PREDGOVOR.
Podpisana knjižara, utemeljena od preporoditelja hrvatskoga naroda i knjige, dra. Ljudevita Gaja, već je kroz više godina snovala, kako da se oduži hrvatskomu narodu, koji se je dosad najpripravnije odazivao svakomu njezinu podhvatu u prilog razvoju naše literature. I napokon je smislila i odlučila izdati što obsežniju »Povjest Hrvata do svršetka XIX. stoljeća«.
Nakladna knjižara nije žalila sve svoje sile uložiti, da djelo bude što dostojnije i naroda, kojega dičnu prošlost prikazuje, kao i izdavateljice, koja želi s njim proslaviti petdesetgodišnjicu svoga obstanka, i — ako smije reći, — svoga povoljnoga djelovanja za razvoj i širenje hrvatske knjige.
Pisanje »Povjesti Hrvata« povjerila je profesoru Vjekoslavu Klaiću, mužu, koji prošlost svoga naroda dobro poznaje, i koji je toliko vješt pisac, da umije razumljivo i zgodno prikazati, što znade i osjeća. Njegove dosadanje historijske radnje odišu oduševljenjem i iskrenom, nehinjenom ljubavi za hrvatsku prošlost, a ipak je duševno tako jak, da ne će ni gorke istine zatajiti.
Prepustivši piscu svu slobodu i odgovornost, da pise, kako znade i može, nakladna je knjižara najveću brigu posvetila opremi djela. Nije žalila ni najvećega truda ni najogromnijega troška, samo da oprema »Povijesti Hrvata« bude što bogatija i sjajnija.
