Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/184

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

vojna protiv Čeha i Moravljana. Ni polapski Slaveni nijesu imali mira od velikoga ovoga slavenskog neprijatelja. On je god. 844. krenuo na Bodriće, koji su se bili odmetnuli od franačke države. Bodrići su se hrabro branili, i istom pošto im je vrhovni knez G o s t o m i s a l j pao u boju, pokore se ostali sitniji knezovi njemačkoj sili. Ali samo za kratko vrijeme, jer i poslije god. 844. nalazimo po kazivanju izvora Ludovika Nijemca u boju s Bodrićima pa i s polapskijem Srbima. Očevidno je dakle, da su se i jedni i drugi otimali ispod vrhovne vlasti njemačke. Čini se, da Ludovik nije ni Bodrića ni polapskijeh Srba mogao nikako prisiliti na potpunu pokornost, jer njemački izvori rado hvale djela svojih vladalaca, kada im je pošlo za rukom svladati i uharačiti koji narod, ali 0 kakvijem znatnijem pobjedama Ludovikovijem nad Bodrićima i polapskijem Srbima ne čitamo ništa u izvorima. Kako se vidi, ni Ludovik Pobožni ni Ludovik Nijemac nijesu mogli polapske Slavene držati za svoje podanike; ako su oni kašto i plaćali danak, kod kuće su ipak bili posve slobodni i življeli su pod vladom svojih domaćih knezova. Još je povoljnije vrijeme bilo za polapske Slavene poslije smrti Ludovika Nijemca (godine 876.), jer su njegovi nasljednici imali pune ruke posla s drugijem neprijateljima države, tako da nijesu imali ni vremena ni volje baviti se još polapskijem Slavenima. Osim od velikijeh neprijatelja danskijeh Normana i Madžara stradala je njemačka država i s nutarnjih razdora. Još je njekako držao njemačko kraljevstvo na okupu kralj Arnulf, koji nam je poznat iz bojeva s moravskijem knezom Svetopukom, ali poslije njegove smrti (g. 899.) pod vladom slabijeh vladalaca Ludovika Djeteta i Konrada I. činilo se, da država već nije daleko od potpunoga rasula, oko kojega su radili i vanjski i nutarnji neprijatelji. Moglo bi se pitati, za što nijesu polapski Slaveni pristali uz druge neprijatelje njemačke države i pomogli je uništiti. Tako bi za njekoliko vijekova produljili svoju eksistenciju, jer raskomadane njemačke države nije im se trebalo bojati. Ovomu pasivnomu držanju polap-