Zapisnik s 20. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

< Zapisnik s 19. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika Zapisnik s 20. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
autor: Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika
Zapisnik s 21. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika >

Glagolski prilozi na -ći i participi prezenta; Natječaj "Izgradnja hrvatskoga nazivlja" pri Nacionalnoj zakladi za znanost. Dana 6. prosinca 2007.


ZAPISNIK S 20. SJEDNICE
VIJEĆA ZA NORMU HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA


Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske sastalo se 6. prosinca 2007. na svojoj dvadesetoj sjednici. Dnevni red bio je:

1. Glagolski prilozi na -ći i participi prezenta

2. Natječaj "Izgradnja hrvatskoga nazivlja" pri Nacionalnoj zakladi za znanost

3. Razno

Na zapisnik 19. sjednice Vijeća nije bilo primjedaba.

Uz prvu točku dnevnoga reda 20. sjednice obratio se predsjednik Vijeću ovom riječi:

Eksplicitna norma hrvatskoga standardnog jezika dopušta glagolske oblike na -ći jedino u službi glagolskih priloga. Ti se glagolski prilozi rabe kao predikatni proširci. Standardna norma, kako je opisana u priručnicima počevši od hrvatskih vukovaca, potpuno isključuje njihovu porabu kao participa prezenta, sklonjivih glagolskih pridjeva kakvi se rabe kao atributi, a i kao predikatna imena.

Ta norma odgovara stanju kakvo je u organskim novoštokavskim govorima i u jeziku usmene književnosti njihovih govornika. Najnovija, još neobjavljena, istraživanja pokazala su da se u pisanoj književnosti takav razvoj ocrtava već na prijelazu iz 16. na 17. stoljeće, kada se stari participijalni oblici na -ći počinju pretežito i sve pretežitije rabiti priloški. Naša eksplicitna standardna norma na tome je utemeljena.

Ipak ta norma ne odgovara sasvim stanju kakvo u hrvatskome književnom jeziku doista jest. Ne mogu se, naime, previdjeti potvrde pridjevske porabe glagolskih oblika na -ći što se susreću u najkvalificiranijih pisaca novijega vremena. Tako u Ivana Mažuranića: lelek stradajućijeh, u Augusta Šenoe: na cvatućoj glogovoj živici, u Silvija Strahimira Kranjčevića: mireć srce još dršćeće, u Vladimira Nazora: kretnje ... naših ratujućih partizanskih četa, u Miroslava Krleže: s ovom gomilom umirućih ljudi, u Vladana Desnice: zadivljujuće siromaštvo proljetnih utisaka, u Ranka Marinkovića: kao glas vapijućeg, prodiralo je u svaku uličicu, u Čede Price: u zaglušujućem otporu i u Davora Butkovića (Jutarnji list od 24. studenoga 2007.str. 31) Javnost zemalja bivše Jugoslavije, baš kao i dio europske javnosti posljednjih je tjedana upravo bombardirana simptomima nove, sve brže rastuće i na prvi pogled i fizički opasne krize u Bosni i Hercegovini. Takve glasove u impozantnoj vremenskoj vertikali normativistika ne može prečuti. To su živi tragovi povijesti našega književnog jezika. Tu se, kako god je to marginalna pojedinost, jasno pokazuje i to kako je jekavska novoštokavština tek model prema kojemu je naš standardni jezik stiliziran, a on sam nije jekavska novoštokavština.

Nema dvojbe da je norma po kojoj su glagolski oblici na -ći prilozi primjerena hrvatskomu standardnom jeziku. U nju, kao i inače u čvrsto uspostavljeni jezični standard, kao u normu, tj. neutralnu izražajnost, ne valja dirati. Ali je to, ako se primjenjuje onako kako danas uče jezični udžbenici i priručnici, dobar primjer za to kako se dijalekatski model hrvatskoga standardnog jezika katkada normativno preslikava na nj isključivije nego je za taj jezik najpovoljnije.

Tako je i ovdje pravilo da su glagolski oblici na -ći u jezičnoj normi prilozi dobro i treba ostati na snazi, ali okvirno. Norma, međutim, ne smije potpuno isključivati obilježenu izražajnost, pa tako niti glagolske pridjeve sadašnjosti (participe prezenta) na -ći, koji imaju sva tri roda, svih sedam padeža i obadva broja, te se mogu rabiti kao atributi, pa čak i kao predikatno ime: dok je bila stradajuća ili on će tada biti govoreći.

Dakako, ta participijalna poraba glagolskih oblika na -ći nije neutralna. Ne valja je uzimati bez posebne motivacije, dakle samo onda kad se doživljava kao primjereno ekspresivna. U svim navedenim primjerima to i jest tako. Kakva je upravo ta poraba u hrvatskom standardnom jeziku, nije valjano istraženo. Uz ostalo i zato što prevladava shvaćanje, koje nije utemeljeno u filološkome istraživanju književnih i stručnih tekstova, da toga u njem i nema. Tek ne temelju rezultata takvih istraživanja moći će se dati potanja pravila za uporabu participa prezenta na -ći kao ekspresivnoga izbora u hrvatskom standardnom jeziku. Tako ćemo se primaknuti svoj punini njegove izražajnosti, koja je do sada tu ostajala prigušena.

