Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/142

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


njega lastovskoga kneza, kojega bijaše ondje namjestio hrvatski ban Ivan Ćuz (comite moderno per Johannem banum constituto — aufferendo). Napokon izabere bosanskoga biskupa Petra, da s dubrovačkim poslanicima podje u Dubrovnik, gdje će predati kraljeve povelje i primiti prisegu vjernosti od gradjana. Biskup Petar podje na put 3. lipnja 1358., te stize polovicom srpnja u Dubrovnik, gdje ga dociekase s najvecim odusevljenjem. Dne 18. srpnja sastade se veliko vijece, u koje dodje 125 vijecnika, te bi onda od vijec- nika, sudaca i gradjana polozena prisega vjernosti i odanosti kralju Ljudevitu, a naroSito, da ce obcina to(!:no drzati utanaCeni ugovor s kraljem. SuviSe izabra vijece jos Cetiri vlastelina, koji ce bosanskoga biskupa izpratiti do Stona. i napokon nagradi kraljeva poslanika sa 200 dukata u zlatu.

Poput Dubrovčana nastojali su i ostali dalmatinski gradovi, da si posebnim privile- gijama osiguraju kod kralja ne samo svoja stara prava i posjedovanja, nego i nove te6e- vine. Vijece grada Spljeta izabra na poziv kraljev 26. ozujka 1358. dva poslanika, arci- djakona i Novaka Matijevica, koji ce poci na kraljevski dvor, te ondje ustanoviti medje spljetskoga kotara i urediti jo§ druge poslove. Spljetski knez Gentilis de Callio sastavi za te poslanike vjerodajnicu i naputak, sto ce sve od kralja moliti i traziti. Najprije neka izrade, da kralj obcini potvrdi medjaSe njezina kotara, a onda neka nastoje, da kralj ustupi obcini spljetskoj Citav otok Bra6, poSto je taj otok najblizi gradu Spljetu, kao ni jednomu drugomu. Siiine zelje iznosili su jama6no i drugi gradovi dalmatinski, kao Zadar, Trogir i Sibenik. K tomu su dolazile na kraljevski dvor i tuihe, naroCito iz Mletaka, da se njihovim podanicima cine Stete od Zadrana, sve »protiv ustanovama mira (contra formam pacis)*. Napokon trebalo je urediti i prilike u Hrvatskoj, gdje je nakon rata i prija§njih smutnja bilo sve u neredu, tako da je primjerice Bia6, neka- danji dvorac hrvatskih knezova i kraljeva. posve opustio. PoSto je vecina velikaSa, koje bija§e kralj u veljaci ostavio u Hrvatskoj, poslije po§la na kraljevski dvor, odlu6i Ljudevit u travnju, da ce ponovo poslati povjerenstvo od vi§e baruna na jug, da konaSno uredi prilike u novo stecenim oblastima. Vec 19. svibnja stigla je u Spljet vijest, da ce »6etiri veda baruna kraljeva doci u one strane, da prou6e stanje gradova dalmatinskih Cper conoscere lo stato delle citta della Dalmazia).« Malo zatim znalo se i u Mletcima, da ce stici u Dalmaciju neki baruni »poradi uredjenja pokrajine« (pro regulanda contracta). Vijece spljetsko odlu(5i na to 19. srpnja izabrati zaseban odbor, koji ce opunovlastiti, da ugovara o svemu s kraljev- skim povjerenicima. U odbor biSe izabrani knez (potestat) Gentilis, sedam plemica i tri obcinska sudca. Posljednjih dana srpnja stigro^e zaista kraljevi povjerenici u Hrvatsku. Bijahu to nadbiskup kolo^ki i kraljevski kancelar Nikola, njitranski biskup Stjepan, velikovaradinski kanonik 6uvar Gregorije i sudac kraljevskoga dvora Nikola Se6, nekadanji ban slavonski i hrvatski, Njima se pridruzio i tadanji hrvatski i dalmatinski ban Ivan Cuz. Nadbiskup kolotki bijase sa sobom ponio i veliki peCat kraljevski (u jednoj povelji od 9. kolovoza, izdanoj u Visegradu, kaze kralj: »quoniam sigillum nostrum mai'js de quibusdam aliis arduis negociis regni nostri cum domino archiepiscopo Colocensi in partibus Dalmaciae habemus*). Dolazak kraljevih povjerenika silno je uzbudio dalmatinske gradove. Spljetsko vijede nadaSe se s pomocu bana Ivana (!!uza mnogo poluiiti. Dne 1. kolovoza 1358. sastavi spljetski naCelnik Gentilis de Calls poseban naputak za 6etiri poslanika svoje obdine, koji 6e ugovarati s barunima (transmissorum ad partes Dalmatiae et Croatie). Neka najprije zatra^i toino odredjenje medjaSa, onda neka nastoje izprositi otok Bra6. U nekoj parnici, Sto ju obcina vodi, neka nastoje obraniti obcinu svim Irudom i marom U obce neka za svaku stvar traze savjeta, pomodi i naklonosti u bana Ivana. Ako bi pak baruni iznijeli kakve novotarije, koje bi bile naperene proti obcini i njezinoj slobodi zajamcienoj kraljevskim privilegijama, neka ne Cine nista bez znanja i naloga obcine i