Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/305

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

nice, mute im svaki čas života, dapače ih često guraju u pogibelj. Zato nuka Isus, da se zavadjeni ljudi odmah izmire. Ljudi pate takodjer poradi vladanja, ono ih dovodi do samoljubivosti, po kojoj druge ljude podvrgavaju svojim tjelesnim pohotama; a to je najveća zapreka nutarnjemu i spoljašnjemu miru života: zato nalaže Isus učenicima svojim, da ostanu čisti ne samo u djelima, nego i u srcu. Nadalje pate ljudi, jer nemaju povjerenja, to im truje život; tako nastaju prisege i krivorotstva. Zato Isus zabranjuje prisegu. No još veću nevolju trpe ljudi s toga, što misle, da smiju zlo pobijati zlim i sili se odupirati silom. Na moći se osnivaju sve družtvene uredbe, čovjek se nada u njima naći zaštitu od tiranije silnikâ, pa se tako svojevoljno pokorava još mnogo opasnijoj tiraniji, koja je takodjer osnovana na sili. Družtvene uredbe izrabljuju većinu na korist manjine, njihova se je tiranija uviek očitovala pritiskom zakonsâ, običajâ, sudovâ i porezâ; danas se poimence prokazuje u obvezama i uvjetima t. zv. kulturnoga života, takova su zla: biesna borba za obstanak, skrajnja podjela rada, umjetne potrebe, život u gradu. Zato se valja ovih uredaba odreći.

Najgrozniji jad zadaje čovječanstvu mržnja narodâ, zato je Isus naložio učenicima, da jednako ljube sve ljude, te je po tom rat neopravdan.

Nema sumnje, kad bi se svi ljudi ljubili, kad bi mogli živjeti bez kavge, bez putenosti, bez laži, nasilja i mržnje, — na zemlji bi bilo carstvo božje. Ali zašto to nije moguće? Zašto kršćansko družtvo ne živi po ovim kršćanskim načelima?

Uzrok je tomu u tvrdoglavoj obsjeni, da nam samo borba može osigurati život. A upravo borba onemogućuje sreću; nema sreće, dok svoj osobni život držimo za pravi život, a ipak težimo za srećom. Ovo je protuslovlje od davnine spoznano. Konfucije, Buddha, Lao-Tseu, mudraci hebrejski, stoici polaze od ovoga stanovišta, istom Isus pokaza nam pravo dobro, pravi život. Pravo je dobro, kako Isus uči, ljubav k Bogu i bližnjemu, a pravi život težnja za tim dobrom. Pravi život leži kao klica u čovjeku, ali se razvija istom onda, kad