Stranica:Jugoslavenski imenik bilja.djvu/8

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena
Inde et liber crevit, dum ornare

patriam et amplifcare gaudemus.

Plinius, t. II. tp. 5.


Da je hrvatski i srbski jezik u obće vrlo bogat, znalo se je i do sada; al to njegovo bogatstvo nije jošte osebce izkazano, jer neimamo rječnikah od pojedinih strukah. Zato će se mnogi začuditi, kad pogleda ovu knjigu kolika je narasla, pa će se lasno pomisliti, da to nije čist posao, da u ovom imeniku ima valjda puno istom sada skovanih riečih: treba mi dakle ponajprije razložiti, kako je ovo djelo nastalo, postalo i naraslo — tim će se razpršiiti svaka sunmja o autentičnosti njegova sadržaja.
Baveć se pomalo i o biljarstvu počeo sam već prije trideset godinah zapisivati hrvatska imena bilja. Izprva sam to činio samo za svoju potrebu, i nesluteć da bi toga puno o narodu bilo. Nego sbirka ovakvih riečih rasla je svakom godinom, a posljednjih godinah narasla je od nje čitava knjiga, pošto mi je bila dobra sreca, te mi dopade rukuh više znamenitih rukopisah, koje malo niže nabrajam.
U to naidjem na ruski „Ботаническıи словаръ oдъ Н. Анненкова", koji je već tri puta na sviet izdan. Videć da imam i ja od prilike onoliko gradje koliko Annenkov, pomislim, da bi onakov rječnik i po našu knjigu koristan bio. To me je ponukalo, te sam se posla primio i sada iznosim na vidjelo pomoću jugoslavenske akademije znanostih i umjetnostih plod svoga truda.
Već odavde će svatko razabrati, da u ovoj knjizi neima ni jedne od mene stvorene rieči, pa sam i sva onakva imena bilja ispustio, na koja sam u novijih knjiga naišao, te mislim da su istom sada postala. Za dokaz tomu zabilježio sam kod svakoga imena, gdje se govori, od koga sam za njega doznao, ili odkuda sam ga izvadio.
Najstarji rukopis, u kojem ima hrvatskih imenah bilja, čuva se u mletačkoj knjižnici sv. Marka (Class. VI, Codd. LIX. [C. IV. 30 - ZZ. 5]; naslov mu je „Liber de simplicibus Benedicti Rinij", pisan je god. 1415, a sastoji se iz prekrasnih slikah bilja, kojim