utječu više toliko u poslove kraljevstva, kao prije. Zato nalazimo dva nova činovnika: Jakova, vojevodu pomorskoga u bivsoj oblasti Neretvi, i kraljevskoga namjestnika (vikara) Pribimira. Zvonimir se napokon prozvao »kraljem po Bozjoj milosti«, htijuci valjda po- kazati, da nije vi§e prvi izmedju bana, i da svoju kraljevsku vlast nije primio od naroda, nego od Boga, pak zato ne mora mnogo slusati, sta hoce bani i župani.
Inače je Zvonimir vladao pravedno i dobro. Ima više prilika, gdje je pokazao, kako ljubi pravdu. Jednom zgodom pokuSa bribirski zupan Strezinja, da samostanu sv. Ivana u Belgradu otme neki posjed. S toga se porodi pravda izmedju Strezinje i opata toga manastira, Petra. Oba odose u Nin pred Zvonimira na sud. Posto se pred kraljem iztu- ziSe, izrede tepcija Dominik u kraljevo ime osudu, a posjed ostade i dalje samostanu sv. Ivana. Drugom prilikom opet darova sam kralj svomu ujaku Stresi neke zemlje oko planine Mosora. Zvonimir naime miSljase, da su te zemlje kraljevske i da s toga njemu pristoji pravo, da radi s njima po volji. Ali zemlje bijahu svojina samostana sv. Petra kod Solina, i kad ih je Stresa silom stao otimati samostancima, podje opat samostana u Sibenik pred Zvonimira. Kad mu ondje dokaza, da je samostan sv. Petra ove zemlje kupio, opozove kralj svoju darovnicu, zaprijetiv o§tro svakomu, koji bi se usudio dirati u svojinu toga samostana.
Kako je Dimitrija Zvonimir bio dobar i pravedan, nije cudo, da ga je osobito puk Ijubio i da ga se i poslije smrti zahvalno spominjao. Pak ba§ prema puckomu pri6anju slavi i jedna stara knjiga hrvatska vladanje kralja Zvonimira ovim rije6ima: »I osta kraljem Zvonimir, koji posteni kralj, sin dobroga spomenuca, po6e crkve veoma stovati i Ijubiti. I po6e dobre pomagati, a progoniti zle. I bi od svih dobrih poljubljen, a od zlih nenavidjen, jer ne moga§e zla vidjeti. I tako ne bise on za Hrvate, zaSto oni ne ce biti dobrotom dobiti, da bolji su pod strahom. I za dobroga kralja Zvonimira bi§e vesela sva zemlja, jer bise sva puna i uresena svakoga dobra, i gradovi puni srebra i zlata. I ne bojase se ubogi, da ga izjede bogati, i nejaki da mu uzme jaki, ni sluga da mu u6ini nepravo gospodin. Jer kralj svih branjaSe, zaSto ni samo bezpravedno ne po- sjedaSe, tako ni inim ne dadi§e. I tako veliko bogatstvo bi§e tako u Zagorju kako u Primorju, za pravednoga kralja Zvonimira. I biSe puna zemlja svakoga blaga, i bise vi§e vrijedna ureha (ures) na zenah i mladih Ijudih i na konjih, ner inada sve imanje. I zemlja Zvonimirova bise obilna svakom razkosi, ni se nikoga bojase, ni jim nitkore mo- gase nauditi, razmi (osim) gnjev gospodina Boga, koji dodje svrhu ostatka njih, kako pismo govori: »Otci zobase kiselo grozdje a sinovom zubi utrnuse«. Cini se, da je Dimitrija Zvonimir jos od god. 1086. poboljevao, jer nalazimo u to vrijeme kraljevskoga namjestnika Pribimira, kako izvrsuje njegovu vlast. No malo zatim, negdje god. 1088. umrije Zvonimir, te bi po svoj prilici sahranjen poput Petra KreSi- mira u kraljevskoj grobnici na Solinskom polju. Kasnija pri^a medjutim umije pripo- vijedati, da Zvonimir nije umro naravnom smrti, nego da su ga ubili Slovinci, naime zitelji Slovinske banovine, gdje je za Kresimira banovao. Stari hrvatski spisatelj Tomasic pri6a to ovako: Kralj Zvonimir bio je 6ovjek veoma hrabar, i veoma vjest vojnik, a osobito gorljiv branilac krscanske vjere. Za to odluci podici veliku vojsku, te poci na daleki iztok i oteti i osloboditi grob Spasiteljev, koji bijaSe pao nevjernicima u ruke. Zapovjedi dakle svojim podanicima pod vjeru, da pograbe oruzje i da se spremni skupe na Petrovu polju. Kad su medjutim Slovinci razumjeli zapovijedi i nalog kraljev, bude im zao zena i djece njihove, pak uzeSe govoriti: »Sta radi taj kralj, nikad vi§e ne cemo vidjeti djece, zen^, ni domovine svoje. A zasto nas zove i puti, da prijedjemo preko mora (u daleku zemlju)?« Na to sklonise nevrijedni Slovinci kraljeva tajnika i ujedno peharnika mu Tadiju Slovinca, da ubiju kralja. Ovi udjoSe 20. travnja pod kraljev §ator, te ubi§e Zvonimira na istom polju kraj crkve sv. Cecilije. Prije smrti svoje dade smrtno ranjeni kralj sve svoje podanike dozvati preda se, te govora§e ove riješi: »Oj vi ne
