Trebam li te ljetnom danu usporediti?
Više ljupkosti i ugode je u tebi;
Grubi vjetri stresu pupe Majske dražesti,
I sve kraće je vrijeme što ga ljeto dobi:
Prevruće zasja oko nebesko ponekad,
I često zlatna mu je boja zatamnjena,
I svaka lijepost od ljepote strada katkad,
Slučajem il' prirodnim slijedom satrvena:
Ali tvoje vječno ljeto već ne blijedi,
Nit gubi svojstva ljepota koju posjeduješ,
Niti Smrt se hvali da sjenom te slijedi,
Dok u stihovima vječnim u vrijeme rasteš:
Sve dok ljudi dišu ili dok oči sjaje,
Dotle živi ovo i tebi život daje.
