Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/185

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

skijeh Slavena dva su uzroka: prvi je njihova nesloga, a drugi je uzrok ovaj: vojvoda saksonske zemlje bio je od god. 880. do 912. valjan i energičan čovjek, koji se zvao Oton. Da su Slaveni htjeli udariti na njemačku državu, najprije bi im trebalo ogledati se s rečenijem saksonskijem vojvodom Otonom, a na njega se nijesu usudjivali navaljivati znajući, da bi mogli zlo proći. Poslije Otonove smrti bio je saksonski vojvoda njegov sin, isto tako hrabri i vrsni Henrik. Ovaj je Henrik godine 919. izabran za njemačkoga kralja. Pod njegovom se junačkom i mudrom upravom počela njemačka država oporavljati od velike slabosti, u koju je bila pala. Onda i za polapske Slavene nastaje drugo vrijeme. Henrik je I. pri svojem nastupu na prijestolje zatekao (94.) državu u rdjavu stanju. Na nju su navaljivali Danci i Madžari, a slavenska su plemena svaki čas natrkivala na Saksoniju, da po njoj plijene. Henrik najprije odvrati Dance od njemačke države, za tijem god. 924. učini s Madžarima uvjericu na 9 godina, a onda se stane pripravljati, kako će u buduće svakoga neprijatelja dočekati. Sa Slavenima započne boj godine 927. prodrijevši u ljutićsku zemlju i pritisnuvši njeka ljutićska plemena osobito Stodorane (ili Havoljane) i Ratare, kako ih već odavna nije nitko pritisnuo. Malo poslije osjeti tešku ruku Henrikovu i polapskosrpsko pleme Glomači. I Bodrići su se morali pokoriti sili Henrikovoj. U zao čas dodje godine 929. želja polapske Slavene, da se odmetnu ispod Henrikove vlasti; sva se upokorena plemena slože i pokušaju bojnu sreću, ali ih na početku Rujna iste godine kod Lenzena (grad u brandenburškoj provinciji blizu Labe) krvavo razbije Henrikova vojska, koju je poslao na ustaše. Koji su živi ostali i pohvatani, ti su sjutradan svi poubijani. Isto je ovako sreća služila Henrika i u drugijem bojevima, što ih je imao s Dancima i s Madžarima. Kada je god. 936. umro Henrik, naslijedio ga je njegov vrsni sin Oton L, koji je zatekao državu u stanju kud i kamo povoljnijem nego li ju je našao njegov otac, kada se uspeo na njemačko prijestolje.