Stranica:Hrvatska enciklopedija sv III 01-100.djvu/75

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


BONNARD ­ PIERRE BONNARD. Boulevard (Litografija u bojama) ires (1908); roman analize La Vie et l' Amour (1913); malu knjižicu o Palais Palmacamini (1914); La France et ses morts (1918); dva sveska putnih bilježaka En Chine (1924). G. 1932 postao je članom Francuske akademije. P. Cl. 2. Pierre, * Fontenaye-aux Roses 30. X. 1867 , francuski slikar i grafičar. Učio je u Parizu kod Bougereaua i u Aca­ demie Julian, u kojoj su mu bili drugovi Maurice Denis, Vuillard, Serusier, Roussel i Piot. Mnogo su na nj utjecali Degas, Manet, Toulouse-Lautrec i Cezanne. Prve svoje slike izlaže 1891 u Salonu »Nezavisnih«. Kasnije su na njegov razvoj utjecali Gauguin i japanski drvorezi. Motivi su njegovih slika krajolici s figura Inom štafažom, interieuri i ženski aktovi. Poslije se priklonio bakropisu i litografiji te ilustrirao čitav niz knjiga izašlih u raskošnoj opremi (naročito u nakladi Ambroise Vollarda). Među njima su najznatnije: Longus, Les Pastorales ou Daphnis et Chloe; O. Mirbeau, Dingo; Jules Renard, Histoires naturelIes; A. Gide, Promethe mal enchaine; Cl. Anet, Notes sur l'amour; Ch. Baudelaire, Parallelement; A. Vollard, Sainte Monique. LIT.: L. West. P. B ., Pariz 1919; G. Coquiot, P. B ., Pariz 1922; Cl. Roger Marx, P. B., Pariz 1924; A. Vollard. Souvenirs d'un Marchand des Tableaux, Pariz 1937. A. Sch. BONNAT, Leon-Joseph-Florentin, * Bayonne 20. VI . 1833, t Pariz 7. IX . 1922, francuski slikar. Učio je u Ma­ dridu, gdje mu je bio učitelj F. Madruzo, a kasnije u Pa­ rizu kod Leona Cognieta. Od 1850 do 1860 boravio je u Rimu, a kasnije neko vrijeme u Egiptu. Najbolja su nje­ gova djela nastajala između 1858 i 1866. Izišao je na glas ne toliko po svojim velikim zidnim dekorativnim slikama kao što su Saint Vincent de Paul delivrant les prisonniers (Pariz, Petit Palais), Saint Denis portant sa tete dans ses mains (Pariz, Pantheon) i druge, koliko po svojim brojnim portretima (među njima najpoznatiji: Victor Hugo, Thiers, Pasteur, kardinal Lavigerie, Felix Faure i mnoge druge odlične francuske ličnosti njegova vremena), koji se, iako gotovo jednolični, odlikuju slikovitim kvalitetima odajući pogdjegdje utjecaje Velasqueza. Po svom stiliziranom naturalizmu odvaja sc B. sedamdesetih godina 19. st. za­ jedno sa svojim drugovima Detailleom, Laurensom i Ca­ rolus-Duranom načelno od kruga onih francuskih slikara, koji su se okupljali oko Maneta. LIT.: O. Grautoff u Thieme-Beckerovu ALBK, IV., Leipzig 1910; A. Pezarrois, L. B . (Revue de l'art XLI), Pariz 1922; L. Benedite, L. B. (Gazette des Beaux-Arts), Pariz 1923; H. Focillon, La peinture au XIXe et au XXe siecle, Pariz 1928. A. Seh. BONNET, 1. Charles, * 1720, t 1793, švicarski prirodoslo­ vac, a kao filozof bavi se uglavnom psihologijskom proble­ matikom. Nadovezujući na Condillacov senzualizam i aso­ cijativno-mehanističku psihologiju Engleza Hartleya i Priest­ leya izvodi postanak i razvitak duševnog života iz fiziolo­ gijskih uvjeta. Ipak ga činjenica jedinstva svijesti potpuno udaljuje od materijalizma i utvrđuje u uvjerenju, da je tijelo sa svojim moždanim ustrojstvom tek sredstvo, koje omogućuje očitovanje i djelovanje metafizički samosvojne, ali inače nepoznate duševnosti. U vezi sa kršćanskim shva­ ćanjem nastoji misao o besmrtnosti duš(: i uskrsnuću tijela poduprijeti hipotezom o eteričnosti duševnih bića. B. je znatno utjecao na njemačke mislioce. BONONIJA 67 BIEL.: Essai de psychologie, London 1755; Essai analytique sur les facultes de ['ame , Zeneva 1759; CQntemplation de la nature, Amsterdam 17b4-65; La palingenesie philosophique, Zeneva 1769. M. P-s. 2. Pierre Ossian, * 1819, t 1892, francuski matematičar. Đak pariske politehničke škole, poslije korepetitor i ra­ vnatelj studija u njoj, zatim profesor na Sorbonni, a od 1862 član Francuske akademije. Radio je na području infinitezimalnog računa, matematičke fizike i racionalne mehanike, ali se osobito ističu radovi iz diferencijalne geo­ metrije, specijalno iz teorije ploha. Tu je B. dao jedan novi koordinatni sustav, poznat pod njegovim imenom, jednu formulu i jedan stavak. LIT.: P. Appell, Notice sur la vie et les travaux de P. O. B . u Comptes rendus de l'Aeademie des sciences, XVlI, 1014, Pariz 1893. R . C. BONNETTY, Augustin, * Entrevaux (dep. Basses-Alpes) 9. IV . 