Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/86

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


MAKSIVILIJAN. 6$ zilo jadnoga kmeta svoga, ali malo je to pomoglo preostalomu narodu. Hrvatska je ovom bunom izgubila nmogo hiljada ju- načkih desnica, kojih je krvavo trebala na obranu od Turaka. Još je više propalo radnih sila, koje bi bile obdjelavale ove kra- jeve Hrvatske, koji jošte od Turaka nisu bili orobljeni i opusto- feeni. Mnogi dielovi napučenoga jošte ostatka sada su pusti stali, dok se pomladkom puka opet podignu kmetske kolibice i izpune sela hrvatska. Posljedica je ovomu strašnomu ratu i ta bila, da se je puk izmed Save i Kupe, a i mnogi jednoselci plemidi odlu- čili predati se Turkom, ili se pak kamo drugamo izseliti. Kralj morade umoliti bana, da sve moguće učini, da se to nedogodi, jer do sada se još nikada nije dogodilo „i nečuveno je, veli kralj, da bi se hrvatski seljak Turčinu predavao*/ Draškoviču bilo dodijalo banovanje nad nesretnom ovom zemljom i molio kralja, neka skine taj teret s njega, koj niti njegovu stališu duhovnomu nedolikuje. Maksimilijan mu zahva- yivaše viernu i revnu obranu Hrvatske, a da neostavi banstva, dade mu za druga Gašpara Alapića. I taj put pokušaše iz Beča okmjiti pravo kraljevstva hrvatskoga. Po starom naime običaju kraljevi komisari, kad su uvodili bana, donosili bi kraljevo pismo upravljeno na stalke. Sada toga nije bilo. Stališi prosvjedovaše i574. 15. aprila odlučno i odvažno, da nikada više takova bana pri- miti neče. Na što im se kralj izpriča, da je to pogriešila njegova kancelarija, a da se to više nede dogoditi. Koncem godine 1574. umre Selim car turski, a nasliedi ga 1575, Murad III. Čim je sultan umro, prestao je i mir izmedju Turaka i Maksimilijana. Na krajini nije se taj mir nikada strogo držao niti s hrvatske , a kamo li ^s turske strane. Novi sultan značio je novi rat Hrvatskoj. Iz Ugarske i Slavonije, a osobito Ferhad paša iz Bosne navaljivaše ; odasvuda je trebalo Turke odbijati. Kralj je istina poslao poslanike novomu sultanu sa darovi, ali iza dugoga i težkoga puta jošte su poslanici njegovi preko pol godine čekali zaključak novoga mira. U to vrieme gledali su Turci, da što više osvoje. »Hrvatska dnevice krvari — kliknu stališem austrijskim Herbart Auersperg kapetan krajine — od izdajnih provala barbara, koji nose mir u ustima a rat u šakama svojim. Pogibelj je svaki dan veda, a snaga naša manja* i nagovara ih, neka pomognu Hrvatskoj , da spase time i svo^e MOoJje.