Zapisnik sa 17. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

< Zapisnik sa 16. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika Zapisnik sa 17. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
autor: Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika
Zapisnik s 18. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika >

Postupci pri izgradnji stručnoga nazivlja. Dana 31. svibnja 2007.


ZAPISNIK SA 17. SJEDNICE
VIJEĆA ZA NORMU HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA


Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske sastalo se 31. svibnja 2007. na svojoj sedamnaestoj sjednici. Dnevni red je bio:

1. Postupci pri izgradnji stručnoga nazivlja

2. Prilozi članova Vijeća

3. Razno

Primjedaba na zapisnik s prošle, 16. sjednice Vijeća nije bilo.

Uz prvu točku dnevnoga reda ove, 17. sjednice obratio se predsjednik Vijeću ovom riječi: "Izgrađujući stručno nazivlje za područja koja se upravo razvijaju, posežemo na dvije strane. Posuđujemo, dakako, nazive iz jezika u kojima je takvo nazivlje već izgrađeno, onako kako nam se nudi u njima. To je obično onaj jezik na kojem se novo područje razvija. Naši stručnjaci, dakako, vladaju tim nazivljem. No ako ostanemo samo na tome, izgrađujemo nazivlje i prejeftino i preplitko. Prejeftino jer se takvo nazivlje ne uzglobljuje u izražajne mogućnosti našega vlastitoga jezika, pa tako ne doseže razinu koja je zadana njime. Ako se previše umnoži, nagriza i razgrađuje jezik iznutra. Preplitko jer takvo nazivlje sadržajem ostaje površno. Nazivi preuzeti tek mehanički ne potiču na razmišljanje o tome što upravo znače i u kojim ih dimenzijama valja razumijevati.

Stoga pri izgradnji stručnoga nazivlja treba posezati i za izražajnim mogućnostima vlastita jezika. Kad treba nova riječ, gleda se ima li koja zaboravljena koja tu može poslužiti. Tako se na primjer kad je trebalo naći naziv za semantičku jezgru rečenice ponudio rijek. Ta riječ potječe iz pučke novoštokavštine (štono rijek „kako se ono govori), a kao gramatički naziv za „izreka“, „rečenica“ uvodio ju je Šulek, ali neuspješno. Danas jedva da je ikomu poznata.

Može se u istu svrhu i riječi poznatoj svima dati novo i posebno značenje. Tako se za cijeli semantički sklop rečenice ponudio iskaz. Takvo se novo značenje može dati i oslanjajući se na jezik predložak u kojem je već tako stvoren potreban novi naziv. Kod naših se računala ne bi javljao miš da ta napravica nije bila engleski nazvana mouse, što će reći „miš“.

Svim je tim postupcima zajedničko to što se za nove nazive uzimaju riječi koje ovako ili onako već postoje u jeziku i daje im se novo značenje, makar i samo novo u kojem preljevu.

No izražajne mogućnosti jezika ne ograničuju se samo na njegov rječnik, upravo na poklad riječi već upotrijebljenih u njem. Upotrijebljenim riječima zadane su i tvorbene mogućnosti, koje su iskorištene tek dijelom. U opuštenoj porabi tomu iskorištavanju uporabna navika, uzus, kako se kad se govori o jeziku rado kaže, postavlja dosta tijesna ograničenja. No kada se radi o izgrađivanju stručnoga nazivlja, ta ograničenja valja do neke mjere olabaviti i naprezati, onako kako se to radi u određenim stilovima, te tako ostvarivati nove izražajne mogućnosti. Moglo bi se reći da je strukovni jezik jedan od takvih stilova.

Tako je kada se tražilo kako bi se domaćim sredstvima moglo izraziti ono što kazuje internacionalizam redundancija pružala vrlo prikladna mogućnost za to. Prema pridjevu lih „suvišan“, „prekobrojan“, „neparan“, što će reći prekobrojan pri svrstavanju u parove, bio je već izveden prilog zalih „dokono“, „prekobrojno“, „u tom času neupotrijebljeno“ i pridjev zališan i imenica zaliha, koje je poraba u standardnom jeziku česta i stoga obična. Tu se nuđala i vrlo produktivna i stoga lako prihvatljiva tvorba, pa se za redundancija dobila zalihost. A odatle zalihostan za redundantan.

Time je postignuto dvoje. Imamo uz „našu hrvatsku riječ“ zalihost još i „našu europsku riječ“ redundancija, a „trebamo obje“ kako je pisao Dalibor Brozović. Tek sada je stručno nazivlje u toj pojedinosti potpuno. Ali je ono tako postalo i produbljenije, pred očima nam je što redundancija doista znači. Svakomu sad može biti jasno da je to ono što imamo „na zalihu“. Uz takvo se nazivlje obavijesnoj teoriji pristupa s osjetljivo dubljim razumijevanjem.

