Suze sina razmetnoga/Plač drugi: SPOZNANJE
Izgled
← Plač prvi: SAGRIJEŠENJE | Suze sina razmetnoga Plač drugi: SPOZNANJE autor: Ivan Gundulić |
Plač treći: SKRUŠENJE → |
Plač drugi
SPOZNANJE
"Et reversus in se." Luc. 15.[1]
1.
- Pokli božja veličina
- U početak svijet satvori,
- Sred općenijeh najprije tmina
- Od svjetlosti zrak otvori,
- I ostaše razlučene
- S bijelim danom noćne sjene:
2.
- Tako u tminah svijeta ovoga,
- Zametena svega u sebi,
- Kad čovjeka umrloga
- Vlas pritvara višnja s nebi,
- Prosvitlili ga blago dosti
- Najprije zrakom sve milosti.
3.
- Netom ovi zrak udari
- U stražnika žirnijeh stada,
- Viđe i pozna sve privari,
- Ke mu uzrok bijehu od jada,
- I da staše za satrti
- Svoj zli život gorom smrti.
4.
- Tim pokliče: "Tko me ovako
- Ukopa u skut pustijeh gora,
- Da želeći dobro svako
- Od glada umrem pun prikora,
- Čekajući mješte groba
- Da me proždre zvjerska utroba?
5.
- Za sve jer bi pravda bila,
- Tko god žive kao zvjerenje,
- Da i mrtav na sto dila
- Od zvjerenja razdrpljen je:
- Ako i zvijeri nebi strane
- S piće utekle svim pogane.
6.
- Ah! lipoto draga očima,
- Ka za zlatom smagneš toli,
- Evo plate, ka se prima
- Slideć ures tvoj oholi,
- Da i zvijeri bježe prike
- Ljudsko srce s tve prilike.
7.
- Ti si oblak, ki zastupa
- Viđenje nam od nebesi;
- Gine, tko tvim putom stupa,
- Zapletena toli jesi;
- Nevjernost je tva istina,
- Družba: ispraznos i taština.
8.
- Djevojčice prigizdave
- Cvijet čistoće svoje mile
- Pod raskošam tve naprave
- Nepomno su otrunile:
- Ti najdraže prijatelje
- S tve otrovne svađaš želje.
9.
- Ti postelje ženitbene
- Priljubovstvom mnokrat skvrniš;
- Ti svitlosti proslavljene
- Ime tlačiš, zraku crniš;
- Ti prihvaćaš bludim tvima
- Ljubovnika u hotima.
10.
- Ti nevješte mladce vodiš
- Mrtvijem pramom zavezane;
- Pogledom ih ti gospodiš
- I u srcu stvaraš rane;
- Ti ih vodiš na zla svaka:
- Oni hudi, ti si opaka.
11.
- Prikiduješ ti zavjete
- Ljudem Bogu posvećenim,
- Čiste želje, misli svete
- Da potamne bludnom sjenim,
- I da plijen je tvoga obraza,
- Što se Višnjem jur prikaza.
12.
- Turske sablje na pravednih
- Ti obraćaš jedovito;
- Mjere od suda od najvrednijih
- Rukah kriviš ti očito;
- Samosilna svud se čuješ,
- Istijem kraljim ti kraljuješ.
13.
- Gradovi su glasoviti
- U pepelu tvojih plama;
- Ti vas ures njih čestiti
- Splesa i posu travom sama;
- Ti si uzrok vječnijeh šteta,
- A u sebi što si opeta?
14.
- Jedno ufanje, ko sveđ bježi;
- Zlo u slici prazna dobra,
- Plam, ki spraža, a ne vriježi;
- Noć, ku za dan sljepac obra;
- Vjetrić, huđe ki razgara;
- Obećanje, koje vara.
15.
- Jedan stabar, ki neplodan
- Samo u sjen se širi i stere:
- Slados gorka, ijed ugodan;
- Glas bez riječi, riječ bez vjere;
- Hip u viku svijeh godišta;
- Vjetar, magla, sjen, dim, ništa.
16.
- Meni se je dogodilo
- Kao djetetu, koji hrli,
- Gdi plam svijeće ckili milo,
- Najposlije ki ga oprli;
- Kao lepiru, koji udara
- Oko ognja, ki ga zgara.
17.
- Jur za zrakom umrlime
- Od liposti, ka svim udi,
- Slideći ga sve me vrime
- U ljuvenoj u požudi,
- Mlados kopne, život ginu:
- Ah, sad poznam mu krivinu!
18.
- Ah, spoznanje pričestito!
- Unutarnja s tebe zraka
- Razvedrena vidi očito
- Pravo dobro bez oblaka,
- Gdi je spasenje, gdi su moji
- Slaci i draži svim pokoji.
19.
