|
Sedma nevolja: tuča
- 13 GOSPOD reče Mojsiju: » Ustani rano u jutro i predstavi se * Faraonu. Reci mu: Ovako govori GOSPOD: Bog Hebreja, Pusti moj puk otići da mi služi.
- 14 Jer ovog puta, ja ću poslati svoje mlatilo protiv tebe samog, protiv tvojih slugu i tvog puka, da bi ti spoznao da ništa nije kao ja na zemlji.
- 15 Da sam ja pustio svoju ruku, ja bih te bio udario kugom, tebe i tvoj puk, i ti bi nestao sa zemlje.
- 16 Ali evo zašto sam te zadržao: da bi vidio moju snagu, da bi se objavilo moje * ime po cijeloj zemlji.
- 17 Ti ustrajavaš činiti prepreke odlasku mojem puku.
- 18 Sutra u isti sat, ja ću učiniti da padne jedna vrlo žestoka tuča, takva kakve nikad ne bijaše u Egiptu od prije dana svojeg utemeljenja[49] sve do sada.
- 19 A sada, pošalji staviti u zaklon stada i sve što ti pripada u poljima. Svaki čovjek i svaka životinja koji budu nađeni u polju, a ne budu dovedeni kući, bit će usmrćeni od tuče koja će pasti na njih.«
- 20 Među slugama Faraonovim, onaj koji se bojaše riječi GOSPODOVE skloni svoje sluge i svoja stada u kuće,
- 21 onaj koji ne uze ozbiljno riječ GOSPODOVU ostavi u poljima svoje sluge i svoja stada.
- 22 GOSPOD reče Mojsiju: »Pruži ruku prema nebu i nek' tuča udari sav Egipat, na sve ljude i sve životinje, i na svu travu u poljima u zemlji egipatskoj.«
- 23 Mojsije pruži svoj štap prema nebu, a GOSPOD razulari grmljavinu i tuč; munja se obori na zemlju i GOSPOD pusti pasti tuču na zemlju egipatsku.
- 24 Tuča, munje pomiješane s tučom: to bi tako žestoko da sva zemlja egipatska nije vidjela ništa slično otkad bijaše ijedan narod.
- 25 U svoj zemlji Egipat, tuča udari sve što bijaše u poljima i polomi sva stabla u poljima.
- 26 Tuča poštedi samo zemlju Gošen[50], gdje se nalaziše sinovi Izraelovi.
- 27 Faraon dade pozvati Mojsija i Aarona i reče im: »Ovog puta, ja sam zgriješio; GOSPOD je taj koji je pravedan; ja i moj puk, mi smo krivci.
- 28 Molite GOSPODA! Dosta je grmljavine i tuče! Pustit ću vas otići, vi neće te više ostati dugo vremena.«
- 29 Mojsije mu reče: » Na izlasku iz grada, ja ću pružiti ruku prema GOSPODU; grmljavina će prestati, neće više biti tuče, da ti spoznaš da zemlja pripada GOSPODU.
- 30 Ali, ti i tvoje sluge, ja znam da se vi još ne bojite GOSPODA Boga.«
- 31 Lan i ječam biše potučeni, jer ječam bijaše u klasovima, a lan u cvatu.
- 32 Pšenica i ozimi krupnik[51] ne biše potučeni jer su kasni.
- 33 Mojsije iziđe od Faraona i iz grada, i pruži ruku prema GOSPODU; grmljavina i tuča prestadoše, kiša se više ne sručivaše na zemlju.
- 34 Faraon vidje da kiša, tuča i grmljavina bijahu prestali, ali on opet zgriješi. On i sluge njegove uzjoguniše se.
- 35 * Srce Faraonovo osta nesmiljeno: on ne pusti sinove Izraelove, kako je to bio rekao GOSPOD putem Mojsija.
|
