Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/69

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Drzeci u svojoj vlasti stari kraljevski i banski grad Knin i mnogo drugih gradova uz Krku i Cetinu, odanle je uporno branio svoje prvenstvo s pomocu svojih rodjaka, krbavskih knezova Kurjakovica. Ali jc trebalo gotovo nad6ovjecne snage, da odrzi usur- piranu premoc svoju. Ta on se nije mogao nazivati ni banom, a jos je manje mogao osnivati svoju vlast na kraljevskim privilegijama, kako nekad bani Pavao I. i Mladin II. od plemena Subica. Knez Nelipic bio je nametnik, koji se je mogao odrzati jedino tako dugo, dok su prilike bile njemu u prilog. Na iztoku je ban bosanski Stjepan Kotromanic vrebao na svaku prigodu, da ugrabi koji kotar hrvatski; na zapadu je doduSe mletacka obcina oduSevIjeno radila, da pomogne Nelipicu zatrti svaki tracak kraljevske vlasti i ugleda u Hrvatskoj, ali nije bila ni malo voljna dopustiti, da mu krila suviSe ponarastu. A najmanje je bila spremna dozvoliti niu, da se uplice u poslove dalmatinskih i hrvatskih priinorskih gradova, koje bijaSe nedavno svojemu vladanju pridruzila. U samoj Hrvatskoj ostadose knezu Nelipicu najljuci protivnici potomci bana Pavla L, naime knezovi od Bribira U prosincu 1330. umre doduse knez Juraj II , Nelipicev ne- pomirljivi dusmanin; ali njega zamijeni jo§ odlucniji sin njegov Mladin III. Banic sa svojom bracom Pavlom III. i Deodatom. Taj Mladin III., kojega suvremenici prozvase »§titom Hrvata«  (clipeus Chroatarum), prigrli sve tradicije svojih predaka. Drzeci sa svojom bra(5om tvrde gra- dove Skradin, Klis i Omi§ bijaSe jos uvijek dosta jak, da zanovijeta i knezu Nelipicu i od- metnim gradovinia dalmatinskima. Uz mladoga i krepkoga Mladina III. stao se javljati i stric njegov, nesrecni Pavao II., zeleci okajati svoj grijeh, §to ga bijase pocinio, podi- gavsi ruku na starijega brata svoga, bana Mladina II. Kako je mladi knez Mladin III. prkosio Nelipicu i Mletcima u svojim gradovima, narocito u Klisu, tako je stric njegov Pavao II., sada starjeSina Bribi skih knezova, branio ^ast i ostatke vlasti svoga roda u Ostrovici i Bribiru. Posto je drzavina Bribirskih knezova razstavljala Nelipica od primorskih gradova, nije se potonji mogao ni prikuciti moru, dok je njegovim protivnicima bila ziva na ramenu glava. Jedini grad Kljuc (Clavis, Glavez) na utoku Cikole u Krku, §to ga je drzao Nelipicev brat Isan, bio je doduSe vjecita prijetnja gradu Sibeniku, ali nije mogao nauditi vlasti Bribirskih knezova. Knezovi Mladin III. i Pavao II. uprijeSe u prvi kraj svu snagu svoju, da se osvete nevjernim dalmatinskim gradovima. Mladin iz Klisa udarao na Spljet, a Pavao sa svojim rodom i suplemenicima, narocito s knezom Budislavom Ugrinicem, gospodarom grada Roga na Krci, stao se obarati na odmetni Nin. Kad ta dva grada sku6e, doci ce na red Trogir i Sibenik. Upravo zajednicka pogibao od Bribirskih knezova zblizi jo§ jace kneza Nelipica i primorske gradove dalmatinske i hrvatske. Na ponuku mletacke obcine uta- naCiSe gradovi Spljet, Trogir i Sibenik 15. velja6e 1332. savez s knezom Nelipicem za medjusobnu obranu. Na uredeni dan nadjose se u nekoj dolini (in valle Stolpone) za- stupnici tih gradova, na celu im njihovi knezovi (Nikola de Molin spljetski, Ivan Grado- nigo trogirski, i Pantaleon Giustiniani Sibenski) na okupu s knezom Nelipicem, te ugovorise medjusobni ugovor, slogu i savez (tale pactum, concordiam et societatem adinvicem). Knez Nelipic branit ce pomenute tri gradske obcine, njihove kotare i Ijude od svih nji- hovih protivnika, te ce njihove neprijatelje smatrati za svoje. No zato ce ona tri grada podavati knezu pomoc od cetiri stotine pjeSaka protiv svih njegovih neprijatelja, izuzev jedino kralja ugarskoga i podanike mletacke obcine; te ce cete moci knez rabiti samo u Hrvatskoj (in Sclavonia tantum), ako bi neprijatelji njegovi htjeli nanijeti stete njemu ili njegovim podanicima, i to onda, ako bi ih sam glavom (personaliter) vodio, inade ne. Ako bi ipak knez htio povesti vojnu na kojega svoga neprijatelja, da ga oplijeni, ne smije sobom voditi tih gradskih pomocnih 6eta bez narotite dozvole tamo§njih knezova i obcinskih vijeca. Na taj ugovor prisegose sindici i prokuratori svih triju gradova. Jo§ bi utanaceno, da ce za tu pomocnu vojsku od cetiri stotine momaka dati Spljet stotinu Ijudi, Trogir sto i ietrdeset, a Sibenik sto i Sestdeset.