Sporazum između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj

Izvor: Wikizvor
Jump to navigation Jump to search

Sporazum između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj
autor:

Izvor: http://www.sabor.hr/fgs.axd?id=4782 Prijedlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, str. 4 - nadalje. Pristupljeno 24. srpnja 2016.


Sporazum
između
Republike Hrvatske
i
Srbije i Crne Gore
o zaštiti prava
hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori
i
srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska i Srbija i Crna Gora (u daljnjem tekstu: stranke), polazeći od činjenice postojanja hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: manjine), s namjerom osiguravanja manjinama koje žive u Republici Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori najviše razine pravne zaštite te očuvanje i razvitak njihovih nacionalnih identiteta, sukladno međunarodnim ugovorima i drugim dokumentima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, kao i o zaštiti manjina, a posebice: - Povelji Ujedinjenih naroda, Općoj deklaraciji o pravima čovjeka, Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciji o pravima djeteta, Deklaraciji o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i vjerovanja, Deklaraciji o pravima osoba pripadnika nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina; - Relevantnim dokumentima usvojenim od Organizacije o europskoj sigurnosti i suradnji, a poglavito Dokumentu usvojenom na Konferenciji o ljudskoj dimenziji u Kopenhagenu 1990. godine te Izvješću sa Sastanka vladinih stručnjaka za zaštitu manjina, održanog u Ženevi 1991. godine; - Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina i ostalim relevantnim dokumentima Vijeća Europe; - Instrumentu Srednjoeuropske inicijative za zaštitu nacionalnih manjina; - Sporazumu o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije

polazeći od rješenja predviđenih nacionalnim zakonodavstvima stranaka, svjesne značaja prava nacionalnih manjina i njihove kvalitetne zaštite kao jednog od načela na kojima počiva Europska unija, utvrđujući da zaštita prava manjina pridonosi političkoj i društvenoj stabilnosti države u kojoj žive, te pridonosi dovršetku procesa povratka izbjeglica i njihove društvene reintegracije u obje države.

potvrđujući da nacionalne manjine predstavljaju integralni dio društva i države u kojoj žive i da obogaćuju materijalnu i duhovnu kulturu zemlje kao i da doprinose produbljivanju prijateljstva i suradnje između stranaka ovog Sporazuma, naglašavajući da jačanje ostvarivanja prava manjina razvija dobrosusjedske odnose, sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

Stranke će osigurati pripadnicima manjina pravo na izražavanje, očuvanje i razvijanje njihova nacionalnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta kao i pravo na održavanje i razvijanje manjinskog školstva, odnosno obrazovanja, medija i ostvarivanje posebnih interesa pripadnika manjina.

Članak 2.

Stranke se obvezuju da će pripadnicima manjina osigurati: - slobodu izbora i izražavanja o pripadnosti nacionalnoj manjini te uživanja svih prava u svezi s tim izborom, - pravo uživanja načela ne-diskriminacije, kako je to predviđeno međunarodnim dokumentima, - pravo zaštite od svake djelatnosti koja ugrožava ili bi mogla ugroziti njihov opstanak, - kulturnu autonomiju, održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicija, - pravo na očuvanje nacionalnog identiteta i vjeroispovijesti, - pravo obrazovanja na jeziku i pismu manjine, javnu i privatnu uporabu jezika i pisma te informiranja, kao i upotrebu znamenja i simbola nacionalne manjine, - zaštitu ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima, samoorganiziranja i udruživanja radi ostvarenja zajedničkih interesa, te uživanje političkih i ekonomskih sloboda

Članak 3.

Stranke će zakonima razraditi područje odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu manjina i omogućiti školovanje pripadnika manjina prema posebnim programima za koje se prije donošenja pribavlja mišljenje udruga nacionalnih manjina. Posebni programi na jeziku i pismu nacionalnih manjina uz opći dio obvezno sadrže dio čiji je sadržaj u vezi s posebnošću nacionalne manjine (materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine). Na području na kojem je prema nacionalnim propisima utvrđena službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina, učenicima školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu većine omogućit će se učenje jezika i pisma nacionalne manjine. Pedagoška dokumentacija u ustanovama s nastavom na jeziku i pismu nacionalnih manjina vodit će se i na manjinskom jeziku.

