99 BOSANČICA - BOSANSKA KOSTAJNICA Već od početka (t. j . od 12 st.) bosančicom pišu samo katolici i bogumili; ona se gaji u samostanima sve do 19. st., a od propasti bosanskoga kraljevstva sve do naših dana njome se služe i neke muslimanske porodice. U bosanskim jezičnim spomenicima čisti je narodni jezik ikavskoga govora, dok je u grčkoistočnjak a nenarodni (crkveni), pisan srpskom ćirilicom, koja je iza propasti bosanskoga kraljevstva došla iz Srbije. A i kasnijoj kurzivi, kojom je pisan na pr. katolički Ortus anime (1567) ili Statut bratovštine sv. Kuzme i Damjana u Poljicima (1619), nema traga u Srbiji. Utjecaj Bosne vidimo i izvan bosanskoga kraljevstva, jer se bosančica nalazi i na stećcima, koji su nađeni i preko Drine i u Albaniji, a kakav je autoritet imalo bosansko kraljevstvo i njegovo pismo, dokazuje i to, što se tim pismom pišu i turski, grčki, latinski, rumunjski i madžar ski tekstovi. Treba istaći, da ima primjera, kako su katolički Albanci u svojim knjigama upotrebljavali bosančicu, a ne bugarsku ili srpsku ćirilicu, koja im je prostorno bila bliža: bosan čica je dakle vezana za katolicizam. Utvrđeno je već, da se bosančica naslanja na glagoljicu, ali na teritoriju bosanskoga kraljevstva ima gdjegdje i poseban tip glagoljice, koja opet pokazuje više veza s makedonskom glagoljicom, dok u krajevima današnje Bosne, koji su pripadali hrvatskoj državi, ima ona poznata glagoljica naših vrijednih glagoljaša. Kao što je Bosna i državno i kulturno, a dijelom i vjerski (bogumilstvo), bila posebna jedinica, tako se ona i pismom odvaja od srpske i hrvatske države, ali Hrvati se i na sjeveru (Keglevići) i na jugu (Split, Poljica, Makarska, Brač) služe bosančicom. Bosna je nekako samostalna, če sto vezana s onom staroslavenskom emancipacijom, koja se ogleda u glagoljskom pismu našega Konstantina-Ćirila, pa kad već prihvaća ćirilicu, koja je koncesija grčkom duhu, ona se od nje udaljuje i stvara posebno pismo: odba cuje staroslavenska slova, koja nisu potrebna hrvatskom jeziku, uvodi nove znakove za svoj govor, razvija nove oblike (za č, v, z), organski se razvija nezavisno od staro slavenske, bugarske i srpske ćirilice, prihvaća zapadnjačku ligaturu, oponaša goticu i talijansko pisanje. U bosanskom se pismu ogleda samostalnost pri fiksira nju znakova za posebne glasove, vidi se određena volja, vidi se originalan duktus: ono je pozajmljeno, kao što su pozajmljeni svi alfabeti, ali ono je novo pismo. LIT.: I. Berčić. Bukvar staroslovenskoga jezika, Prag 1862; GLZM, Sarajevo 1889. 189'), 1914 (članci V. Jagića i Ć. Truhelke); V. Jagić, Odlomak jevandelja bosanskoga pisanja, Zagreb 1877 (Starine, knj. 9 .); Isti, .Inalecla Romana, Berlin 1903 (Archiv f. slav. Philologie, XXV.); Isti, J:.inige Worte uber bosnische Inschriften auf Grabsteinen, Beć 1895 (Wissenseh. Mitteil. aus Bosnien und d. Hercegovina, sv. 3.); K. Jireček, Die mittelalterliche Kanz/ei der Ragusaner, Berlin 1903-1904 (Archiv f. slav. Phil., sv. XXV. -XXVI); P. A . Lavrov. Paleografičeskoe obozrenie kirillovskago pisma, Petrograd 1914 (Enciklopedija slavjanskoj filologii, vyp. 4/1.); M. Murko, Geschichte der iJlteren suds/. Litera turen, Leipzig 1908; Lj. Stojanović, Jedan prilog poznavanju bosan skijeh bogumila, Zagreb 1886 (Starine, knj. 18 .); Ć. Truhelka, Bosančica, Prilog bosanskoj paleografiji, Sarajevo 1889; Isti, Die bosnischen Grab denkmiJ/er des Mittelalters, Beč 1895 (Wissensch. Mitteil. aus Bosnien und d. Hercegovina, sv. 3 .); Isti, Die Klosterchronik von Fojnica, Beč 1912 (Wiss. Mitteil. aus Bosnien und d. Hercegovina, sv. 12 .); E. F. Karski, Slavjanskaja kirillovskaja