- Jao, vez, ki me smrtno veže,
- Ja ne poznah sred krivine:
- Tako i more ne uteže,
- Tko mu nori u dubine;
- Nu na vrhu pak kada je,
- Trud mu i malo vode daje.
20.
- Kose, ke zvah zlatom prije,
- Jao, zabliješten s njih na blizu,
- Poznam da su ljute zmije,
- Ke sad srce moje grizu;
- A s pogledim svitle oči
- Munja, iz koje trijes iskoči.
21.
- Ono lice, gdi mi siva
- U ružicah zora bila,
- Sad je drača bodežljiva
- I ma vječna noć nemila;
- A usti, ko mnjah da med hrane,
- Čemerom su otrovane.
22.
- Zraci, kijem se život diči,
- Zovući ih zvijezde svoje,
- Himbeni su provodiči
- Bili od tamne smrti moje.
- A posmijesi vedri i slaci
- Puni grada crni oblaci.
23.
- Ah, i ostavih mjesto rodno,
- Probijući strane i luge,
- I ištući što je ugodno,
- Nađoh jade, brige i tuge,
- I u doba toj smeteno
- Ostah kano drijevo odsječeno.
24.
- Eto život moj svjedoči,
- Kakav svijet je i što daje:
- Kad se smije, plač uzroči,
- A kad blazni, tad izdaje;
- U uresnu lijepu sudu
- Sdrži nalip i smrt hudu.
25.
- Celovom te slacijem truje,
- Grleći te smrtno ubija;
- U hvalah te istijeh psuje,
- A krepčinah svije previja;
- Razlik obraz stavlja na se,
- Kao zvijer, ka se vjetrom pase.
26.
- Tiho s hitrim zasjedami
- Tjera iz srca svih bojazni;
- I unjeguje s prva i mami
- Pod prilikom od prijazni,
- Pa ko silnik pleše i meće,
- Tko se uzda u nj najveće.
27.
- Tako i more u tišini
- S kraja pomorca u plav zove
- A kad ga ima u pučini,
- Skoči i uzavri na valove,
- I u potopu, ki na nj ori,
- Prije smrti grob mu otvori.
28.
- Ah, sad imam pamet hitru,
- Sve je, što svijet gleda i dvori,
- Na ognju vosak, dim na vitru,
- Snijeg na suncu, san o zori,
- Trenuće oka, strila iz luka,
- Kijem potegne snažna ruka.
29.
- Ah, nije život ljudski drugo,
- Neg smućeno jedno more,
- Neg plav jedna, koju dugo
- Biju vali kao gore:
- I sred ovih netom tmina
- Čoek se rodi, mrijet počina.
30.
- Bježi, kud znaš, što hoć, čini,
- Zapad i istok vas obhodi,
- I beskrajnoj po pučini
- Svijet kružeći Indije brodi;
- Krij se u jame gorskijeh hridi:
- Smrt svuda te slidom slidi.
31.
- I nije stvari, koja može
- Ubjegnuti toga suda;
- U pokoju sred raskoše
- Stoj bez misli i bez truda:
- Bran, se oružjem, zlato trati,
- Ne ćeš joj se othrvati.
32.
- Smrt ne gleda ničije lice,
- Jednako se od nje tlače
- Siromašne kućarice
- I kraljevske te polače;
- Ona upored meće i valja
- Stara i mlada, roba i kralja.
33.
- Vedre krune, teška rala
- Jednom kosom ona slama;
- Lijepos, blago, snaga i hvala
- Sve je prid njom na ognju slama
- Gluha i slijepa bez obzira,
- Kud prohodi sve satira.
34.
- Zgrade ohole, ke visješe
- Njekada se do nebesa,
- Sad hrvane po tleh leže,
- Gnjusnom stopom stado ih splesa;
- A od unuk se carskieh hrane
- Kosti gore ne ukopane.
35.
- Slavne gospođe i kraljice,
- Kih liposti još se hvale:
- Zlatne kose, drago lice,
- Ljuven pogled, ke su imale,
- Ah, viđ, što su u ovo doba:
- Malo praha u dno groba.
36.
- Gdi su mlaci prigizdavi,
- Plemeniti i bogati,
- Ki cijenjahu njegda u slavi
- Pored suncem u vik sjati?
- Ah što je od njih sad ostalo,
- Neg li u zemlji zemlje malo?
37.
- Gdi junaci, koji snagom
- Lave hrvaše i medvjede?
- Gdi razumni s riječi blagom
- Ki daždjahu med s besjede
- Gospodeći srca umrla?
- Smrt u pepeo sve je strla.
38.
- Gdi oni, ki se od svih ljudi
- Dobitnici oglasiše?
- Gdi li uzmožni, kih požudi
- Krug malahan vas svit biše,
- I ostali ne brojeni?
