Suci (Šarić)/Glava 6.
← Glava 5.
|
Suci (Šarić) |
Glava 7. →
|
1 Kad su sinovi Izraelovi opet činili, što se Gospodu nije dopadalo, dade ih Gospod u ruke Midjancima za sedam godina.
2 Teška je bila ruka Midjanaca nad Izraelom. Sinovi Izraelovi bježali su ispred Midjanaca u gorske jame, pećine i utvrde.
3 I kad bi Izraelci posijali, dolazili su Midjanci Amalečani i sinovi Istoka i udarili na njih.
4 Oni bi se utaborili proti njima i poželi bi rod zemlje sve do Gaze. I nijesu ostavljali hrane za Izraelce, ni ovce ni vola ni magarca.
5 Jer su dolazili sa stadima svojim i sa šatorima svojim. Dolazili su kao jata skakavaca. Nije bilo broja njima ni devama njihovim. Dolazili su u zemlju, da je opustoše.
6 Izrael je bio od Midjanaca ljuto potlačen. I zavapili su sinovi Izraelovi Gospodu.
7 Kad zavapiše sinovi Izraelovi Gospodu za pomoć proti Midjancima,
8 Posla Gospod sinovima Izraelovim proroka, koji im navijesti: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Ja sam vas izveo iz Egipta i izveo sam vas iz kuće sužanjstva.
9 Ja sam vas izbavio iz ruku Egipćana i svih vaših tlačitelja. Ja sam ih ispred vas odagnao i dao sam vam zemlju njihovu.
10 Ja sam vam zapovjedio: "Ja sam Gospod, Bog vaš. Ne štujte bogova Amoreja, u kojih zemlji stanujete! Ali vi ne poslušaste glasa mojega."
11 Tada dođe Anđeo Gospodnji i sjede pod hrast kod Ofre, koji je bio Abiezreja Joaša, a sin je njegov Gideon mlatio pšenicu na tijesku, da je osigura od Midjanaca.
12 Njemu se prikaza Anđeo Gospodnji i reče mu: "Gospod je s tobom, hrabri junače!"
13 Gideon mu odgovori: "Molim, gospodaru moj! Kad je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo? Gdje su sva čudesa njegova, što su nam ih pripovijedali oci naši, kad su govorili: "Gospod nas je izveo iz Egipta? A sada nas je ostavio Gospod i predao nas u ruke Midjancima.":
14 Gospod se okrenu k njemu i reče: "Idi u toj snazi svojoj i izbavi Izraela iz ruku Midjanaca! Ja te šaljem."
15 A on mu reče: "Oprosti, gospodaru moj! Čim ću izbaviti Izraela? Eto, rod je moj najmanji u plemenu Manasehovu, a ja sam posljednji u obitelji svojoj."
16 Gospod mu reče: "Jer sam ja s tobom, pobit ćeš Midjance kao jednoga čovjeka."
17 On mu reče: "Ako sam našao milost u očima tvojim, daj mi znak, da si to ti, koji govori s menom!
18 Pa ne idi odavde, dok se ja ne vratim k tebi i donesem ti dar svoj i stavim preda te." On odgovori: "Čekat ću, dok se vratiš."
19 Tada otide Gideon i zgotovi jare, nadalje jednu efu brašna za nekvasne kruhove. Meso metnu u košaricu, juhu stavi u lonac, donese mu pod hrast i postavi pred njega.
20 A Anđeo Božji reče mu "Uzmi to meso i te kruhove nekvasne, metni ih na onu hridinu i juhu izlij na to! On učini tako.
21 I Anđeo Gospodnji pruži kraj od štapa, što ga je imao u ruci, d dotače se mesa i kruhova nekvasnih. Tada se podiže oganj iz hridine i spali meso i hljebove nekvasne. A Anđeo Gospodnji iščeznu ispred očiju njegovih.
22 Tada vidje Gideon, da je to bio Anđeo Gospodnji. "Jao, Gospode svemogući", povika Gideon, vidio sam Anđela Gospodnjega licem k licu!"
23 A Gospod mu odgovori: "Mir neka je s tobom! Ne boj se! Nećeš umrijeti.":
24 Gideon napravi ondje žrtvenik Gospodu i nazva ga "Gospod je mir". Do današnjega dana stoji on još u Ofri, koja pripada Abiezrejima.
25 One noći zapovjedi mu Gospod: "Uzmi junca oca svojega, naime drugoga junca od sedam godina, sruši žrtvenik baalov oca svojega i sasijeci lug pokraj njega!
26 Onda podigni Gospodu, Bogu svojemu, žrtvenik visoko gore na hridini u tvrđi i uzmi drugoga junca i žrtvuj ga kao žrtvu paljenicu drvima onoga luga, što ga imaš sasjeći!"
27 Tada uze Gideon deset ljudi između sluga svojih i učini, kako mu je bio zapovjedio Gospod. A jer se je bojao svoje obitelji i ljudi onoga grada, da to izvede danju, učini noću.
28 Kad ljudi onoga grada sutradan rano ustadoše, a to srušen žrtvenik baalov i lug pokraj njega sasječen. A junac drugi bio je žrtvovan kao žrtva paljenica na žrtveniku novo podignutom.
29 Pitali su jedan drugoga: Tko je to učinio?" Kad su tražili i raspitivali, rekoše im: "Gideon, sin Joašov, to je učinio."
30 Tada rekoše ljudi onoga grada Joašu: "Izvedi sina svojega! On mora umrijeti, jer je srušio žrtvenik baalov i sasjekao lug pokraj njega."
31 A Joaš odgovori svima, koji su stajali kod njega: "Hoćete Id se boriti za baala? Hoćete li mu doći u pomoć? Tko se bori za njega, do sutra je mrtav. Ako je on bog, neka se sam bori za sebe, jer mu je srušio žrtvenik!"
32 Zato mu onoga dana dadoše ime Jerubaal, to jest "baal neka se bori proti njemu", jer mu je srušio žrtvenik.
33 I kad se svi Midjanci i Amalečani uz sinove Istoka sastadoše i prešavši preko Jordana u ravnici se jezreelskoj utaboriše,
34 Dođe duh Gospodnji na Gideona. On zatrubi u trubu. Kad onda Abiezreji pođoše za pozivom njegovim.
35 Posla glasnike po svemu plemenu Manasehovu, pa se i oni skupiše oko njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo I ovi izađoše pred njih.
36 I Gideon upravi Bogu molitvu: "Ako ćeš ti doista izbaviti mojom rukom Izraela, kao što si obećao,
37 Evo, ja ću metnuti runo ovce na gumno. Ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho, onda ću znati, da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao."
38 I tako se dogodi. Kad sutradan rano ustade i runo iscijedi, istisnu rosu iz runa, cijelu zdjelu punu vode.
39 Tada zamoli Gideon Boga: "Ne gnjevi se na me, ako progovorim još jednom! Daj mi da još samo ovaj put učinim pokus s runom! Neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!"
40 I Bog učini tako onu noć. Samo je runo ostalo suho, a Po svoj zemlji bila je rosa.
← Glava 5.
|
Suci (Šarić) |
Glava 7. →
|