paleografija, Leningrad 1928; M Rešetar, Dubrovački zbornik od g. 1520 , Beograd 1933. M. T. BOSANQUET, Bernard, * 1848, t 1923, engleski filozof, zastupnik idealizma, priklanja se nauci Hegelovoj (v.). Zazbilj nost se može spoznati samo posredstvom osjetnoga iskustva. Različite idejne perspektive, što na osnovi njega nastaju služe tomu, da se prikaže smisao i svrha stvar nosti. Sve one zajedno sačinjavaju totalitet iskustva, koji odgovara apsolutnom bitku. Sadržaj svijeta izražava se u različnim pojavnim nizovima, koji upućuju na jedinstvo zazbilj nosti. Ujedno tim dobiva pojam opreke i protu slovlja značenje za očitovanje ideje, na kojoj se stvarnost osniva. Protuslovlje je glavni pokretač stvaranja. To vri jedi nesamo u prirodnom redu događaja, kao neprestanom prevladavanju napetosti, nego i u moralnom i socijalnom životu, gdje nezadovoljstvo i otpor vodi k prevladavanju zla i u idealnom produženju obećaje potpuno ostvarenje dobra. Na tom uvjerenju osniva se reli~ijska misao. BIBL.: Logic or the Morphology of Knowledge, 2 sv., Oxford 1888; 'Ihe Philos. Theory of the State, London 1899; The Princip/e of Indi viduality and Va/ue, London 1912; The Value and Destiny of the Indi vidua/, London 1913; Know/e and Reality, 1885 . M.P-s, BOSANSKA DUBICA, na desnoj obali Une, na cesti Bos. Kostajnica-Bos. Gradiška, oko 12 km prije utoka BOSANSKA DUBICA Une u Savu. Turci su početkom 18. st. uzmičući na desnu obalu Une udarili ondje temelje Bos. Dubici, koja postaje poprište krvavih borba između banske i turske Hrvatske; ta je borba završena požarevačkim mirom 1718, kad j e B. D . potpala pod Tursku. Od 1941 u velikoj je župi Livac i Zapolje. Tu je sjedište kotara i općine sa 4157 stan. B. D . izvozi kukuruz, pšenicu, sijeno, perad, jaja i trguje konjima i rogatim blagom. Drveni most preko Une (dug 250 m) veže je s Hrvatskom Dubicom. Ostatci tvrđave i šančevi tik uz desnu oba!ll Une jedini su spomenici pro šlosti B. D . Povijest B. D. odigravala se najprije na lijevoj obali Une, 1237 pod vlašću je vojvode Kolomana, sina Andrije II., 1 2 6 9 u vlasti je templara, 1312 prelazi u ruke viteškoga reda sv. Ivana, a zatim gospodare njom Šubići sa Zrina do 1538, kad pada u vlast Turaka. Kat. župa Dubice spominje se već 1334, i to kao dvije župe, Gornja i Donja Dubica (sa samostanima pavlina i ivanovaca). Sadašnju je župu osnovao 1882 misionar P. V . Lach. V.Ž. BOSANSKA GRADIŠKA, katarska mjesto u Bosni, na desnoj obali Save nasuprot Stare Gradiške (slavonske) u velikoj župi Livac i Zapolje. Ima oko 4300 stan., najviše muslimana. Tu se drže dobro posjećeni sajmovi stokom. U 17. i 18. st. B. G. poprište je borba između Turaka i Austrije. Pod Turskom je sjedište kadiluka pod imenom Berbir. G. 1789 zauzeo ju je Laudon. Katolička župa Bos. Gradiške spominje se u 17. st., a obnovljena je 1837. G. 1334 bilo je na području današnje župe više župa za grebačke biskupije: St. Georgius de Gradec (Gor. Pod graci), Osik, Turjak, vjerojatno Jablanica, iGor. Kijevci (cistereitska podružnica od 1258). Katolička župa B. G. broji na tom području 3693 duše. LIT.: K. DraganJvić, Opći Aematizam kat. crkve u Jugoslaviji, Sara jevo 1939. V.2. BOSANSKA KOSTAJNICA, trgovište na desnoj obali donjeg toka Une, nasuprot Hrv. Kostajnici, s kojom je spaja Napoleonov most. Na desnoj obali Une, t. j. na otoku između Une i Unčice, su ruševine Zrinskog grada, važnog uporišta u odbijanju turskih navala. B. K . ima ispostavu kotara Bosanski Novi, općinu i druge manje upravne i prosvjetne ustanove. U mjestu su i dvije tvor nice, u kojima sc izrađuju plugovi. Središte je žive trgo- BOSANSKA GRADIšKA, Vijećnica
