci unajmili su od dubrovačkog podanika Nikole Lazovog jednog teglećeg konja, a na odlasku ih je presreo Trebinjac Hasan sin Zupca i konja im ugrabio. Rečeni dubrovački podanik Nikola tražio je da mu Hasan vrati konja, ali on je odugovlačio. Moli da se Hasanu zapovjedi vratiti konja. Defterdar-zade Abdullah-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadijama kadiluka Ljubinje i Novska Bakija: neka Hasanu, sinu Zupca, uzmu konja i predaju ga Nikoli.

7. srpnja 1789. (13. Ševvala 1203.)

Arzuhal dubrovačkog poklisara Vlaha Bone: sultanov ferman dopušta dubrovačkim svećenicima u kućama osmanskih podanika katoličke vjeroispovijesti u nahiji Popovo, propovijedati, čitati Evanđelje i obavljati druge obrede po katoličkim običajima i pritom ih nitko ne smije ometati. Unatoč tome, džizjedar koji je u kućama tih podanika u selu Trebimlja, u stolačkom kadiluku, našao dubrovačkog svećenika don Ivana Kristića, silom mu je naplatio džizju i zlostavljao ga iz dana u dan. Dubrovčani mole bujuruldiju da nitko ne zlostavlja dubrovačke svećenike, a da spomenutog džizjedara kazne i "povuku za uho". Arslan Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji stolačkog kadiluka: neka po zakonu istraže slučaj i ako se pokaže istinitim, neka džizjedara kazne. Neka poduzmu mjere predostrožnosti da se takve stvari više ne bi događale.

15. veljače 1807. (7. Zilhidždže 1221.)

Husrev Mehmed-paša, namjesnik Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, kadiji Sarajeva: u dubrovačkoj kapitulaciji piše da dubrovački trgovci, kada su platili carinu na robu kupljenu na osmanskom tlu, ne moraju plaćati reft i masdariju i da na području Rumelije nisu dužni ništa davati, uključujući i novouvedene namete. Međutim, u Sarajevo su stigli židovski trgovci, a tamošnji Židovi, koji žele omesti poslovanje dubrovačkih trgovaca, počeli su ih zlostavljati traženjem novca za nove namete. Dubrovački su poklisari zbog te teškoće podnijeli arzuhal Porti, te im je izdan ferman da takva vrsta zlostavljanja mora prestati. Dubrovčani sada traže sukladnu bujuruldiju. Neka ne dopusti Židovima da se diraju u dubrovačke trgovce.

Literatura[uredi]

  • 1. Miović, V: Dubrovačka Republika u spisima namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovačkog sandžaka, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, 2008.