1798 , t Pariz 29. III . 1879, francuski filozof i publicist. Bio je zastupnik supranaturalističnog tradicionalizma, što ga je zajedno s Gerbertom, Ballancheom, Ecksteinom, Foissetom i Martinetom razlagao u Annales de philosophie chretienne, koje je osnovao 1830 i uređivao do svoje smrti, i u časopisu L'universit6 catholique, koji je uređivao od 1840. Tu su izlazile rasprave o svim pitanjima filozofskim, književnim i društvovnim, koja su zanimala tadašnje javno mnijenje s gledišta obrane crkvene nauke. BONNEVAL, Claude Alexandre, comte de, * Coussac (Lirnousin) 1675, t Carigrad 1747. Glasoviti franc. avanturist, poznat i pod imenom Ahmet (Bonneval) paša. Služio je u domovini kao časnik u ratnoj mornarici i kopnenoj vojsci, a uspješno vojevao kao vlasnik jedne regimente u Italiji (1701-1703). Pod utjecajem nekih nezadovoljnika prešao je u austrijsku vojsku, u kojoj se borio do 1712 protiv vlastite francuske domovine, gdje je iza toga bio in con­ tumaciam osuđen na smrt. Car Karlo VI. promaknu ga na čin generallajtnanta i imenova za člana vrhovnoga ratnog vijeća. Sudjelovao je pod Eugenom Savojskim kod zauzeća Temišvara i bio ranjen u bitki kod Petrovaradina (1716), gdje se odlikovao hrabrošću. Istakao se i kod zauzeća Beograda (1717), pa je bio imenovan feldmaršalom. Zbog javno iznesenih uvredljivih indiskrecija o privatnom životu princa Eugena (1720) bio je degradiran i osuđen na zatvor, a potom protjeran preko granice. Nakon boravka u Ve­ neciji i u Bosni prešao je (1730) na islam, bio milostivo primljen od sultana Mahmuda, imenovan pašom i zapo­ vjednikom topničke pukovnije. Nastojao je oko teme­ ljite reforme turske vojske i oko francusko-turskoga voj­ nog saveza uperenog protiv Austrije. Zbog protivljenja ja­ njičara i njima blizih vojnih krugova, kao i zbog neuspje­ ha njegovih ratnih poduzeća (1737-1738), pade u nemilost i bude prognan u Malu Aziju. Po povratku doživio je pot­ puni slom svojih daljih političko-vojnih osnova. Pod nje­ govim imenom izašle uspomene Memoires du Comte de Bonneval (Pariz 1806) utvrđene su kao falsifikat. LIT.: Prince de Ugne, Memoire sur le Comte de Bonneval, Pariz 1817; A. Vandal, Le pacha Bonneval, Pariz 1885. M. B-r. BONOLA, Roberto, * 1874, t 1911, talijanski matema­ tičar. Pisao je rasprave o linearnim sustavima homogra­ fija, a osobito je proučavao neeuklidsku geometriju. Napi­ sao je vrlo dobar kritično-historijski prikaz te geometrije La geometria non euclidea, Bologna 1906, koji je preveden na njem. i engl. jezik. BIEL.: Periodico di matematica, 1911, 319 . R. C. BONOMO, Pietro, * Trst 1458, t Trst 1546, humanist i prijatelj reformacije, tršćanski biskup i austrijski diplomat. Potekao je iz roda tršćanskih plemića, koji su imali službe i privilegije i u Kranjskoj. Iza ženine smrti odlučio se za svećenički stalež. Iza toga mu je uspjelo da stupi u bečku dvorsku službu, što mu je donijelo mnogo benefiCija, čast tršćanskog biskupa te više diplomatskih poslanstva i slu­ žba. Bio je izrazit humanist i učenik Erazma Rotterdam­ skoga, a kasnije se pod utjecajem Calvinove Institucije odlučio za reformacijLl. Bio je podupiratelj i odgojitelj mladoga Primoža Trubara, kojemu je svojim teološkim predavanjima u slovenskom jeziku usadio osjećaj za važnost znanstvenoga rada u materinskom jeziku. A.S-k. BONONIJA (lat. Bononia), ime rimske utvrde na cesti uz Dunav u Donjoj Panoniji. Spominje je Itin. Ant. p . 242,243 i dr. Bila je izravno povezana sa Sirmijem (Armi­ jan Marcelin 21, 9 , 6 i 31, ll , 6). Imala je jaku posadu jednako kao i na suprotnoj lijevoj strani Dunava utvrda Onagrinum. Prema naznačenim udaljenostima B. je isto­ vjetna s današnjim Banoštrom, koji je od svih naselja na