Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toscane

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toscane
autor: Ivan Gundulić


Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toscane



    Zaleti se strelovita
na sunčanijeh kolih slava
po najvećem dielu svita
slovinskijeh svih država,
    i razsvanu iz vedrine
je obraza svietla dzora
s dubrovačke pokrajine
do ledena mrazna mora;
    sto kraljevstva kdi se čuje
slovinsko ime slovit sada,
kijeh sviet prostran razdjeluje,
a obćeni jezik sklada:
    da najvišijeh sred nje kruna
visoka se kruna umjesti,
ka gospodi slave puna
s mnogom srećom, s mnogom česti,
    ter s razlike bude strane
zemlja slavit bližnja i dalja
velikoga od Toscane
kneza imenom, djelim kralja;
    neka u način drag, naredan,
kdi slovinske slave slovu,
iz po svita jezik jedan
klikne pjevat pjesan ovu:
    'Ferdinando kneže okrunjen
nad najvišijem knezovima,
koga slavom svit napunjen
zahod zemlje sunce ima,
    čuj, kdi slave tvoje glasi
vas slovinski narod haran,
obljubio kojega si
i besjedu blagodaran.
    Od visoka i velika
koljena se rodio si,
koga plemstva vedra dika
čas neumrle slave nosi.
    Tve kraljevske svietle kuće
blagodarnos slatka i mila
sve kriposti pobjeguće
na zemlji je ustavila:
    u njoj srca plemenita
pod visokom misli združa
pomnja i ljubav vjekovita
i od knjiga i od oružja.
    Tim u mnogoj slavi i dici
služiše joj prvi od svieta
i junaci i knjižnici
i za straže i za svjeta;
    svi bo stari tvoji biše
slavni u miru, silni u boju,
i do zviezda uzvisiše
čudnim djelim kuću tvoju.
    Jedan s krune tri na glavi
raj na zemlji otvoraše;
u crljenoj u napravi
oko čela drugi sjaše.
    Neko u vojskah hrabren toli
nepri'atelje čim potlača,
rieke od ljudske krvi proli
treskovita izpod mača.
    Svjetlji od sunca njetko iztječe,
mudar sviesti, moguć rukom,
i od velika ime steče
i ostavi krunu unukom.
    Ali ko čas neumrlu
tvoji djedi, slavom kitni,
u požušnu boju vrlu
dobivahu nedobitni!
    Vojske u moru svedj njihove
zločincom su smrtne bile
i kraljevstva i gradove
turske žegle i plienile:
    tim na konju tvoj djed skova
oružanu sebi sliku
otetijeh od treskova
carigradskom nevjerniku.
    Nu svih jezik sve besjede
brzo bi se utrudile,
kad bi vedre tvoje djede
i pradjede brojit htile.
    Sa svijeh strana po plemenu
sunce od sunac ti izteče;
svak bo u djelu i imenu
od tvojijeh se svieto reče!
    U Buljonskoj staroj kući
mati se oca tvoga rodi,
u kijeh Gofred sja mogući,
ki Jesusov grob slobodi;
    a rodica tva čestita,
koje plemstvu slike nije,
kraljica je glasovita
od cesarske Austrije;
    slavni 'e česar dundo tebi,
ki više svijeh kruna sjedi,
a najveći svi pod nebi
kralji od krstjan bratučedi.
    Ali na ke pute smione
zajedril' je ma plav mala,
ne bojeć se, da utone
u pučini tvojijeh hvala!
    S novijem zracim svjetlos stara
priobraža sunce u te,
o kraljeva, o česara
sinu, unuče i nepute!
    Sve pohvale, ke govore,
da u djedijeh tvojijeh sjaju,
kako rieke sve u more
u samom se tebi staju.
    Tebe svaka kripos visi,
svjet se u tebe s mačem združa,
u oružju moguć ti si,
a glasovit bez oružja.
    Mira zidnja svijem visoka,
vojske oklopjem svim pobjene
na trenutje tvoga oka
stavit će se podložene.
    Obećava slava sade,
i od slave većma istina,
da, vas saj sviet da ne pade,
podprla bi tva visina.
    Tvom velikom srcu toli
podobno bi carstvo bilo,
