okupljali razasuti ili ugrabljeni dijelovi njezini. Pače ni Osmanlija, kojega se polumjesec kocio nad istim Budimom, ne mo2e se pohvaliti, da mu se je poklonio bijeli grad Zagreb, od XVI. stoljeca ponosita stolica Hrvata! Osvanuo doduSe Osmanlija i prcd Zagrebom, ali ga os-vojio nije! Pri6a tvrdi, da ga je odtjerao medvedgradski top. S punim pravom porucivali su zato god 1527. ozlovoljeni hrvatskf stalezi kralju Ferdinandu I.: »Neka znade Vase Velicanstvo, da se ne moze pronaci, da bi ikoji gospodin bio Hrvatskom silom obladao. (Noverit maiestas vestra, quod inveniri non potest, et nullus dominus potentia mediante Croatiam occupasset.) Jer nakon smrti naSega blage uspomene posljed- njega kralja Zvonimira pridruzismo se dobre volje svetoj kruni kraljevsiva Ungarije, a poslije toga sada VaSemu Velicanstvu. (Nisi post discessum regis nostri ultimi Zvonymer dicti, felicis recordationis, libero arbitrio se coadiunximus circa sacram coronam regni Hungariae, et post hoc nunc erga Maiestatem Vestram). Bas u taj cas, kad su hrvatski stalezi ovako muzevno govorili svomu kralju» bilo je kraljevsto hrvatsko spalo na posljednje grane. Od hrvatske drzave, koja je nekad za Tomislava obuiwatala oko 1100 □-myriametara, a za Petra Kresimira bar 550 D-"iyr., bijase tada preostalo samo kukavnih 125 Q-myr.! Citava Dalmacija bijasc vcc od jednog stoljeca u vlasti mletacke republike, a iza osudnog boja na Krbavskom polju god 1493. odkidao slavodobitni Osmanlija komad po komad hrvatske zemlje, tako da je vec sada vladao citavom iztoinom Slavonijom, Likom i Krbavom, kao i ditavom Hrvatskom na jugu Velebita, koliko nije pripala mletackoj Dalmaciji. Cijela Hrvatska sastojala je tada za pravo od tri zupanije (varazdinske, nesto krizevacke i zagrebacke), i sto je primorja od Rijeke do Baga. To je bio jedva peti dio Kresimirove Hrv^atske, te su ju zato i hrvatski stalezi stali nazivati »pretuzni ostatci ostataka kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije« (reliquiae reliquiarum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae.) Ali ni u toj skrajnjoj bijedi ne zdvaja hrvatski narod. On bdije dan i noc s oruzjem u ruci, da obrani kukavne ostatke svoje stare kraljevine. Godine 1571. desio se mladi ban Franjo Frankapan Slunjski u svom gradu Gorama Bio je jos posve mlad, nezenja, ali vec junak na glasu. Osmanlijama zadavao tri sta jada; zato ga krscanski svijet prozvao »stitom Ilirika«. Boraveci u Gorama pripravio Slunjski gostbu za prijatelje. Jedva gosti pozvanici sjeli za stol, osvanu pred njima glasnik kao bez duse, javljajuci da se Turci primicu. Ne bi druge: Slunjski morade ostaviti bogati stol, pak sa svojim gostima poci u susret neprijatelju. Tri put se sukobi§e krScani s Osmanlijama, tri put suzbi Slunjski neprijatelje, te ih na posljedku natjera u bijeg. I sami Turci slavili su poslije pjesmom junactvo bana Franje Slunjskoga (nobile ccrte hoc facinus hostes ipsi militari carmine celebrarunt). Hrvatski se je narod kroz stoljeca uporno borio i s Mletcima i Byzantom, sa Sara- cenima i Mongolima, pace i proti nekim ugarsko-hrvatskim kraljima, koji nijesu po§tivali njegove pravice. Bribirske knezove iz plemena :5ubic zamijenise Babonici i Nelipici; za ovima se podigoSe krbavski knezovi Kurjakovici, a posljednji zaigrase kolo krcki knezovi Frankapani. Iz svake kapi neduzno prolivene krvi nicalo je svcdjer novih osvetnika. No ni u jednoj borbi ne prikaza se odporna snaga hrvatskoga naroda tako silna, kao u borbi s Turcima. U njoj sudjelova§e sav narod, ona mu bija§e kao svakidanji kruh. To je herojski vijek hrvatskoga naroda. S toga i razumijemo hrvatske staleze,
