Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/207

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

pokrajinska djevojka, slobodno uzgojena u skromnoj okolini, prostodušna, puna ljubavi, ipak ne romantična, manje umna nego mužkarac, ali zato odlučnija: u svakom romanu ženska volja rukovodi neodrješitost mužkaraca. U tom obilju slikâ nema tek viših klasa. Turgenjev ih se dotiče u svojim zadnjim romanima, ali samo pripadom, i to redovito riše ih crnim bojama. Dapače sama mlada djevojka, koju Turgenjev uznosi, odmah se kvari, kad dodje u više krugove, postaje lakomišljena razvratnica, a mužkarac, koji dodje do visokih mjesta u službi, s prirodjenom neodlučnošću spaja hvastavost i glupost. Po sudu Vogüéovu, ove tipove bolje ćeš upoznati u Tolstoga, on je ih uhvatio u svoj cjelini, on je proučio visokoga činovnika, dvorskoga čovjeka, velikosvjetsku damu. Tako je Tolstoj dovršio zgradu, kojoj je Turgenjev udario temelj.

Uzalud bi bilo tražiti u Turgenjeva zamršene pletke, neobične zgode, on slika sam život. Činjenice ga slabo zanimaju, on kroz njih nazrieva tek dušu ljudsku i cieni ih po njihovu utjecaju na moralno biće. Sva je njegova naslada u izučavanju značajeva uzetih iz obične svakidašnjosti, no on — i u tom je sva njegova tajna — gleda na tu svakidašnjost s takovim ličnim čuvstvom, da portreti ne bivaju nigda prozaični, ostajući u isti mah bezuvjetno istiniti.

Poslije romana »Nov« opaža se, da mu se nagiblje život. Talenat je ostao podpuno ciel, ostao je moćni i ljubopitni um, ali kao da je boravio u prostranstvu tražeći izgubljeni put. Boraveći u inozemstvu osjećao se nešto otudjenim prema domovini, u kojoj su ga neki zvali bjeguncem, pa se je to odrazilo i u djelima.

Već pateći od strašne svoje bolesti napisao je Turgenjev još tri pripoviesti: »Pjesan slavodobitne ljubavi« blistava je fantazija po ukusu Boccaccijevu, izdjelana s finom umjetnošću kao firentinska zlatna dragocjenost; u »Klari Milićevoj« prikazuje dobrovoljnu smrt mlade glumice i nastoji pokazati, zašto epidemija samoubistva tako užasno napreduje u ruskoj mladeži. Treća mu je pripoviest »Očajnik«, u njoj spisatelj na nekoliko stranica ujedinjuje svu narodnu skrb, koju je on