Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/203

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


u ruskoj knjizi. Možda nije nikada nitko umio tako pronicavo prikazati bolni kontrast izmedju vječnosti prirode i čovječje prolaznosti. Ovaj je roman ustalio reputaciju piščevu. Sva je Rusija prolievala suze na tom knjigom; nesretna Liza postade idealom sviju mladih djevojaka. Nešto slično nahodimo samo u »Pavlu i Virginiji«. Odlučnost volje nahodimo i u Jelene u »Predvečerju«.

U »Plemićkom gniezdu« Turgenjev je izrazio intimnu stranu svojega srca, izlio je tajno vrelo suzâ, koje su se skupile u njegovu srcu u doba mladosti.

Sred velikoga duševnog pokreta u Rusiji u početku šestdesetih godina napisao je Turgenjev »Otce i djecu«, uspjeh romana bio je uspjeh Kolumbov, spojen s uspjehom Ameriga Vespuccija. Pisac je upotrebio svu svoju vještinu, da iznese ličnost dostojnu samilosti, a ne odvratnu. Uništite samo jednu crtu u slici, pa će nam taj priezir svega, što mi poštujemo, taj nestadak čovječnosti biti nesnošljiv. U domaće životinje bila bi to razvraćenost, zaborav naučenih pravila, u divlje je to zvieri instinkt, probudjena neobuzdanost. Pisac vješto razoružava naš moral pred ovom žrtvom sudbine, pred ovim umom, koji se je previše napunio naukom, prosto apopleksijom. Čuvstvenost se pjesnikova pokazuje u izradbi »otaca«, to su dobri ljudi staroga kova, koji plašljivo gledaju, kako se burka novi potok, te nastoje njegovu silu zadržati svojom nježnošću. Nikad još nije Turgenjev umjetničku silu, dar tanka opažanja doveo do tolike visine.

Baveći se oko većih radnja Turgenjev se je ipak od vremena do vremena povraćao k malim crticama, koje su mu pribavile slavu u »Lovčevim zapiscima«. U prvo doba napisao je dražestne povjestice: »Mumu«, »Zatišje«, »Tri susreta«, »Prvu ljubav« i mnogo drugih; to su laki akvareli, obješeni na razmacima medju velikim slikama u bogatoj galeriji. To su priče, satkane gotovo iz ničega, pa se baš u tom vidi silan talenat umjetnički. U toj vrsti ima malo tako savršenih pripoviesti, kakova je »Asja«. To je uspomena iz djačkoga života u Njemačkoj, plašljiva ljubav, koja se jedva sama prepoznaje.