- Svi su u laktu zemlje zbijeni.
39.
- Gdi su istočna carstva stara?
- Gdi gospodstvo od Rimljana?
- Svi pod plugom, kijem svit hara,
- Od vremena su uzorana,
- Jest, tko njegda svijetom vlada,
- A ne zna mu se ime sada!
40.
- Mru kraljevstva, mru gradovi,
- I njih plemstvo trava krije;
- A jer je umrli život ovi,
- Čoek u srcu miran nije;
- A svaki dan vidi očito,
- Da nije ništar vjekovito.
41.
- Vrijeme hara stanac kami,
- I žestoko gvožđe izjeda;
- A hoćemo mi, da nami,
- Ki smo od zemlje, svrhe ne da?
- A ako život naš je zgledan,
- Vas nije drugo, neg hip jedan.
42.
- Što je bilo, prošlo je veće,
- Što ima biti, još nij' toga;
- A što je sada, za čas ne će
- Od prošastja ostat svoga,
- Na hipu se vrijeme vrti,
- Jedan hip je sve do smrti.
43.
- Ah, da u što možeš rijeti,
- Da se uzdaš veće odi?
- Je da u vrijeme? Vrijeme leti,
- I u dohodu svom prohodi;
- Zgledaj ga si, svid se, tko si,
- Ufaj, kaj se, moli, prosi.
44.
- Tko se rodi, svak umrije,
- i bi, kao ti, prije tebe;
- Da, kao njemu, i tebi je
- Mrtav biti od potrebe,
- Da za tobom rode opeta
- Novi narod nova ljeta.
45.
- Ali svak čas gdje gledamo
- Mrijeti i djecu u povoju;
- Ah jaoh, za šta ne imamo
- Više glave sveđ smrt svoju?
- Ka čas po čas zgodu pazi,
- Da te ubije i porazi.
46.
- Nu smrt ovo nije, što čini,
- Da sve umrle narav stiže;
- Smrt je ono, što istini
- Vječni od raja život diže:
- Kratak uzdah smrt je od svita:
- Smrt je od duše vjekovita.
47.
- Ah, jednaka smrt je svima;
- Ah, i svak zna, da umrijet će;
- Ali s mukam jednacima
- Doć svakomu smrt, jaoh, neće
- Dobri će i zli umrijet jednako;
- Nu u raj dobri, zli će u pako.
48.
- Dobri će u raju puni uresa,
- Gdi u vedrini bez oblaka
- Sja vrh sunca i nebesa
- Jedna svjetlost u tri zraka.
- Pod pristoljem gdi višnjime
- Stoji udes, sreća i vrime.
49.
- Gdi u ljubljenom svomu Bogu
- Duša slavom opojena
- Dobro izvrsno, rados mnogu
- Sasma uživa sveđ blažena
- Pokoj vječni, lipos pravu,
- Mir, dobrotu, znanje i slavu.
50.
- Zli će pasti u ponore
- Dno paklenih crnih jama,
- Da tu u vijeke vijeka gore
- Sred žestocih strašnih plama.
- Osuđeni u tamnosti
- Bez ufanja, bez milosti.
51.
- Gdi zmije otrovne, zmaji gorući,
- Zle nakazni, srde vrle
- Huđe jade, nemir ljući
- Daju kletim, ki se prle;
- Gdi ore potop teških sila
- Daždi od ognja, gradi od strila;
52.
- Gdi je vaj smrtni ki sveđ kolje,
- Gorci plači, trudi živi,
- Tuge, pečali i nevolje,
- Srdžbe, omraze, smeže i gnjivi,
- Škripnja od zuba, kršnja od ruka,
- Vječna žalos, vječna muka.
53.
- Ah, ma dušo, trepti i čezni
- Misleć, kako život straja;
- Muka je viećna, nje boljezni
- Bez svrhe su i bez kraja;
- A u paklu nije ufanja,
- Neg skončanje bez skončanja.
54.
- Liepa dušo, ka u nas shodiš
- Neumrla, čista i bijela,
- Ti od života dan izvodiš;
- Vječna svjetlost tva vesela
- Neba je zraka, svijeta dika,
- Plod višnjega sunca i slika.
55.
- Angjeoska je tebe straža
- U životu ogradila,
- Božja pomnja ti najdraža
- I slatka si kćerca mila:
- On neumrli da te spase,
- Umrlu odjeću uze na se.
56.
- Ah, da li se ne sramuješ
- Plemstvo i svitlost tvu veliku
- Pocrniti, čijem stanuješ
- Zbijena u grijehu tamnu i priku?
- Ne, ne, ukaži, sveta odluka!
- Da se djelo božjih ruka.
- ^ — Došavši k sebi.
Sljedeća stranica→ |