Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/69

Izvor: Wikizvor
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

zemlju učini u svakom pogledu samostalnom i nezavisnom. Dok je jos bio franački podanik, propovijedali su krscansku vjeru u njegovoj zemlji njemacki svecenici iz biskupije pasovske i solnogradske. Sad je medjutim Rastislav pregnuo, da i u crkvenom pogledu oslobodi svoju zemlju od Nijemaca. Zamoli zato byzantskoga cara Mihajla III. za vjerovjestnike, koji bi njegovu puku navijestali krscansku vjeru u slavenskom jeziku- Car mu posla bracu Konstantina i Metodija. Braca Konstantin i Metodije rodjeni su u gradu Solunu, koji je tada cvao svojom trgovinom i skolama. Otac njihov Leon bio je bogat i ugledan muz, koji je obavljao sluzbu drungarija (zapovjednika vojske) u Solunu. Vjerojatno je, da su braca bila pori- jetlom Slaveni. Konstantin (rodj. 827.) dodje po smrti otcevoj god. 842. kao djecak od ceternaest godina u Carigrad, gdje je njega i mladoga cara Mihajla odgajao potonji patri- jarka Fotije. Konstantin je bio njezan i skroman, te je najvolio samotovati. Najvise mu se je svidjao svecenidki stalez, pak se je s toga njemu i posvetio. Vec za rana odlikovao se svojom ucenosti, te je postao najprije bibliotekarom patrijarke, a onda profesorom filozofije. Kako je bio vjest razlicitim iztocnim jezicima, povjerise mu god. 851., da ide kao poslanik arapskomu kalifu. Konstantinov brat Metodije posvetio se izprva svjetovnomu stalezu. Posto je bio odlicnoga roda, povjerio mu je car upravu neke slavenske knezevine, valjda u tada jo§ slavenskoj Tesaliji. No iza nekog vremena okani se Metodije svijeta i podje u manastir na gori Olimpu. Malo zatim nastani se u tom samostanu i brat mu Konstantin, i odslije se braca vise ne razstavise. Kad je iza toga kan Kozara na Donu trazio od byzantskoga cara ucena covjeka, koji bi ga uputio, koja je vjera prava: zudijska, musulmanska ili krscanska, posla car k njemu svetu bracu. Konstantin nauci kozarski jezik, te mu podje za rukom obratiti kana na kr§cansku vjeru. U Herzonu nadje tada moci sv. Klimenta Rimskoga. Kad se braca vratise iz kozarske zemlje, stize im poziv od cara, da idu na Mo- ravu knezu Rastislavu. Kazu, da je Konstantin bio vec prije udesio pismo za slavenske glasove; neki pace tvrde, da je vec tada bio preveo neke cesti sv. pisma, naročito evangjelje Ivanovo. Braca prihvatise rado poziv, te bise od kneza i naroda moravskoga u Vele gradu (danas Staro mjesto kod Ugarskoga Hradista, nedaleko od danasnjega Velegrada) svedano i srda^no dofiekani. NavijeStali su krscansku vjeru slavenskim jezikom, a uza to su prevadjali sv. pismo na slavenski jezik. Ali naskoro sukobi§e se braca s franackim privrzenicima, a naroCito s »trojezicnicima,« koji su tvrdili, da su samo tri jezika odabrana za sluzbu bozju, naime jevrejski, latinski i grdki. U to zacu za bracu i papa Nikola I., te ih pozove u Rim. Oni jedva to docekase, da dokazu svoje pravovjerje, po§to su ih protivnici bijedili, da su pristaSe Fotijevi. Uzev dakle moci sv- Klimenta i prijevod sv. knjiga podjose god. 867. u Rim. Papa ih primi vrlo Ijubezno (868.) i izpuni im sve zelje: odobrio im knjige, paCe sv. misa Sitala se u samom Rimu nekoliko puta u slavenskom jeziku. U to oboli od trajnoga napora Konstantin i umre u Rimu 14. veljace 869. u 42. godini svojoj, primiv kao samostanac ime sv. Ciril. Kad su sv. braca iz Morave polazila u Rim, bijahu se uz put svratili u zemlju slavensko- panonskoga kneza Kocela. sina Privinova, koji ih je veoma Ijubezno primio i dulje kod sebe zadrzao. Sada obnovi papa staru panonsko-srijemsku nadbiskupiju, te namjesti u njoj za nadbiskupa samoga Metodija (870). Metodije stolovase izprva u gradu Blatnom, a tek poslije prijedje u Moravsku u Velehrad, gdje je stolovao uz razne nepogode do svoje smrti 6. travnja 885. Pojava sv. (!!irila i Konstantina u Moravskoj i u Kocelovoj knezevini, slavensko bogosluzje i slavenske knjige: sve to doimalo se i hrvatskoga oaroda. Naročito je Slovinska zemlja uzivala blagodati toga apostolskoga djelovanja, poSto je pripadala obnovljenoj nadbiskupiji panonsko-srijemskoj. Jo§ god. 873. pisao je papa Ivan VIII. slovin-