Ruta (Šarić)/Glava 3.

¹Jednoga dana reče joj njezina svekrva Noema: "Draga kćeri, ne treba li da ti potražim, gdje ćeš počinuti, da bi ti dobro bilo?

²Evo: "Boaz, rođak naš, sa čijim si djevojkama bila zajedno, vijat će ove noći ječam na gumnu.

³Umij se i namaži se, obuci na se haljine svoje najbolje, pa idi na gumno! Pripazi na to, da te on ne vidi, dokle ne jede i ne napije se!

⁴Kad onda on legne da spava, pazi, gdje će leći. Tada otidi tamo, digni pokrivač s nogu njegovih i leži ondje! On će onda već reći, što ćeš raditi."

⁵Ona joj odgovori: "Štogod mi kažeš, učinit ću."

⁶I otide na gumno i učini sve onako, kako joj je bila rekla njezina svekrva.

⁷Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio, leže da spava iza stoga žita. A ona dođe polako, podiže pokrivač s nogu njegovih i leže tamo.

⁸Oko ponoći trže se čovjek, obrnu se i vidje ženu, gdje leži kod njegovih nogu.

⁹Kad upita: "Tko si?", odgovori ona: "Ruta, sluškinja tvoja. Raširi krajak haljine svoje na sluškinju svoju, jer ti si rođak, koji duguje otkup."

¹⁰On reče: "Gospod neka te blagoslovi, kćeri moja! Ljubav, koju mi sad pokazuješ, ljepša je od one prve, jer nijesi trčala za mladim ljudima, ni siromašnim ni bogatim.

¹¹I zato, kćeri moja, nemaj brige! Štogod zatražiš, učinit ću ti, jer zna svaki u gradu, da si žena čestita.

¹²A svakako je istina, da ja dugujem otkup, ali ima još drugi, koji ima dužnost otkupa i bliži ti je rođak od mene.

¹³Ostani ovu noć ovdje! Htjedne li on sutra da ispuni svoju dužnost otkupa prema tebi, dobro, neka to učini! A ne htjedne li da ispuni svoju dužnost otkupa prema tebi, ja ću se zauzeti za te, tako živ bio Gospod! Sad spavaj mirno do jutra!"

¹⁴Izakako je do jutra spavala kod nogu njegovih, ustade, dok još nije mogao čovjek čovjeka raspoznati. On reče: "Ne smije se znati, da je žena došla na gumno."

¹⁵Tada je pozva: "Daj ogrtač, što ga imaš na sebi, i drži ga!" Ona ga pridrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma i naprti joj. Tada on otide u grad.

¹⁶Kad ona dođe k svekrvi svojoj, upita je ova: "Što si postigla, draga kćeri?" Ona joj pripovjedi točno, kako je s njom postupao čovjek.

¹⁷Ovih šest mjerica ječma reče, "darova mi, jer je mislio: "Ne smiješ praznih ruku doći k svekrvi svojoj."

¹⁸Tada reče ova: "Čekaj sad mirno, draga kćeri, dok doznaš, kako će stvar izaći, jer čovjek neće se prije smiriti, dok ne svrši stvar još danas."

← Glava 2.

Ruta (Šarić)

Glava 4. →