I informacija je stručni naziv iste te teorije, kojoj je značenje za znanost danas središnje, a za nj se bez ikakve zadrške nudi hrvatska riječ obavijest. Ona je dobro poznata i često se rabi u raznolikom diskursu. Pripada općem rječniku kao što mu pripada i europeizam informacija. Kao stručni nazivi specijalno razvijene teorije dobivaju te riječi posebno značenje. Tako obavijest / informacija kao nazivi obavijesne teorije znače nešto mjerljivo, dok kao riječi općega rječnika nemaju toga značenjskog obilježja.

Primjenom takvih postupaka valja sustavno, strpljivo i uporno izgrađivati nazivlje svih struka, a osobito onih koje razvijaju nova područja ili se čak i same tek sada ustanovljuju i razvijaju Tu ne valja posustati u istraživanju i iskušavanju svih mogućnosti. Zadatak je to stručnjaka tih struka, to im je obveza i dužnost. Svima, bez obzira na to na kojem jeziku objavljuju svoje radove. Ako to čine većinom ili čak isključivo na stranom jeziku, što u današnjem vremenu može biti vrlo smisleno i svrhovito, ta ih dužnost tada još više obvezuje. Dužnost je pak jezikoslovaca da im u tome pomažu i upozoravaju ih na jezični okvir toga posla, te da prosuđuju koliko su razni prijedlozi jezično uspjeli. Samo tako može hrvatski jezik očuvati svoju standardnost, a to će reći da samo tako može ostati jezik u Europi, a ne postati jezik samo budućih baka, kazivačica našega folklora."

O pitanjima što su tu iznesena povela se vrlo ozbiljna rasprava. Prvo je Tomislav Ladan podsjetio da se sve češće i jasnije razlikuje strukovan od stručan, pri čem prvo znači ‘koji je u vezi sa strukom’, a drugo ‘koji je u skladu sa zahtjevima struke’. Imamo tako strukovno nazivlje, a posao se izvodi stručno ili nestručno. Profesorica Branka Tafra istaknula je da strukovni kao odnosni pridjev preuzima mjesto koje je imao stručni zato što se ta dva istoznačna pridjeva razjednačuju pa se stručni kao odnosni pridjev sve više gubi iz uporabe, a ostaje samo opisni pridjev stručan. Vijeće je konsenzusom zaključilo da tu razliku valja poštivati jer je to korisno za standardni jezik i prinosi njegovu izgrađivanju.

Predsjednik je rekao kako se danas uvelike otvaraju nova područja o kojima se piše i govori pa je to slično kao u drugoj polovici 19. stoljeća. I tada je trebalo mnogo novih riječi za nazivlje raznih područja, a najnovija su istraživanja pokazala da su ilirci preko tri četvrtine tih potrebnih riječi crpili iz tradicije hrvatske pismenosti što počinje još od glagoljaša, pa nema prekida kontinuiteta osim s tradicijom književnog jezika kajkavskih narječnih obilježja kakav se rabio u tri županije civilne Hrvatske.

Profesor Mile Mamić dao je zanimljiv primjer iz pravnoga nazivlja. Internacionalizam eksproprijacija dobio je u 19. st. hrvatsku zamjenu izvlastba s pridjevom izvlastbeni. Kako je fonološki pravopis, kad je uveden, zahtijevao da se to piše izvlazba, što se teško prihvaćalo jer nije dovoljno prozirno, zamijenjeno je izvlastba/izvlazba u novije vrijeme s izvlaštenje, ali se od toga ne može tvoriti pridjev. (Drugo bi bilo izvlaštaj, izvlaštajni [naknadna primjedba predsjednika]). Dalje je profesor Mamić upozorio na razliku između dosmrtan i doživotan, pravno vrlo relevantnu.

Tomislav Ladan istaknuo je kako su u Šulekovo doba nazivi tvoreni prema spontanim pučkim jezičnim reakcijama na nove pojave.

Profesorica Branka Tafra izrazila je mišljenje da je u 19. stoljeću bilo kud i kamo više brige za jezik. Oko toga se povela živahna rasprava i Vijeće se s time složilo samo uvjetno, ističući primjere brige i ljubavi za jezik u naše vrijeme. Predsjednik je rekao da su oni koji se brinu za jezik danas, kako god ih i nije malo, možda ipak u našem društvu više marginalizirani nego su bili u 19. st..

Nije bilo prigovora iznesenim stavovima, pa ih je Vijeće time konsenzualno poduprlo.

