Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/41

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


stavila se ta izabrana vojska. Od Hrvata prvi se ođlikova Pavao Bakid sa svojimi lahkimi konjanici. On razbi neuredne čete Sulej- manove onaj isti dan, kada je Sulejman pod zidine Beča stigao. U slavlju s turskimi glavami i zarobljenici vratio se Bakič u Beč. I Petar Keglevid sa konjanici svojimi razbijao je i vede navale Turaka. Njemačke i austrijske čete predvodili su Falački grof Filip, Leonhard Fels, Katzianer, Roggendorf i Nikola Salm. Kroz tri nedjelje dana izmjenjivahu se juriši Turski sa junač- kirai provalami kršdanskih vojvoda. Podzemnimi prokopi dospješe Turci ved pod zidinu gradsku, koju onda prahom u zrak digoše, nahrupljujudi kroz razvaljenh zidinu po više puta .u grad. Sva- komu janjičaru davao sultan nagrade u zlatnih cekinih pri svakom jurišu. Kad ih je ved mnogo izginulo, a grad se ipak održao, vrati se sultan izpod Beča. Kroz Štajersku, Ugarsku i Hrvatsku paledi i narod u roblje odvoded razštrkane vradahu se u velikih čoporih turske vojske. U Njemačku prodrieše do Regensburga. Niemci nevikli tim gostom, slabo im se uklanjahu. Danju i nodju svietile se krajine od upaljenih sela i gradova, a dijmoi kao oblaci zamieniše tu svjetlost. Narod neizmjeran vuku sa sobom Turci, jauk djece iztrgnute iz krili materina, na koplja na- taknute, para srdce kršdansko, a truplja čestitih osramodenih djevojaka pogaženih i valjajudih se po blatu, zovu kršdansku osvetu. Ovako jauče Nieraac ovaj jedan put, a ovako je bilo na- šemu narodu sada i stotine puta! Zapolja dočekao Sulejmana u Budimu i pozdravio ga : Blago- slovljena budi vojska tvoja. Sulejman mu preda krunu ugarsku i vrati se kudi. Sviet kršdanski kleo je Zapolju, a papa pomirivši se s carem Karlom izreče na svoga prije dvie godine prijatelju, sada svetčano prokletstvo. Poslije ovoga rata nije ved nitko mogao obustaviti razseobu puka hrvatskoga. Na granici izmedju Ugarske i Austrije nestalo je naroda, a bila su prije liepa polja i cvatuda sela. Na razva- linah hrvatskih sela na krajini sgrtali se bili ostanci naroda i sa desne obale Une, za sjeverozapadne Bosne. Narod taj dobi novu domovinu na austrijsko - ugarskoj granici. Zvao se tamo bosanskimi Hrvati, odkale je postalo kašnje ime „Bosser-kroaten i* Ovaj početak razseobe našega naroda zahvatio je i plemstvo hrvatsko, kada mnogomu bogatomu i odličnomu rodu nije ostalo '»ittfe, ved 8&m pusti grad na krajini, kojega nije mogao niti