kad govore kralju svomu Ferdinandu I.: »Vazda smo uzdržali tu slavu, da nema jezika (naroda) u kršćanstvu, koji bi se tako dugo vremena držao i krv svoju prolijevao, (kao mi). Ta vec je minulo vise od osamdeset godina, sto se branimo i borimo za vjeru krscansku. S torn su slavom umrli nasi predji, a mi to isto zudimo«. (Semper renuimus penes se banc laudem, ut nulla lingua in Christianitate tanto longo tempore non stetit, nee sanguinem suum fudit; quia ultra sunt quam octuaginta anni, quod se defendimus et pugnavimus penes fidem Christianam. In hac laude nostri pristini mortui sunt, nos hoc idem desideramus.) Hrvatski narod svojom je uztrajnoscu i pozrtvovnoscu srecno preturio doba najvece slave i moci turske. Odkinuti udovi hrvatskoga kraljevstva redom se oslobadjali izpod turske vlasti. No sada planu nova borba za cjelokupnost kraljevstva. U jednu niku nastoji narod, da se s materom zemljom opet zdruzi oslobodjena izto^na Slavonija, a u drugu ruku da se ukine Krajina, u kojoj se je banila njemacka vojniCka vlast. Teznje i zelje naroda, pak bile i najopravdanije i osnovane na najsvetijem pravu; ne ostvaruju se u jedan dan. Prolaze cesto decenija i stoljeca, dok narod postigne, §to ga ide po Bozjem pravu i pisanom zakonu. I tu se divimo mukotrpnosti hrvatskoga naroda, kako bas gvozdenom uztrajnoscu nastoji, da se ostatcima kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije pridruze oslobodjeni dijelovi na iztoku i jugu. U toj nekrvavoj, ustavnoj borbi jednako se ogleda velika odporaa snaga naroda. Ne moze doduse zaprije6iti, damn se pravo ne gazi; ali ne da, da mu se zgazi | I napokon prevlada pravo, koje se nikada ne moze zatrti, ako ga samo uporno branis. U polovici XVIII. stoljeca vracena bi Hrvatskoj iztocna Slavonija. Ostatci kraljevstva povecaSe se tada za Sitavih 100 Q-myriam.; hrvatski ban zapovijedase vec zemlji, koja obuhvatase 220 Q-myriam. Jo§ upornija i teza je borba za Krajinu. Traje vise od stoljeca, a treba da se boris proti cjtavomu carstvu! Samoj matici zemlji zaprijetila tada pogibao, da postane austrijska pokrajina poput Kranjske i Stajerske. Ali odporna snaga hrvatskoga naroda odoli i reformatoru caru Josipu II., te sa6uva stari ustav najstarijoj kraljevini habs- burzke monarkije. Bred neprekidne borbe za svoja prava i za Krajinu gleda hrvatski narod na svoje o5i, kako vijor sa zapada obara staru njegovu neprijateljicu, prezivjelu republiku mleta6ku (1797.), i kako se Dalmacija, od 1409. u mletackoj vlasti, vraca pod zezlo vladara, koji je zajedno kralj hrvatski i ugarski. Narod nije zaboravio, da je Dalmacija bila i ostala krv od njegovi krvi, pak s mjesta pregnuo, da se ta slavna kraljevina pridruzi svojim rodjenim sestrama, Hrvatskoj i Slavoniji. I tako je nase XIX. stoljece zateklo hrvatski narod u nastojanju, da svojemu kraljevstvu povrati po prilici onaj obseg, §to ga je imalo za kraljeva Petra KreSimira i Dimitrije Zvonimira. Ali XIX. stoljece, stoljece narodnosti, nametnu hrvatskomu narodu najzescu borbu od svih dosadanjih. Borba je uporna i osudna, jer se mora otimati ne samo zivima, nego i mrtvima. Cvor se strasno zauzlao, i Bog zna, sta bi bilo, da cvora nije razsjekao mac bana JelaCica. Hrvatski jezik priznat bi nakon krvava rata jezikom diplomatiikim, da sam gospoduje ne samo u seljadikoj kolibici, nego i u banskim dvorima. Hrvatskim jezikom neka zbori i tvori svej §to se hrani hrvatskim hljebom ; ta za to se i zrtvovalo 40.000 hrvatskih junaka na poljanama ravne Ungarije.