Članak 4.

Stranke će podupirati zapošljavanje stručno osposobljenih djelatnika koji dolaze iz redova pripadajuće nacionalne manjine na svim razinama i oblicima obrazovanja. Stranke će poticati sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u upravljanju školskim ustanovama koje nastavu izvode na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Stranke će poticati suradnju i razmjenu u području prosvjete u dijelu koji se odnosi na obrazovanje nacionalnih manjina, posebno razmjenom prosvjetnih stručnjaka, školskih programa, udžbenika i drugih nastavnih materijala, omogućiti dodjele stipendija i sudjelovanje na seminarima stručnog usavršavanja manjinskih učitelja te poticati izravnu suradnju škola, odnosno stvaranje uvjeta za uzajamne posjete učenika i učitelja. Na području na kojem je organizirano školovanje pripadnika manjina na manjinskom jeziku i pismu, stranke će poticati učenje jezika, kulture i povijesti manjina i njihovih matičnih naroda u školama većinskog naroda

Članak 5.

Stranke će s posebnom pozornošću pratiti ostvarivanje kulturnih, prosvjetnih i vjerskih potreba pripadnika manjina na području Republike Hrvatske odnosno na području Srbije i Crne Gore. Poticat će osnivanje kulturnih i prosvjetnih centara kao i rad drugih ustanova nacionalnih manjina na području Republike Hrvatske odnosno na području Srbije i Crne Gore. U tu će svrhu podupirati slanje knjiga, časopisa, nositelja slike i zvuka takvim ustanovama u nekomercijalne svrhe, vlastitu izdavačku djelatnost manjina, gostovanja profesionalnih i amaterskih kulturno-umjetničkih skupina te organizaciju kulturnih i umjetničkih nastupa, koji pridonose obogaćivanju kulture i identiteta pripadnika manjina u obje zemlje. Stranke se obvezuju da će štititi kulturna dobra na svom području koja su vezana uz povijest manjina, odnosno podupirati takve aktivnosti manjina.

Članak 6.

Stranke se obvezuju osigurati pripadnicima manjina slobodnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina u privatnom i javnom životu. Stranke se obvezuju osigurati na područjima gdje žive pripadnici nacionalne manjine, a u skladu s unutarnjim zakonodavstvom i usvojenim međunarodno-pravnim standardima, službenu uporabu jezika i pisma nacionalne manjine i to: - u postupcima pred tijelima državne uprave i lokalne samouprave, pravosudnim tijelima i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, - u radu predstavničkih i izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave, - u postupku provedbe državnih i lokalnih izbora i referenduma, - kod izdavanja javnih isprava, potvrda i uvjerenja, - pri sastavljanju privatnih isprava koje se koriste u pravnom prometu, - u korištenju dvojezičnih obrazaca, natpisnih ploča, pečata i žigova državnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, - pri obilježavanju naziva naseljenih mjesta, ulica i trgova, javnih oznaka u prometu i toponima.

Članak 7.

Stranke priznaju pravo manjina na izvješćivanje putem tiska, radija i televizije na jeziku i pismu manjine. Stranke će, sukladno usvojenim međunarodno-pravnim standardima, svojim unutarnjim zakonodavstvom: - podupirati izlaženje tiskanih medija na jeziku i pismu manjina, - podupirati emitiranje programa radija i televizije na jeziku manjina, - poticati preuzimanje i distribuciju radijskog i televizijskog programa matične zemlje, - materijalno podupirati informativnu djelatnost manjina.

Članak 8.

Stranke će poštivati prava pripadnika manjine na slobodno izražavanje vjerske pripadnosti, na ispovijedanje vjere i održavanje vjerskih obreda i vjerske pouke te podupirati takva nastojanja vjerskih zajednica.

Članak 9.

