izmirili. Oni se bijahu ljuto iztrošili i izkrvarili u ratu s Genovom, te se žacahu velikoga rata s ugarskim kraljem. Da bi lakse postigli izmirenje, utjecaliu se i papi Inocentiju VI. u Avignonu, da bi bio njihov posrednik i zagovornik kod kralja. Ali ni papa ne mogase zaprije6iti ra'a, koji je malo zatim planuo.
Rat s Mletcima za Dalmaciju (1356 — 1358). Odkad su Mletci gotovo pre- varom obladali gradom Skradinom, odlu6io je kralj Ljudevit jednom posve obraCunati s torn obcinom. Zapocet ce veliki rat za citava Dalmaciju, da povrati svojoj kruni, §to ju po pravu zapada. Rat ce se voditi ne samo u Dalmaciji i Hrvatskoj, vec ce kralj udariti i na same Mletke, da im snagu s temelja potrese No kako nema brodovlja, ne ce se upu§tati u borbu na mora, jer se ne pouzdaje u Genoveze, nego ce skupiti veliku kopnenu vojsku, te s njom po kopnu provaliti u Italiju i osvanuti pred kraljicom jadran- skoga mora, da ju pogazi i smrvi.
Od siječnja 1356. pripravlja se Ljudevit za taj osudni boj. Jo§ u sije^nju ugovara on s austrijskim vojvodom Albrechtom, da mu dade pomocnih ceta i da mu dozvoli prolaziti kroz svoje zemlje i oblasti. S privolom vojvode snubi on austrijske vitezove i njemacke placenike, poSto ugarska vojska sastoji gotovo od samih lakih konjanika. Kralj nadalje sklapa savez s Gorickim grofovima, kao i s akvilejskim patrijarhom, susjedima mletacke obcine, a pri torn mu pomaze njemadki car i 6eski kralj Karlo IV., do nedavna tast njegov, koji ga imenuje svojim vikarom. Dok se ovako sprema za provalu u Italiju, u isti mail udeSuje sve u Hrvatskoj, da skupi svoje privrzenike u jedan tabor. Knezu Budislavu Ugrinicu i njegovim sinovima Gregoriju i Jurju, gospodarima grada Roga na rijeci Krki, potvrdjuje 28. travnja 1356. darovnicu svoju od god 1345.; u isti mah nastoji §to bolje prikovati uza se i cetinskoga kneza Ivana Nelipica. Knezovi Frankapani stoje kao i dosad vjerno uza nj, te jedva cekaju zgodu, da se otresu mletacke vlasti- Jedino krbavski knez, star! Gregorije Kurjakovic, nekako sara, ne znajuci komu bi pre- voljeo; no zato je sin njegov Juraj gorljiv privrzenik kraljev, osobito odkad ga je Ljudevit imenovao za kraljevskoga kastelana grada Dobre kuce u zupaniji krizevackoj u Slavoniji. A da bi se lakse i uspjesnije moglo ratovati s Mletcima, imenuje kralj za hrvatsko kraljevstvo opet dva bana, kako je nekad bilo. Banom >ditave Slavonije* i na neki nat^in zamjenikom hrvat- skoga hercega postade u travnju Leustahije, koji uza to drzi krizevacku i vise juzno- ugarskih zupanija (§imezku, tolnansku i stolnobiogradsku), a banska 6ast za Dalmaciju i Hrvatsku namijenjena bilvanu Cuzu (Joannes Chuz), vlastelinu medjumurskomu i poslije gospodaru Ludbrega u Slavoniji. Leustahije kao vrhovni ban upravljat ce kraljevstvom, a Ivan Cuz vodit ce vojsku, koja ce otimati Mletcima Dalmaciju i posvojene hrvatske gradove. Mletdani su nedvojbeno slutili, na sto se to kralj Ljudevit sprema. S toga su jos u veljadi 1356. stali opet kralju nuditi mir. Ali ovaj put Ljudevit nadmudri Mletcane. PriCini se nevjeSt, te urod;i mletacke poslanike, da dodju u polovici velikoga posta (na poSetku travnja) u Zagreb, gdje ce se on tada desiti i ugovarati s njima o miru. Obcina se s toga gotovo obveseli, te vec 26. ozujka sastavi za svoje poslanike naputak, kako ce i Sto ^e sve traziti. Ona se paCe nada§e, da bi mogla dobiti Klis i Omi§. Ali sastanka u Zagrebu ne bi u odredjeno vrijeme. Tek u travnju idu poslanici mletacki preko Senja u Hrvatsku i Ugarsku, dakako s novim naputcima. Neka nastoje, da kralj pusti na slobodu mladoga kneza Mladina IV. i njegovu sestricnu, koje drzi zarobljene kao taoce. Ali to poslanstvo nije ni malo bilo sredno. Vec 5. svibnja znadu u Mletcima, da Ljudevit smijera na njih udariti, pak s toga poruduju nacielnicima svojih gradova i deta u Istri i Dalmaciji, da budu spremni na obranu povjerenih im oblasti. Malo zatim javljaju isto upraviteljima marke Trevisanske, kao i zapovjednicima svoga brodovlja. U svibnju prodaje obcina na Rabu konje svojih poslanika, koji se bezuspjeSno vratiSe iz Ugarske, a napokon bira obcina zaseban odbor od dvadeset i pet lica, da s malim vijecem rjesava sve poslove, koji se tidu razmirice s ugarsko-hrvatskim kraljem.
