Sve se završava smrću

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Sve se završava smrću

Sve se završava smrću[uredi]

16 Ja sam još vidio pod suncem3 da u sjedištu suđenja, ondje bijaše opakost, i da u sjedištu pravde, ondje bijaše opakost.

17 Ja sebi rekoh u sebi: Bog će suditi pravednom i opakom, jer ima tu jedno vrijeme za svaku stvar i svako djelo4.

18 Ja sam sam sebi u sebi rekao: o sinovima Adamovim5, da ih Bog htjedne iskušati; tad će se vidjeti da oni nisu drugo ništa do životinje.

19 Jer, sudbina sinova Adamovih to je sudbina životinje, to je jedna istovrsna sudbina: kakva je smrt ove ovdje, takva je i smrt one ondje, oni su svi jedan istovjetan dah: nadmoćnost čovjekova nad životi- njom je ništavna, jer sve je taština.

20 Sve ide k jednom jedinstvenom mjestu, sve dolazi iz prašine, i sve se vraća u prašinu.

21 Tko poznaje dah sinova Adamovih koji se uspinje, on, prema gore, dok dah životinja silazi prema dolje, k zemlji1.

22 Ja sam vidio da nema ničeg boljeg za čovjeka nego da se raduje djelima svojim, jer takav je njegov dio. Tko će naime njega dovesti vidjeti što će biti poslije njega?


Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif