toga odbora pokazuju prema spominjanim na-
redbama od g. 1862. i 1864. napredak; tako
je između ostaloga određeno, da valja unaprijed
pisati vjera, diete; prst; braća . . . Znatno je
što se prema ćirilovskomu ђ, љ i њ, postavljaju
osobiti znaci dȷ, lȷ i nȷ (bez točke nad slovom j)
i što se priznaje „da je stvar glede pitanja eti-
mologijskoga i fonetičkoga premalo još iztražena".
Da bi se pouzdano znalo, kako treba pisati,
predloži odbor da se štampa osobita knjiga za
pravopis, u kojoj će biti pored pravila još i
pravopisni rječnik. Zaključci toga vijećanja od
g. 1877. nijesu se nigda izvršili, pa je tako pra-
vopis na veliku štetu ostao u školama kao što
je i bio : bez pravila, nikakav. G. 1889. pri-
hvatila se vlast trećom da riješi pitanje o je-
dinstvenom pravopisu školskom*. Osobiti odbor,
u koji su bili pozvani strukovni učitelji, ras-
pravio je u nekolike sjednice to pitanje i izre-
kao svoje uvjerenje, da je od prijeke po-
trebe za škole jedan pravopis, a taj
treba da je osnovan na načelima fone-
tičkoga pisanja. Visoka kr. zemaljska vlada,
odio za bogoštovlje i nastavu prihvati to mi-
šljenje za svoje pa želeći, da bi se što prije po-
stiglo jedinstvo pravopisa u svjema školama,
postavila je u početku g. 1892. kr. sveučili-
šnoga profesora za hrvatsku filologiju, g. Ar-
mina Pavića, revizorom svih knjiga, što će se o
njezinu trošku i u njezinoj nakladi štampati, a
meni je naložila da izradim ne samo pravila za
* Vidi Izvješće o stanju školstva u Hrvatskoj i Slavoniji
svršetkom školske godine 1889./90. na str. 207.— 208.