Na tu predsjednikovu riječ nadovezala se vrlo živa diskusija. Profesorica Ljiljana Kolenić navela je sasvim spontano cijeli niz potvrda kojima je pokazala kako je participijalna (pridjevska) poraba glagolskih oblika na -ći i danas živa u standardnome hrvatskom jeziku. Njoj se pridružila profesorica Marija Turk s drugim takvim primjerima. Time su jako poduprle predsjednikovo izlaganje. Tomu se pridružila i profesorica Branka Tafra, a dodatne su potvrde iznijeli profesor Mile Mamić i dr. Mirko Peti. Profesorica Kolenić izvijestila je kako neki participijalnu porabu glagolskih oblika na -ći smatraju germanizmom. Predsjednik je objasnio kako ta poraba potječe iz crkvenoslavenske i latinsker pismenosti, a iz te posljednje razvila se u njemačkom i u engleskom. Utjecaj engleske porabe u novije vrijeme snažno ju obnavlja i pojačava u hrvatskom. Profesor Mamić je rekao kako su germanisti skloni participijalnu porabu tih oblika tumačiti utjecajem njemačkog jezika, a hungarolozi utjecajem mađarskoga. Hrvati ju pak imaju iz svoje tradicionalne pismenosti, crkvenoslavenske i latinske, a strani utjecaji ju pojačavaju kad postoje intenzivniji kontakti. Dr. Dunja Brozović Rončević rekla je da prevođenje iz engleskoga danas potiče takvu porabu, ali da je to samo zato tako jer standardni jezik pruža tu mogućnost. Zamjenik predsjednika, profesor Mislav Ježić upozorio je na načelnu i teoretsku važnost pitanja o kojima se raspravlja. Profesorica Tafra istaknula je važnost daljega istraživanja i kratko skicirala kako se to opisivalo u gramatikama starijim od vukovaca. Dr. Mirko Peti podržao je iznesena mišljenja i upozorio na pitanja koja se postavljaju oko glagolske i imenske naravi participa i na nedoumice koje se u vezi s tim pojavljuju u leksikografiji. Profesor Ivan Zoričić primijetio je kako naša standardna norma pod utjecajem vukovaca uzima u obzir samo jedan dio novoštokavštine, istočni, a u zapadnoj se susreće više participijalne porabe glagolskih oblika na -ći. Tomislav Ladan je rekao da je Vijeću zadatak da rješava praktična pitanja norme, a predsjednik je uzvratio da na toj svojoj sjednici Vijeće to upravo i radi. Zaključio je kako se na temelju iscrpne rasprave jasno ocrtao konsenzus po kojem norma treba da predvidi i dopusti uporabu participa prezenta na -ći. -ća, -će, pa čak i neutralnije nego proizlazi iz predsjednikove riječi, a tek će podrobnija istraživanja omogućiti da se formuliraju potanja pravila za tu porabu. Tomu zaključku nije bilo prigovora.

Pod drugom točkom dnevnoga reda podnijela je dr. Dunja Brozović Rončević izvješće o natječaju "Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja – projekt koordinacije". Izvijestila je da je Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvitak donijela odluku o prihvaćanju toga projekta, ali je na temelju primjedaba recenzenata tražila očitovanje voditelja projekta. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao predlagač projekta prihvatio je većinu opaski recenzenata te bi krajem godine trebao biti potpisan ugovor sa Zakladom. Natječaj za drugi krug projekata za izradbu nazivlja pojedinih struka bit će raspisan u listopadu 2008, a ne u travnju kako je bilo prvotno predviđeno.

Na to izvješće nadovezala se rasprava. Tomislav Ladan je rekao da je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža obavljen na tom području velik posao, da je tamo izrađeno osam potpunih rječnika nazivlja raznih struka i da nema smisla to sada raditi iznova. Dr. Brozović Rončević uzvratila je da je cilj projekta izradba baze podataka sa svim elektroničkim mogućnostima koje to pretpostavlja i da će se, naravno, u tu bazu unijeti sve što je do sada za to valjano obrađeno i pripravljeno. Profesorica Branka Tafra potaknula je da se pri izradi te baze podataka preslika postupak koji pri istom poslu već primjenjuju Slovenci. Dr. Brozović Rončević uzvratila je da su Slovenci taj posao započeli već prije dulje vremena, pa mogućnosti njihove baze podataka ne odgovaraju današnjemu stupnju razvitka informatičke znanosti. Profesorica Tafra upitala se kakve veze Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika ima s tim projektom. Predsjednik je rekao da je Vijeće potaknulo poduzimanje toga pothvata jer ga smatra važnim za izgrađivanje hrvatskoga standardnog jezika, da sada prima izvješća o tome kako taj posao napreduje, a kad se u vezi s njim pojave normativni problemi, rješavat će ih u okviru svojih zadataka. Zamjenik predsjednika istaknuo je da je u tom poslu postignut bolji uspjeh nego se moglo očekivati, da Vijeće može sebi na tome čestitati, da mora primati izvješća i pratiti ostvarivanje toga projekta i bdjeti nad valjanosti njegova izvođenja.

Izvor[uredi]