smislu, nego li je n. pr. Kuzmanova kronika narodno češko djelo, jer je Kuzman kao i drugi evropski pisci pisao posve tudjim jezikom, na ime latinskim. O vremenu, kada je pisana, i o mjestu, gdje je pisana Nestorova kronika, ne može biti nikakve sumnje. Na koncu kronike stoji posve jasno zabilježeno, da je pisana u jednom kijevskom namastiru i to godine od stvorenja svijeta 6624. ili godine 1116. poslije poroda Hristova.*) Nestorova je kronika do danas sačuvana u 53 rukopisa, a to je doista veliki broj i po tom se može zaključivati, da su stari Rusi Nestorovu kroniku mnogo čitali, dok su je mnogo prepisivali. Nama bi danas najdraže bilo, da je sačuvan onaj rukopis, koji je izišao ispod pera samoga ljetopisca, pa onda za druge rukopise ne bismo ni pitali. Ali rukopis samoga pisca izgubljen je već pred njekoliko stotina godina. Kad je tako, onda se pita, koji je od sačuvanijeh rukopisa najstariji jer je za taj najveća prilika, da je u svem najsličniji ljetopiščevu rukopisu. Kada bi svi sačuvani rukopisi bili posve jednaki, kako je danas n. pr. jedan eksemplar koje štampane knjige posve jednak svijem drugijem eksemplarima iste knjige, onda bismo mogli misliti, da je baš onakav, kakvi su sačuvani rukopisi, bio i iskonski rukopis. Ali nema nijednoga rukopisa, koji bi od prvoga do zadnjega slova bio posve jednak s ikojim drugim rukopisom. Razlike su medju rukopisima ne samo u tom, da je gdjekoja riječ ili ime drukčije zabilježeno u jednome nego li u drugome, već su čitava mjesta u jednijem rukopisima izostavljena, koja se u drugima nalaze. Gdjekoji su rukopisi na njekijem mjestima tako rdjavo prepisani, da im se može smisao razumjeti samo uz pomoć drugijeh rukopisa, u kojima su оnа mjesta bolje prepisana. Na malo prije postav*) U Nestorovoj se kronici broje godine a mi smo ih u ovom prijegledu sve okrenuli. Razliku medju jednijem i drugijem godinama čini broj 5508. Rusi su sve do vremena Petra Velikoga brojili godine po stvorenju svijeta, a svaka se nova godina počinjala prvoga Rujna.
