BfAKSIMILIJAN. 63 njemaćkom vojskom dospio je napokon kralj na sabor i dao po- hvatati poglavice te im glave odsjedi, ali je ipak u koječem za- htjevom stališa popuštao. U Hrvatskoj bilo mu je zazorno, što sam ban po potrebi sazivlje sabor, a ne da bi to učinio sam kralj, kao što u Ugarskoj biva. Zato javi stališem, da je odsele sazivanja hrvatskoga sabora sebi pridržao. Stališi mu odgovoriSe, da dira time u prava ovoga kraljevstva. Neka promisli, da on češde dolazi u Ugarsku, u Hrvatsku nikada. Zato neka pusti banovom to pradavno pravo. Stališi ipak obećaju kralju, da će mu davati na potvrdu svoje zaključke i samo one članke zakoni smati-ati i proglašivati, koje on potvrdi. Kralj tu pogodbu primi, te ostavi banove u starom njihovom pravu. Kako je u Ugar- skoj tudjinom Niemcem davao imanja, tako htjede i u Hrvatskoj. Gospoda i plemidi hrvatski liepo su ga molili, neka im povla- stice i prava nedira, neka nedaje njihovih dobara stranim Ijudem, neka izmedju toliko zala, gdje su izgubili toliko otčevine i kra- ljevstva svoga, nepara rane jošte i kralj njihov. Maksimilijan kao da zato nije mario. Onda njemu drugačije odvratiše. Naši su djedi krvlju svojom ova dobra zaslužili. Zato što su sveta vjeru branili i čuvali, izgubiše skoro sve, česa im nitko ne<56 na- knaditi. Od ovoga, što im je ostalo, jedva život možemo provoditi, a ne da sjajno živimo, ali dobra svoja ćemo samo životom svojim izgubiti. Bilo je straha na kraljevskom dvoru, da neizgube ovih ostataka kraljevstva — i primiriše se. Maksimilijanu ipak do- dijaše toliki priepori, pak u Ugarskoj i Hrvatskoj postavi brata si Karla za namj^tnika. Hrvatom objavi, neka ga slušaju, kao da im je kralj i neka mu „dicam" plaćaju. Bila je ta „dica" težak porez za zemlju, kakova je bila onda Hrvatska, koja je skoro sva bila „na krajinil* U Ugarsku i Hrvatsku navalio bio kralj s ko- jekakvimi tudjimi tridesetnici, koji su nesmiljeno u ime kraljevo stali iztjerivati daće zakonite i nezakonite od biednoga seljaka. Gospoda sama izdisahu, osobito oni, koji su imali gradove na krajini. Za mladoga bana Frankopana Slunjskoga vele stališi hrvatski: ,da jedva ima dvadeset kmetova, a stražeć sa svo- 1571. jimi četami dan i noć na skrajnoj krajini Hrvatske, bogme ku- kavno živii* Zna se opet za bana Slunjskoga, da je imao desetak gradova, sve skoro oko Une rieke. A kako je bilo tužnomu se- ljaku? „Jadni seljaci, vele sami stališi hrvatski, godinu za godinom rade najteže radnje oko gradnja i popravaita LTa^^žSa. ^^^o^^
