Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/98

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


RUDOLF. 81 nost. S ove strane Save napunila se zemlja naroda prebjegloga izmeđju Eupe i Save. Ovdje na malom zemljištu stiskao se drag do draga, i nedraga do nedrage. Njemačka vojska, što je zem]|]i u pomod bila došla, stala otimati jadnomu puku žito i vino, iz ^je izgonila blago, provaljivala u kuće, ubijala ljude, otimala ne samo kudne dragocjenosti, već je na mnogo mjesta s ljudi . neoboružanih haljine svačila tako, da je gdje gdje narod na pola gol ostajao. Da je sdvojnost obladala i najbolje ljude, lahko se razumije. Žilavi i nepolomni stališi hrvatski klonuše- đuhom. Oko nove godine bude proglašen sabor ugarski. Stališi 1593. odrede tamo svoje nuncije. Kraljev brat Matija zastupao kralja. Hrvatski nunciji pred njim svetčano izjaviše od rieči do rieči ovako: „Mi stališi hrvatski ostavljeni bez pomoći, prije nego što pod tursko gospodstvo padnemo ili svoju predragu domovinu ostavimo, pak se drugamo izselimo, svetčano prosvjedujemo pred bogom, kraljem, Ugarskom i cielim kršćanskim svietom. Mi ćemo se pokoriti Turkom samo u najvećoj ne- volji, kada su nas već svi ostavili.* Ako uz ovaj sdvojni glas stališa hrvatskih priložimo što odmah iza toga u naputku nimcijem sliedi: „Ako bi kralj učinio predloge proti slobodam ovoga kraljevstva, neka se razprava o tom ovamo na prvi naš sabor prenese*^, onda ova mala Tjera d kralja jošte povećava i razjasnjuje nara neizmjernu ogor- čenost u Hrvatskoj. Dvor cara Rudolfa napokon se prenu iza sna. Na zimu i u proljeće god. 1593. saborovalo se je u Češkoj, Ugarskoj i u svih austrijskih zemljah, da dadu pomoć Hrvatskoj. Car je zamolio i njemačke stališe za pomoć. Glavnim vojvodom učini car grofa Rnprehta Eggenberga, koji je u španjolsko-nizozemskom ratu sedam godina ratovao, a sada se je vratio u domovinu i želio ubrati lovorvienac u ratu s Turci. Uz njega imao je biti ban Erdedi. Do proljeća god. 1593. spremio se je Hasan paša na novu odlučnu vojnu, zaiskao je i pomoći od paša ugarskih, koji su mu rado poslali svoje vojske, a i paše slavonski, hercegovački, lički i krbavski sve svoje čete spremiše pod zapovied Hasanovu, kako im je zapoviedano bilo iz Carigrada. Preko 25.000 vojske povede Hasan pod Sisak, koji su tada branili dva kanonika la^^^^^a^ Btai Gjurak i Mate Fintić, a kada Fintića zrno lopuo Vl Aa- / J^'esf krvatska. II.) %