pa slučajno dodje i stade na obali pod brdima. Sjutra dan ustavši reče učenicima oko sebe: »vidite li ova brda? na tijem će brdima sinuti blagodat Božja, nastat će veliki grad i Bog će sagraditi mnogo crkava.« Za tijem uzidje na ova brda (t. j. kijevska) i blagoslovi ih, zasadi krst, pomoli se Bogu i sidje s brda, gdje je poslije nastalo Kijevo, pa podje dalje uz Dnjepar i dodje medju Slovene, gdje je sada Novgorod. Tu vidje ljude, kakav imaju običaj, kako se peru i udaraju šibama, i začudi im se. Za tijem ode u varjašku zemlju*) i dodje u Rim i pripovjedi, što je naučio i što je vidio,veleći: »dolazeći ovamo vidjeh čudo u slovenskoj zemlji; ljudi imaju drvene banje i ugriju ih preko mjere, onda se svuku do gola, obliju se sepijom, uzmu mlade šibe i njima se dotle udaraju, da jedva izidju živi, iza toga se obliju studenom vodom i opet ožive. Tako čine svaki dan niti ih tko muči, već se muče sami, ali to je njihovo pranje, a ne mučenje.« Čujući to ljudi, čudjahu se, a Andrija boravivši u Rimu dodje opet u Sinopiju.« — Da je sveti apostol Andrija boravio njegda u Rusiji, o tom su mnogi Rusi još i danas uvjereni, ali ozbiljni istorici navedenu Nestorovu bilješku meću onamo, kamo pripada, to jest medju legende. Sva je prilika, da je navedena legenda umetnuta u kroniku istom poslije smrti njezina pisca. To se zaključuje otud, što se u 39. poglavlju kronike pripovijeda o mučeničkoj smrti dvojice hrišćana, koje su ubili neznabožački Rusi god. 983. Iza te pripovijetke dodaje ljetopisac ove riječi: »djavo se tomu radovao i mislio je u sebi: ovdje (t. j. u Rusiji) mi je stan, j e r o v d j e n i j e s u a p o s t o l i u č i l i n i proroci proricali« — Ako dakle apostoli nijesu učili u Rusiji, onda nije ni sv. Andrija učio niti je dolazio u Rusiju. Kako se vidi, izmedju 5. i 39. poglavlja imamo protivorječnost, koje nije mogao isti pisac napisati. Može se dodati, da ni pravi Nestor, koji je napisao život Borisa i Gleba njekoliko godina prije
- ) Varjaška je zemlja Švedska.
