Sjetan i sočan život (Fragment)
| ← Naslovnica | Sjetan i sočan život (Fragment) autor: Antun Gustav Matoš |
|
postumno objavljeno |
[. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .]
Boga Živoga. Nesrećan sam i bogosin sam, jer te ljubim.
Pružim očajne i trepetljive prste, ali ona zaiskri kao žeravica na umiranju i iščeznu u bijeloj kopreni tanane noćne maglice.
— Ljepoto — Ljubavi — —
— Pardon, gospodine, siđoste li s uma? — dreči neki mračnjak kojemu se zapletoh u dugu, crnu i učenu mantiju. Bijaše to seoski naš rodoljub, prijatelj puka, koji pisaše u dokolici i recenzije o knjigama i piscima koje mrzijaše. Uši su mu vrata, mozak — magazin, grudi — podrum, a usta dućan neopisive gluposti.
— Kaki je to vjetrogonja, kaki je to tucak koji se usuđuje svojim laganjem mutiti mir te idilske jugoslovjenske noći? — pita narodnjaka gost koji se kod njega o ferijama bavi pisanjem rodoljubivih članaka i pjesama.
— To ti je nekaka seoska lola, »Schwärmer«, sa socijalno-ekonomskog gledišta jedan ništa ...
— Ništa — Ništa —
...Trava, trava, trava do pojasa. Osim vjetra, cvrčka, mene i rose sve je mirno, tijo, nijemo, a kroz drijemežnu travu struji sočno i sjetno snivanje, sjetan i sočan život.
| Povratak na vrh stranice. |