Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/228

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


bi važniji. Prvi je odjel samo ulomak iz mladosti, junaka, najmladjega brata Aljoše. Oko njega bi se skupljali ljudi njegove epohe. Aljoša se odlikuje pobožnošću, oboružan nedostatnom naobrazbom ulazi on u manastir kao novak, gdje ga pridiele nekomu staru, mudru pustinjaku. Ovoga pustinjaka riše Dostojevski s osobitom ljubavi, njemu povjerava, da izriče njegove religiozne, politične i družtvene misli. Ovaj pustinjak ište, da Aljoša prije, nego se konačno posveti monaškomu zvanju, upoznade sviet, da se oženi i istom onda, mnogo kasnije, da potraži pokoja u ćeliji manastirskoj. U tom je program za buduću životnu sudbinu Aljošinu. Želja je piščeva, da Aljoša ne bude mistik ni fanatik, nego filantrop vatrene duše, koji izlaz iz tminâ ljudske zlobe traži u svjetlu čovjekoljubivosti. Glavna je ideja romana u tom, da religiozni čovjek u svojoj samoslobodi traži unutrašnje usavršenje; najviša kulturna težnja ruskoga naroda mora biti u tom, da intelekt, političke forme i praktične uzajmične prilike ljudi budu proniknute čistom, nepokvarenom, u srcu ljudî usadjenom pravjerom Krstovom, unutarnjom, »duhovnom crkvom«. Premda se umjetnička kompozicija ne može mjeriti s idealnom sadržinom, ipak se nahodi u romanu množina krepkih prizora, u kojima se izmjenjuju puste orgije puti, lelek siromaštva, aristokratski salon i monaška ćelija, te se u njemu prikazuju različita lutanja zločina i mane. Neka su lica ocrtana s nedostižnom vještinom.

Dostojevski sjeća nas Rousseau-a, i on je značaj razdražljiv i nepovjerljiv, s pritruhom prostačtva, a ipak sposoban za najviši polet. Premda je potekao iz maloga ruskog plemstva, odakle izlaze u pravilu mali činovnici, bio je ipak, kao i Rousseau, demokratom. S francuzkim je idealistom i u tom jednak, što je bio fanatik idejâ, ali se razlikuje po dubokim crtama: Rousseau je deist, ali uza svu ćutljivost nije kršćanin, protivnik je kršćanske smjernosti i pokornosti pred sudbom. Naprotiv Dostojevski je u cielom čuvstvovanju tip kršćanina. Njegova su djela prava riznica kršćanski zamišljenih značajeva i čuvstvenih stanja. Sve su njegove osobe bolestnici, grješnici