naši junaci svojom krvi osvojili, došlo je pod vlast
mletačku. Manje kule i gradovi brzo padoše, a tekar
nakon duljeg podsjedanja i višekratnoga kusanja
tvrdi Sinj (1686.), Herceg Novi na ulazu u Boku
(1687.) i Knin (1688.).
U to umre u junu 1693. ban Nikola Erdödy,
na što kralj na molbu Hrvata imenova grofa Adama
Batthyányja (1693. — 1703.), koji odlučno pregne
za tim, da oslobodjene krajeve, kao što bijahu
Lika, Krbava i Slavonija sa Srijemom opet sje-
dini s Hrvatskom. Ali brzo se pokazalo, da to ne
će ići ni onda, kad je konačno svršio veliki turski
rat. U aprilu 1697. naime postade glavnim vojsko-
vodjom carskim mladi Francuz princ Eugen
Savojski, jedan od najvećih vojskovodja svih
vijekova. Protiv njega povede mladi sultan Mu-
stafa II. lično golemu vojsku. Dne 10. augusta
1697. stiže u Beograd, kod Titela prijedje po tom
Tisu i naumi poći do Segedina. Princ Eugen jednako
ga slijedio. Uslijed toga odluči se sultan ponovno
prijeći Tisu i skrenuti na Erdelj, koji je takodjer
za srećnog ratovanja dopao carskih ruku. I odista
dne 11. septembra stanu Turci prelaziti kod Zente
preko Tise, ali ih u tom poslu napadne princ Eugen
i ametom pobije. Sam sultan jedva je nekako sa
svojom pratnjom umakao u Temesvár, dok je
preko 10.000 Turaka zaglavilo samo u rijeci, a
medju njima i veliki vezir. Da se što bolje okoristi
pobjedom svojom, provali princ Eugen na čelu
male vojske (6.500 mom.) u oktobru u Bosnu, po-
pali Sarajevo i vrati se natrag.
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/129
Izgled
Ova stranica je ispravljena