Suradnik:Nesmir Kudilovic

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Čudna ti li je ta naša raztrojena kraljevina hrvatska, koju sadašnji naraštaj trojednom kraljevinom nazivlje. Koliko tudjega življa uplelo se tu u narodni život! Koliko tudjih raznih kultura umješalo se u narodni duh! Koliko tudjih uprava i zakona pritisnulo je narodne običaje i obustavilo narodni razvitak države! Pak ipak preostade još toliko izvorna življa slovinska u svemkolikom narodu, da se diviti moraš, kad na primjer u zabitnom kutu, budi juga ili sjevera, budi iztoka ili zapada nagaziš na jedan te isti puk, posve srodan ne samo u govoru i pjevanju, nego u običajih, nošnji, zakonih i domaćoj prastaroj upravi. Do ovoga razmišljanja dovede me razgovor s njekimi Spljetćani, kad im očitovah volju, da posjetim prastaru hrvatsku kneževinu poljičku.

Što bijaše Hrvatom kneževina, to je inostrancem republika. Mogao bi čovjek ovaj smies pojmova smatrati za njeki paradokson, pa ipak bijahu hrvatske kneževine, banovine i županije u bitnosti jedno te isto što i inostrane republike, jer im bijaše jedna osnova, naime slobodna vlada naroda na temelju slobodnoga izbora narodnih glavara i činovnika. Kao što su pako stare republike demokratičke pretvorile se s vremenom u aristokratičke, isto tako prodje i u naših kneževina, banovina i županija upravna vlast iz ruku svega naroda u ruke pojedinih plemena, ili vlastela i plemića.

  • Izvor: Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italije : od Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, 1873., str. 64.