Za vele vrimena ne služih ku služu

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Za vele vrimena ne služih ku služu
autor: Šiško Menčetić

321. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.


Za vele vrimena ne služih ku služu,
   za čâs nje imena voleći da tužu;
jer da nje dobrotom voljan sam biješe glas.
   Nu kad toj sta krotom, oćutih novu slas:
svu slavu dah Bogu ter stavih svaki red
   sadružit da mogu prisvital nje pogled.
Misleći toj isto, srjeća me dobavi
   ter vrime i misto da našoj ljubavi.
Uzupih: "Gospođe, željom me s' ubila!
   toj vrime ko pođe, da jes' me ljubila?" -
"Ne ljubljah nere mrah, nu na glas bîh ljudem,
   reče, ter imah strah čâs našu da zbljudem;
da kad te ugledah, izgubih ter rekoh:
   ako mu lik ne dah svu mlados, što stekoh?
Ovo te pomogoh, da koga znaš služi,
   što umih i mogoh, - uživaj, ne tuži!"