Stranke će omogućiti slobodno organiziranje i udruživanje pripadnika nacionalnih manjina. Stranke će omogućiti sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u donošenju odluka koje se odnose na njihova prava i položaj na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na lokalnoj, pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore, omogućavajući osnivanje političkih stranaka i sudjelovanje u predstavničkim i izvršnim tijelima na način da će unutarnjim zakonodavstvom osigurati: - zastupljenost nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnoj razini, - zastupljenost u predstavničkim tijelima na regionalnoj i državnoj razini u Republici Hrvatskoj, odnosno na pokrajinskoj, republičkoj i razini državne zajednice Srbije i Crne Gore. Stranke će osigurati materijalne i druge uvjete za izbor i djelovanje izabranih predstavnika nacionalnih manjina. Stranke će se, pri utvrđivanju područnih i/ili upravnih jedinica, suzdržavati od dovođenja nacionalnih manjina u nepovoljniji položaj.

Članak 10.

Stranke će podupirati istraživanja iz područja povijesti, kulture i položaja manjina. U tu svrhu poticat će se sudjelovanje pripadnika manjina na istraživačkim projektima i u radu znanstvenih ustanova, kao i suradnju znanstvenih ustanova u tim istraživanjima.

Članak 11.

Stranke će osigurati manjinama mogućnost svestranih, slobodnih i neposrednih odnosa s matičnim narodom te s njegovim državnim i javnim ustanovama. U tu će svrhu, u okviru vlastitih mogućnosti, podupirati razvijanje kulturnih i gospodarskih odnosa i razmjenu stručnjaka. Stranke, pravne osobe i državljani stranaka mogu radi ostvarivanja načela ovog Sporazuma pružati potporu udrugama manjina koje žive na teritoriju druge stranke.

Članak 12.

U interesu svojih manjina stranke ovog Sporazuma podržat će prekograničnu i gospodarsku suradnju.

Članak 13.

Stranke će konzultirati predstavnike manjina kod priprema međunarodnih ugovora koji su od neposrednog interesa za manjine u odnosu na njihova prava i položaj.

Članak 14.

Za ostvarivanje obveza preuzetih ovim Sporazumom stranke će osigurati odgovarajuću financijsku potporu.

Članak 15.

Nijedna odredba ovog Sporazuma ne može se tumačiti na način da umanjuje razinu prava pripadnika manjina stečenih na temelju zakonodavstva i drugih sporazuma i dokumenata u zemljama ugovornicama te međunarodnim ugovorima koji čine sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka zemalja ugovornica.

Članak 16.

U svrhu provedbe Sporazuma stranke utemeljuju međuvladin Mješoviti odbor koji prati provedbu ovog Sporazuma. Stranke u Mješoviti odbor određuju isti broj predstavnika među kojima se nalaze i predstavnici manjina. Članovi Mješovitog odbora koji su pripadnici manjina imenovat će se na preporuku krovnih koordinacijskih tijela nacionalnih manjina koji su predmet ovog Sporazuma. Mješoviti odbor sastaje se najmanje jedanput godišnje naizmjence kod stranaka Sporazuma, a osnovat će se 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma. Zadaci Mješovitog odbora su: - razmatranje ostvarivanja Sporazuma, - podnošenje preporuka vladama u svezi s ostvarivanjem Sporazuma. Odluke Mješovitog odbora stranke prihvaćaju usuglašavanjem.

Članak 17.

Ovaj Sporazum stupa na snagu danom primitka posljednje obavijesti diplomatskim putem, kojom stranke izvješćuju jedna drugu o okončanju postupka propisanog unutarnjim zakonodavstvom za njegovo stupanje na snagu.

Članak 18.

Ovaj Sporazum sklapa se na neodređeno vrijeme. Svaka stranka može pisano, diplomatskim putem, otkazati Sporazum koji, u tom slučaju, prestaje šest mjeseci od datuma kada je druga stranka primila obavijesti o otkazu.

Sastavljeno u Beogradu, dana 15. studenog 2004., u dva izvornika, na hrvatskom i srpskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU000000000000000 000000000000000 ZA SRBIJU I CRNU GORU
Vesna Škare Ožbolt000000000000000 000000000000000 Rasim Ljajić
ministrica pravosuđa Republike Hrvatske000000000000000 ministar za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore