FERDINAND PKVI. 19 Krsto namjesti svoj tabor u polju varaždinskom. Opomene najprije grad na predaju, ali mu ponude iz grada odbiju, pak na zidinah gradskih straže i topove namjeste. Krsto stao najprije grad ogledati i obilaziti s njekoliko ljudi, da vidi, odkuda de ga najbolje biti. Neoprezno sa svojom pratnjom izadje na vidik stražam gradskim. Tri topčije na njih izpale, a jedno zrno po- godi samoga Ersta. Prikrivajući bol smrtne rane uzjaše konja i pođje do svoga tabora. Kada je vidio, da mu spasa neima, pri- zove k sebi vojvode svoje i preporuči im kralja Ivana, neka mu budu viemi, a Ivana Talia imenova svojim nasliednikom. Jošte iste noći umre 27. septembra 1527. Smrt Krstina potrese tako vojsku i stranku, da se je s mjesta sva razsula upravo po onoj rieči svetoga pisma: ubi pastira i razbjegoSe se ovce. »Sve je stalo sdvajati o sredi i budućnosti Ivana Zapolje, nmre junački i velemožni knez Krsto Franko- pan — * tako skoro doslovce i suglasno javljaju poslanici mle- tački iz Austrije, Ugarske i Hrvatske. „Slava budi bogu — piša Ferdinand kad je dobio glase — to će našega neprijatelja u velike oslabiti, jer knez Krsto nije bio poslednji sa svojom silom S' Odmah odredi, da se sve vojske, koje su išle na Fran- kopana i nanizale se bile od Gradca do medja Hrvatske, sada saberu oko Oradca i podju u Ugarsku na Zapolju. Bani su lasno sada prešli preko Drave najprije u Varaždin, a onda na sabor u Križevac, gdje se je sastao veliki broj velikaša, i svi su pristali uz Ferdinanda, osim Šimuna Erdeda, biskupa zagrebačkoga, Ivana Taha i Ivana Banfia. Isti onaj dan, kada je smrtno ranjen umro Krsto Fran- kopan, bude kod Tokaja razbita i uništena vojska Ivana Zapolje. Zapolja morao se zakloniti za Tisu, a velikaši i sam čuvar krune Per^nyi povrvilik Ferdinandu, koji ih je liepo i s puno obećanja pri- mao. 3. novembra oknmi u Stolnom Biogradu biskup Podmanicki, koji je prije godine dana Zapolju krunio, sada Ferdinanda i nje- govu ženu Anu. Glavni i prestolni grad bio je u ruku novoga krunjenoga kralja Ugarske. Zakonom proglasi, da mu se moraju pokloniti Ivan Zapolja i Stjepan Verb<3czy, a od hrvatskih veli- kaša Šimun Erđeđi, biskup zagrebački, Banfi i Tahi. Zapolja uzmakne u Erdelj i stao snovati o pomoći vanjskih vlasti. Nje- govi pristaše razglašivahu sada javno i glasno, da će se adruiUi 8 Turci i s vrazi, aio ib Ferdinand nepusti u mViu.