sve, što žarko sunce okoli,
kad bi ti se podložilo.
    Nu bi i tada veći bio
od cesarstva velikoga:
toliko si s' uzvisio
vrh svijeh časti svieta ovoga!
    Ti prividiš sve pameti,
znan, razborit, tih i stavan:
starac sviesti, mladac ljeti,
visok mislim, djelim slavan.
    Blagodarne tve su ruke,
svjeti mudro temeljiti,
srce uzmnožno, vriedne odluke,
svi načini plemeniti;
    proz tvoj se obraz vedri vidi,
kako proz cklo, srce čisto,
i u misli i u besjedi
jedno imaš htjenje isto;
    ćud bez varke u istini,
i blagoća i dobrota
od srca te kraljem čini,
i cesarom od života;
    lica draga pogled mili
ne probudja bludne želje,
ni čistoća tvoja sili
tudje ckvrnit vik postelje;
    ne smetaš se ni'ednom smećom,
ni te oholi čes velika,
medju srećom i nesrećom
jednaka je tva prilika.
    Čes je mnoga tvojih puka,
što tvoj kruni posluh daju;
kdi svak ini satren huka,
viek zlatni oni uživaju.
    Ti u Livornu gradu haja
striet po vodah gradje nove,
da im od svieta sa svijeh kraja
samo na stan zlato plove.
    U tvih rukah pravda čista
ne ugiba mjere od suda:
tijem podložna tebi mista
stoje u miru bez zla huda.
    Tudja imanja ti ne stižeš,
hteć, svakomu da je svoje,
er ko dobri pastir strižeš,
a ne dereš ovce tvoje.
    Ali u tebi svedj jednako
milosrdje s pravdom slove;
na pedepse stupaš lako,
tečeš hrlo na darove.
    Tko 'e kripostan, tko je vriedan
ili u miru ili u boju,
za vas život u čas jedan
blagodarnos pozna tvoju.
    Vrh koristi svih od svieta
ti svedj držiš nada svima
slavu božju i razpeta
Isukrsta pred očima:
    po vitežkoj zato sili
iz korablja tvojih se uze
sina mora sloboditi
od turačke klete guse.
    Er dobitne tvoje plavi
čim po moru silne trče,
pri sunčanoj, tvojoj slavi
Iztočni se Mjesec smrče;
    pače usred Carigrada
Otmanović čezne i preda,
čim se od vitez tvojih sada
junačtvo mu pripovieda.
    U isto doba pomoć jaku
šlješ cesaru, dundu tvomu,
suproć kletu i opaku
poluvjerstvu odmetnomu.
    Tvo'i junaci na sve strane
nevjernike rvu odmetne,
i cesarstvo niemsko brane
od navale plahe i štetne.
    Ali od vitez tvih sloboda
da 'e tolika, glas i slava,
čim hrabreni vojevoda
Pikolomin jaka 'e glava.
    Njih životim u životu,
čim pravu oni vjeru brane,
triebi 'e, od pakla na sramotu
križ dobitnik da ostane.
    Tim Zmaj zaman od sjevera
proć cesarskom Orlu prši:
vojska tva mu skube pera
i ognjena krila krši.
    Ali 'e vrieme, da svit sluša,
kako ljubav u radosti
druži tebe kralja od duša
i kraljicu od liposti,
    koj pri'e od zlatnijeh prama stavi
narav krunu oko čela,
negoli onu, s kom na glavi
čestita je i vesela.
    Izpod dzore svietlih oči,
s nje pogleda suncu slična,
vedra lica sred iztoči
sja razbludna gospodična.
    Razumna je nje besjeda,
puna 'e dike i milosti,
zrcalo se u njoj gleda
od najvišijeh svih kriposti.
    I ona, koja svietla dikla
visocijem se plemstvom resi,
iz česvine 'e zlatne nikla,
ka uzrastje do nebesi;
    čeka vas sviet uokoli
u pokojnu mirnu vieku,
od dva sunca svietla toli
nova sunca da izteku;
    kojih zracim, kako sada
vašijem, bit će kratka mjera
od iztoka do zapada,
od poludne do sjevera'.
    Nu kud veće mala ptica
s nejacijem leti krili,
muklim glasom od slavica
natječući žuber mili?
    Neka od Arna kufi bieli
čestitosti tvoje poju,
i oni slave pir veseli
i kraljicu, ljubi tvoju.
    Druga pjesan kratku znanju
ni priliči ni dotječe:
u sniženu ja mučanju
častit vas ću izdaleče.