U pustinji Zif: David ponovo pošteđuje Saula

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar U pustinji Zif: David ponovo pošteđuje Saula

U pustinji Zif: David ponovo pošteđuje Saula

26 1 Ljudi iz Zifa dođoše tražiti Saula u Giveu. Oni mu rekoše: ” Ne krije li se David na brdu Hakila5 nasuprot stepi? “ 2 Saul se stavi na put i siđe u pustinju Zif, s tri tisuće probranih ljudi Izraelovih, za pronaći Davida u pustinji Zif. Saul se utabori na brijegu Hakila, koji je nasuprot stepi, pokraj ceste. On vidje da je Saul došao progoniti ga u pustinji. 4 Budući poslao izviđače, David bi siguran u dolazak Saulov. 5 David se stavi na put i stiže do mjesta gdje taborovaše Saul. David opazi mjesto gdje bijahu spavali Saul i Abner, sin Nerov, zapovjednik njegove vojske. Saul bijaše spavao unutar opkopa, a vojska taborovaše uokolo njega. 6 David uze riječ i reče Ahimeleku, Hititu, i Abišaju, sinu Serujaovu i bratu Joabovu : ” Tko hoće sići sa mnom sve do u Saulov tabor, “ Abišaj reče: ” Ja ću sići s tobom. “ 7 David i Abišaj stigoše noću do vojske, onda kad Saul bijaše ležao, usnuo, u opkopu, svojim kopljem zabodenim u zemlju uz uzglavlje svoje. Abner i vojska spavahu uokolo njega. 8 Abišaj reče Davidu: ” Danas, Bog ti je položio neprijatelja tvog u ruke tvoje. Dopusti mi da ga jednim jedinim udarcem koplja pribijem uz zemlju. Ja mu neću dati drugog. 9 David reče Abišaju: ” Ne ubijaj ga! Tko bi mogao nanijeti ruku na mesiju1GOSPODOVOG i ostati nekažnjen? “ 10 I David reče: ” Života ti GOSPODOVOG! GOSPOD je taj koji će ga udariti, kad dođe vrijeme njegove smrti on će sići u boj za poginuti u njemu. 11 Nek' me GOSPOD prezrije ako ja nanesem ruku na mesiju GOSPODOVOG! Uzmi dakle koplje koje je uz uzglavlje njegovo i tikvicu za vodu, i otiđimo. “ 12 David uze koplje i tikvicu za vodu koji bijahu uz uzglavlje Saulovo i udaljiše se. Nitko ništa ne vidje, nitko to ne saznade, nit' se tko probudi. Oni spavahu svi: jedna obamrlost GOSPODOVA bijaše pala po njima1. 13 David prođe na drugu stranu i ostade na vrhu planine, u daljini. Bijaše između njih jedna velika razdaljina. 14 David povika u smjeru vojske Abnerove, sina Nerovog: ” Abneru, hoćeš li mi odgovoriti? “ Abner odgovori: ” Tko si ti, koji tako vičeš pokraj ušiju kraljevih? 15 David reče Abneru ” Ti si jedan čovjek, zar ne, i nema ti ravnog u Izraelu. Zašto dakle nisi bdio nad kraljem, svojim gospodarem? Netko je iz naroda došao ubiti kralja, tvojeg gospodara. 16 Nije dobro to što si tu napravio. Nek' je živ GOSPOD, vi zaslužujete smrt jer niste bdjeli nad svojim gospodarem, mesijom GOSPODOVIM. Pogledaj sada gdje su koplje i tikvica za vodu koji bijahu uz uzglavlje njegovo. “ 17 Saul prepozna glas Davidov i on reče: ” Je li to tamo tvoj glas, sine moj Davide? “ David reče: ” To je moj glas, moj gospodine kralju. “ 18 I on reče: ” Zašto dakle moj gospodar progoni svog slugu? Što sam ja dakle učinio i koje zlo ima u meni? 19 A sad, nek' se moj gospodin kralj udostoji saslušati riječi sluge svojega. Ako li je GOSPOD taj koji te podstaknuo protiv mene, nek' udahne miris jedne ponude! Ali, ako su to ljudi, nek' budu prokleti pred GOSPODOM jer su me progonili danas i odstranili iz baštine GOSPODOVE, govoreći mi: Idi služiti druge bogove1! 2 A sada, nek' moja krv ne padne na zemlju daleko od lica GOSPODOVOG, jer kralj Izraelov se stavio u pohod za pronaći jednu prostu buhu2 kao što se progone jarebice u planinama.“ 21 Saul reče: ” Ja sam zgriješio. Vrati se sine moj Davide! Više ti neću nanijeti zla, budući da je moj život bio dragocijen u tvojim očima ovog dana. Da, ja sam postupio kao luda, ja sam se grdno prevario. “ 22 David odgovori:” Evo koplja kraljevog. Nek' jedan od momaka prijeđe i nek' ga uzme. 23 Nek' GOSPOD vrati svakome ono što je iskreno i pravedno činio. 24 Kakvu je tvoj život, danas, imao za mene cijenu, nek' moj život ima toliko za GOSPODA i nek' me oslobodi svake propasti. “ 25 Saul reče Davidu: ” Blagoslovljen budi ti, sine moj Davide! Da, ti ćeš načiniti velike stvari i ti ćeš sigurno uspjeti. “ David nastavi svojim putem, a Saul se vrati kući svojoj.