Zapisnik s 13. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

< Zapisnik s 12. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika Zapisnik s 13. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
autor: Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika
Zapisnik sa 14. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika >

Nepostojano e u hrvatskome standardnom jeziku. Dana 28. rujna 2006.


ZAPISNIK S 13. SJEDNICE
VIJEĆA ZA NORMU HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA


Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske sastalo se 28. rujna 2006. na svojoj trinaestoj sjednici. Primjedaba na zapisnik 12. sjednice nije bilo.

Pristupivši prvoj točki dnevnoga reda “Nepostojano e u hrvatskome standardnom jeziku” obratio se predsjednik članovima Vijeća svojom riječi:

Ima jedno pitanje u vezi sa standardnom normom hrvatskoga jezika koje je do danas ostalo otvoreno. To je status nepostojanoga e. Gramatički priručnici obično ga ne spominju. Po tome se može učiniti da toga u hrvatskom standardnom jeziku naprosto nema, pa nema u vezi s time niti otvorenoga pitanja. Tako se uglavnom i gledalo na to. U tome je lako vidjeti tek dosljednu primjenu načelnoga opredjeljenja da hrvatski standardni jezik bude stiliziran prema obilježjima novoštokavskih govora, a u njima nema nepostojanoga e. No koliko god to bilo u skladu s temeljnim načelima standardizacije, u hrvatskoj standardnojezičnoj zbilji nije tako. Svi znamo za službeno prihvaćena i zato standardna mjesna imena kao Botinec, Brdovec, Domaslovec, Dubec, Vrbovec, Vugrovec i dr. Genitiv takvih imena javlja se u službenoj, dakle standardnoj, porabi u likovima Botinca, Brdovca, Domaslovca, Dupca, Vrbovca, Vugrovca i dr. Ako pak prihvatimo da i riječ bogec pripada leksiku hrvatskoga standardnog jezika, dakako sa svom svojom stilskom obojenosti, genitiv će joj biti bokca, a ne bogeca. Ne stoji dakle da u hrvatskome standardnom jeziku nema nepostojanoga e, tek gramatike često zanemaruju tu činjenicu.

Ima jedan srodan problem o kojem je lakše rasuđivati ako se ima u vidu to što je upravo razmotreno. U Družbi Isusovoj i oko nje susreće se od naslova latinskoga podrijetla pater samo genitiv patra. To je vrlo dobro sjelo, a u skladu je s latinskom sklonidbom. I od imena rimskog boga gromovnika Jupiter najlakše je napraviti genitiv Jupitra.

U toj porabi nema, međutim, mehaničke dosljednosti. Mnogi će govoreći standardnim jezikom od Strmec napraviti genitiv Strmeca, a pogotovu od Gračec genitiv Gračeca. Uostalom, i u Lici je od Gračac genitiv Gračaca. To pak što je od prečac genitiv i prečca i prečaca upućuje da je prihvatljivo i Gračca i Gračeca, a isto tako i Strmca i Strmeca.

Nepostojano e susreće se i u kteticima izvedenim od takvih mjesnih imena, pa tako imamo botinečki, brdovečki, vrbovečki i dr. Nepostojano e ne javlja se dakle samo u fleksiji, nego i u tvorbi. Dakako, prihvatljivo je i botinački, brdovački, vrbovački i dr.

Isto je tako i s prezimenima. Kraj prezimena Zagorac, Zagorca, teško može genitiv prezimena Zagorec glasiti drukčije nego Zagorca, pa tako u standardnoj jezičnoj porabi i glasi. Isto je tako Zadravec, Zadravca, Židovec, Židovca i dr. Bilo bi dakle očekivati da i od Kovačec bude Kovačca, ali se znatno češće susreće Kovačeca. Također bi se prema prezimenu Mačak, Mačka i od Maček očekivao genitiv Mačka, ali se i tu češće susreće Mačeka. Tu se vrlo jasno pokazuje da standardni jezik kao uporabna činjenica nije isto kao propis njegove norme niti je u njem samo ono što priznati normativni propisi izričito predviđaju. Taj raskorak je u ovom pitanju vrlo očit. Povijest standardnoga jezika tako nije isto kao povijest prihvaćenih i proglašenih normativnih propisa koji ga načelno određuju.

Činjeničnom stanju kakvo se pokazuje oko nepostojanoga e u hrvatskome standardnom jeziku normativno se može pristupiti dvojako. Jedna je mogućnost ustrajati na temeljnom načelu novoštokavske ijekavske dijalekatske stilizacije, tražiti dakle da Botinec u živome standardnom uzusu postane Botinac itd. Na početku konačne standardizacije tako se i mislilo postupati, pa su Delnice imale postati Dionice, a Split je trebao biti Spljet, Čakovec je bio Čakovac. To se, međutim, nije dalo ostvariti. Autentične jezične navike bile su preduboko ukorijenjene. Danas normativni pritisak u tom smjeru ima još manje izgleda za uspjeh, a protivan je primjerenu odnosu standardnoga jezika prema dijalektima. Ustrajanje pak na zahtjevima koji se nikako ne ostvaruju štetno je za čvrstoću standardne norme jer ju kompromitira.