Za drugu točku dnevnoga reda poslan je članovima Vijeća ovaj poziv:

Poštovane kolegice i kolege, članovi Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, na idućem sastanku bit će Riječ predsjednika posvećena radu na izgradnji hrvatskoga nazivlja. Za drugu točku dnevnoga reda predlažemo priloge na tu temu pa vas pozivamo da pripravite priloge do 1 kartice o stanju s nazivljem na pojedinim područjima hrvatskoga standardnoga jezika: u filozofiji, pravu, jezikoslovlju, računalnim znanostima, pojedinim humanističkim, društvenim, prirodnim, medicinskim ili tehničkim znanostima, ili u području gospodarstva, poslovanja, pomorstva itd., na području kojim ste se bavili ili se za nj zanimali. Prilog može i govoriti i o općim problemima u izgradnji nazivlja ako imate uvida u njih koje drugi nemaju. To ne mora biti obveza za svakoga člana ako je tko spriječen prezauzetošću, ali bi mogao biti vrijedan pokušaj aktivne i konkretne suradnje članova Vijeća na obradi problema kojima je posvećena sjednica.

Molimo Vas da pripremljene priloge pošaljete do 21. svibnja (ili drugoga nadnevka?) na adresu naše pripravnice gđice Ivane Pilko, a kopiju na adresu predsjednika prof. dr. Radoslava Katičića, tajnice dr. Dunje Brozović Rončević, IHJJ, i potpredsjednika prof. dr. Mislava Ježića, FF (ili da nam svima gđica Pilko isporuči? Možda i svim članovima Vijeća prije sjednice? Ili da se podijeli na sjednici?).

S izrazima poštovanja, Dunja Brozović Rončević i Mislav Ježić

Predsjednik je uvodno iznio mišljenje da Vijeće treba da posveti trajnu brigu tomu važnom području i da članovi valja da uključe u taj rad i suradnike ustanova kojih su predstavnici u Vijeću. Onda je dao riječ dr. Dunji Brozović Rončević da kao ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji tom široko zasnovanom radnom pothvatu treba biti okosnica povede raspravu oko tih pitanja i dovede ju do konkretnih radnih zaključaka.

Dunja Brozović Rončević upoznala je članove Vijeća s reakcijama na dopise koje je predsjednik Vijeća uputio ministru prof. dr. Draganu Primorcu i predsjedniku Upravnoga vijeća Nacionalne zaklade za znanost prof. dr. Peri Lučinu. U tim je dopisima zatraženo da se u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje otvore nova radna mjesta za stručnjake koji bi se bavili isključivo izgradnjom hrvatskoga strukovnog nazivlja i koordinirali rad sa stručnjacima za pojedina područja. Prof. dr. Pero Lučin je u ime Nacionalne zaklade za znanost pokazao veliku zainteresiranost i sklonost da Zaklada i financijski podupre sustavan rad na izgradnji nazivlja pojedinih struka.

Od članova Vijeća prilog raspravi dostavio je samo prof. dr. Ivan Zoričić koji je obradio pojmove stručno vijeće i odjel u visokoškolskome obrazovanju. On je taj svoj pismeni prinos opširnije usmeno obrazložio. Tomislav Ladan istaknuo je da se Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" već desetljećima sustavno bavi izgradnjom hrvatskoga nazivlja pojedinih struka kroz mnogobrojne leksikografske priručnike i leksikone. Prof. dr. Joško Božanić usmeno je izložio neke od problema hrvatskoga pomorskog i ribarskog nazivlja u kojem se, po njegovu mišljenju sustavno zanemaruje mediteransko naslijeđe. Dr. Milica Mihaljević i dr. Dunja Brozović iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje izradile su sažeti prikaz temeljnih terminoloških načela što je dostavljen članovima Vijeća koji će o njima raspravljati na sljedećoj sjednici Vijeća. Odlučeno je da će za sljedeću sjednicu članovi Vijeća pripremiti pisane priloge o problemima nazivlja pojedinih struka te da će se o tim prilozima raspravljati na sljedećim sjednicama Vijeća. Taj je posao raspoređen ovako:

Prof. dr. Joško Božanić: pomorsko nazivlje; prof. dr. Dunja Pavličević-Franić: nazivlje u školskome sustavu; prof. dr. Ljiljana Kolenić: sveučilišno nazivlje; Tomislav Ladan: informatičko nazivlje; prof. dr. Mile Mamić: pravno nazivlje; dr. Mirko Peti: strojarsko nazivlje; prof. dr. Branka Tafra: europska pravna stečevina i šumarsko nazivlje; prof. dr. Marija Turk: nazivlje u leksikologiji. Prof. dr. Ivo Pranjković je istaknuo da za sada još nije spreman pridružiti se. Dr. Dunja Brozović prikupit će priloge raspravi iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i u dogovoru s predsjednikom Vijeća koordinirati cijelu tu djelatnost.

Pod trećom točkom razno nije bilo predmeta.


Izvor[uredi]