njega lastovskoga kneza, kojega bijaše ondje namjestio hrvatski ban Ivan Ćuz (comite moderno per Johannem banum constituto — aufferendo). Napokon izabere bosanskoga biskupa Petra, da s dubrovačkim poslanicima podje u Dubrovnik, gdje će predati kraljeve povelje i primiti prisegu vjernosti od gradjana. Biskup Petar podje na put 3. lipnja 1358., te stize polovicom srpnja u Dubrovnik, gdje ga dociekase s najvecim odusevljenjem. Dne 18. srpnja sastade se veliko vijece, u koje dodje 125 vijecnika, te bi onda od vijec- nika, sudaca i gradjana polozena prisega vjernosti i odanosti kralju Ljudevitu, a naroSito, da ce obcina to(!:no drzati utanaCeni ugovor s kraljem. SuviSe izabra vijece jos Cetiri vlastelina, koji ce bosanskoga biskupa izpratiti do Stona. i napokon nagradi kraljeva poslanika sa 200 dukata u zlatu.
Poput Dubrovčana nastojali su i ostali dalmatinski gradovi, da si posebnim privile- gijama osiguraju kod kralja ne samo svoja stara prava i posjedovanja, nego i nove te6e- vine. Vijece grada Spljeta izabra na poziv kraljev 26. ozujka 1358. dva poslanika, arci- djakona i Novaka Matijevica, koji ce poci na kraljevski dvor, te ondje ustanoviti medje spljetskoga kotara i urediti jo§ druge poslove. Spljetski knez Gentilis de Callio sastavi za te poslanike vjerodajnicu i naputak, sto ce sve od kralja moliti i traziti. Najprije neka izrade, da kralj obcini potvrdi medjaSe njezina kotara, a onda neka nastoje, da kralj ustupi obcini spljetskoj Citav otok Bra6, poSto je taj otok najblizi gradu Spljetu, kao ni jednomu drugomu. Siiine zelje iznosili su jama6no i drugi gradovi dalmatinski, kao Zadar, Trogir i Sibenik. K tomu su dolazile na kraljevski dvor i tuihe, naroCito iz Mletaka, da se njihovim podanicima cine Stete od Zadrana, sve »protiv ustanovama mira (contra formam pacis)*. Napokon trebalo je urediti i prilike u Hrvatskoj, gdje je nakon rata i prija§njih smutnja bilo sve u neredu, tako da je primjerice Bia6, neka- danji dvorac hrvatskih knezova i kraljeva. posve opustio. PoSto je vecina velikaSa, koje bija§e kralj u veljaci ostavio u Hrvatskoj, poslije po§la na kraljevski dvor, odlu6i Ljudevit u travnju, da ce ponovo poslati povjerenstvo od vi§e baruna na jug, da konaSno uredi prilike u novo stecenim oblastima. Vec 19. svibnja stigla je u Spljet vijest, da ce »6etiri veda baruna kraljeva doci u one strane, da prou6e stanje gradova dalmatinskih Cper conoscere lo stato delle citta della Dalmazia).« Malo zatim znalo se i u Mletcima, da ce stici u Dalmaciju neki baruni »poradi uredjenja pokrajine« (pro regulanda contracta). Vijece spljetsko odlu(5i na to 19. srpnja izabrati zaseban odbor, koji ce opunovlastiti, da ugovara o svemu s kraljev- skim povjerenicima. U odbor biSe izabrani knez (potestat) Gentilis, sedam plemica i tri obcinska sudca. Posljednjih dana srpnja stigro^e zaista kraljevi povjerenici u Hrvatsku. Bijahu to nadbiskup kolo^ki i kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, velikovaradinski kanonik 6uvar Gregorije i sudac kraljevskoga dvora Nikola Se6, nekadanji ban slavonski i hrvatski, Njima se pridruzio i tadanji hrvatski i dalmatinski ban Ivan Cuz. Nadbiskup kolotki bijase sa sobom ponio i veliki peCat kraljevski (u jednoj povelji od 9. kolovoza, izdanoj u Visegradu, kaze kralj: »quoniam sigillum nostrum mai'js de quibusdam aliis arduis negociis regni nostri cum domino archiepiscopo Colocensi in partibus Dalmaciae habemus*). Dolazak kraljevih povjerenika silno je uzbudio dalmatinske gradove. Spljetsko vijede nadaSe se s pomocu bana Ivana (!!uza mnogo poluiiti. Dne 1. kolovoza 1358. sastavi spljetski naCelnik Gentilis de Calls poseban naputak za 6etiri poslanika svoje obdine, koji 6e ugovarati s barunima (transmissorum ad partes Dalmatiae et Croatie). Neka najprije zatra^i toino odredjenje medjaSa, onda neka nastoje izprositi otok Bra6. U nekoj parnici, Sto ju obcina vodi, neka nastoje obraniti obcinu svim Irudom i marom U obce neka za svaku stvar traze savjeta, pomodi i naklonosti u bana Ivana. Ako bi pak baruni iznijeli kakve novotarije, koje bi bile naperene proti obcini i njezinoj slobodi zajamcienoj kraljevskim privilegijama, neka ne Cine nista bez znanja i naloga obcine i