Druga je mogućnost priznati nepostojanomu e status u standardnom jeziku. Dakako, samo u oblicima riječi kajkavskoga podrijetla. A i to samo onih u kojima se spontano javlja. Ne bi bilo razumno samo zato što riječ rubac potječe iz leksika kajkavskih govora propisivati joj glasovni lik rubec, iako se u standardnom uzusu spontano ne javlja. Isto tako nema smisla Hrvatski Leskovac preimenovati u Leskovec, niti Đurđevac u Đurđevec, premda se tamo govori kajkavski, osim ako tamošnji stanovnici to ozbiljno zatraže. A u pridjevskim izvedenicama od imenica s nepostojanim e ostavila bi se sloboda izbora prema vlastitoj stilskoj osjetljivosti. Od bogec pak bilo bi samo bogečki, ako ne i bogéčki, tako s obilježenim naglaskom, zbog snažne stilske obojenosti te riječi. Tako i u drugim sličnim slučajevima. Samo taj drugi normativni pristup smislen je i izgledan. I samo on je u skladu s već donesenim zaključkom Vijeća o odnosu standardnoga jezika prema dijalektima.

Nepostojano e valjat će uvesti u gramatike.

Zatim se o tome povela rasprava. Dr. Mirko Peti je upozorio na to da je nepostojano e uvedeno u gramatiku Babić – Težak i u gramatiku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Predsjednik je odvratio da je od toga samo to bolje za te gramatike. Treba ih pohvaliti, a nepostojano e uvesti u sve druge. Profesorica Dunja Pavličević-Franić istaknula je da se nepostojano e do sada najopsežnije obradilo u Babić – Težakovoj gramatici i rekla da bi se sve trebale povesti za njom. Izvijestila je o rezultatima svojega istraživanja koje je pokazalo da u prezimenima postoji znatna korelacija između kvantitete naglašenoga sloga i postojanosti sufiksalnoga vokala e. Ako je naglašeni slog u prezimenu dug, sufiksalno e tendira tomu da bude nepostojano, ako je kratak, tomu da ostaje postojano. Članovi vijeća primili su to do znanja s velikim interesom i složili se da bi to mogla biti podloga za istančanija normativna rješenja, to više što se tiče i nepostojanoga a. Dakako, prije nego se eventualno tako postupi trebat će to još potanje istražiti i temeljitije promisliti. U svakom slučaju Vijeće je usrdno pozdravilo intervenciju profesorice Pavličević-Franić i zamolilo ju da skupljeni materijal stavi Vijeću na raspolaganje, na što je ona najsusretljivije pristala.

U raspravi su se članovi posebno zadržali na pitanju vokala e u kosim padežima riječi poput pater, Jupiter, pa i imena i prezimena Demeter (Tafra, Ladan, Mamić, Ježić). Pri tome je istaknuto da treba još jače naglasiti nego je naglašeno u predsjednikovoj Riječi, gdje je samo natuknuto, da je to nešto drugo nego je nepostojano e u slavenskim riječima kajkavskoga podrijetla i da ipak treba pored patera, Jupitera, Demetera i sl. dopustiti kose padeže patra, Jupitra, Demetra i slično. Predsjednik se s time lako složio. Profesor Ivo Pranjković izrazio je mišljenje da od mjesnih imena kojima je službeno potvrđen glasovni lik s nepostojanim e trebaju i ktetici biti s e, a ne s a. Tako bi od Čakovec standardno bilo samo čakovečki. Dr. Mirko Peti podupro je to mišljenje domećući da je čakovački ktetik od toponima Čakovci u Srbiji. I s time se predsjednik lako složio.

U raspravi je u vezi s toponomastikom koje se ta tema snažno dodiruje profesor Joško Božanić iznio mišljenje da bi se njezinim nasilnim preoblikovanjima Vijeće trebalo ozbiljnije pozabaviti. Predsjednik je istaknuo koliko je takav prijedlog dobro utemeljen, ali je ujedno upozorio na velike teškoće u koje se ulazi eventualnim nastojanjem da se to po mogućnosti ispravlja. Dodao je, međutim, da će se tom temom svakako trebati baviti.

Na temelju predsjedničke Riječi i rasprave kakva je ovdje opisana Vijeće je konsenzusom donijelo zaključak kakav je predložen u Riječi predsjednika s preinakama i dopunama koje su predložene u raspravi.

Pod drugom točkom dnevnoga reda “Razno” predsjednik je postavio članovima Vijeća pitanje ima li tko što reći o odgovoru na upite djelatnika Odjela za hrvatski standardni jezik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje o pisanju polusloženica o kojem su obaviješteni na prošloj 12. sjednici Vijeća, isto tako pod točkom “Razno“. Tu se razvila sadržajna i plodna rasprava o tom pitanju, koje i kraj valjano donesenih zaključaka Vijeća ne prestaje biti aktualno jer ga i dalje treba razmatrati radi iznalaženja sve boljih i istančanijih normativnih rješenja. Najprije je profesorica Branka Tafra iznijela svoje mišljenje kako ne valja uvoditi polusloženice jer nisu integrirane u hrvatsko jezično ustrojstvo, pa sklopove kao neto drevna zaliha ili bruto cijena rada treba pisati bez spojnica kao da su neto i bruto nesklonjivi pridjevi. Tomu su se u smislu zaključka Vijeća suprotstavili zamjenik predsjednika profesor Mislav Ježić i Dr. Dunja Brozović Rončević. Tomislav Ladan je upozorio na poplavu “marketinškog” jezika i na posve neprihvatljive konstrukcije poput Zagreb film festival. Profesor Mislav Ježić izrazio je mišljenje da valja zadržati mogućnost razlikovanja značenja bruto-registarska tona kada je bruto način na koji se tona registrira a u primjerima kad je bruto opis samoga predmeta kao u domaći prihod bruto da se nesklonjivi pridjev stavi iza imenice. Profesor Ivo Pranjković podupro je takvo razlikovanje značenja, a u Vijeću se nije čuo glas neslaganja s izlaganjem profesora Ježića.. Time je završena ta rasprava.


Izvor[uredi]